Samo dan nakon poraza od aktualnog prvaka Europe Ferencvarosa, čelni ljudi Hrvatskog akademskog vaterpolskog kluba Mladost odlučili su treneru svoje prve momčadi zahvaliti na suradnji. Bila je to iznenađujuća vijest kako za sportsku javnost tako i za samog Zorana Bajića koji je za to saznao na autocesti, na putu prema jugu.
- Lijepo su mi moji iz kluba čestitali Uskrs - našalio se u svom stilu ovaj trenerski šmeker i nastavio:
- Nisam se ovome nadao no po nekoj klupskoj dinamici koja mi se nije svidjela nekako sam to naslutio. Ja sam dovoljno samokritičan da mogu reći da nam nije štimao igrač više u važnim trenucima važnih utakmica no mislim da je naša igra imala i glavu i rep i da sam, bez obzira na pad forme, zaslužio sezonu odraditi do kraja. Tim više što sam osvojio Kup i što smo se izborili za najboljih osam u Ligi prvaka. Uostalom, u domaćem prvenstvu još uvijek je sve otvoreno. Prošle sezone su Igoru Milanoviću omogućili da završi sezonu a meni nisu - ističe Bajić koji drži da je netko u vodstvu kluba nerealan.
I doista, i dok porazi od domaćih rivala Jadrana i Juga nekoga mogu žuljati, valja reći da Mladost nema ni proračun ni momčad koja je kadra osvojiti Ligu prvaka. A nije to kadar ni za proći u polufinale iz skupine u kojoj su dva najveća favorita za trofej, klubovi koji su u posljednjih pet izdanja Lige prvaka osvojili svih pet naslova (Ferencvaros dva, Pro Recco tri).
- Ako je netko mislio da moramo pobijediti Pro Recco u gostima bez Bukića i Vukičevića onda je on nerealan. Pa oni imaju Granadosa i Di Fulvija, dva ponajbolja igrača na svijetu s lijeve strane napada i niz drugih klasnih igrača. Ferencvaros pak ima devet reprezentativaca Mađarske, doprvaka Europe, plus tri internacionalca najviše svjetske klase. Uostalom, vjerojatno ćemo biti šesti klub u Europi a i reprezentacija nam je šesta pa je to očito neki realan domet. Držim da sam trebao dobiti mogućnost da završim sezonu pa da onda podvučemo crtu a ovako mi to djeluje naprasno, rekao bih ishitreno.
I doista, i mi smo takvog dojma. Pa ipak je riječ o stručnjaku koji je u svoja dva mandata ovom klubu donio šest trofeja. Osim toga, ovo je već četvrti trener u posljednje dvije sezone a to je za takav klub ipak malo previše. Eksperimentiralo se s Damirom Vincekom pa se pokušalo spašavati s Igorom Milanovićem. Onda je angažiran pouzdani Zoran Bajić da bi se i drugi put u dvije godine dogodilo da se trener mijenja usred sezone i da se na "čelo kolone" postavlja dosadašnji i pomoćnik a to je u ovom slučaju Hrvoje Hrestak.
- Ako oni misle da takva vrsta šok terapije može uroditi plodom, kapa dolje. Neću reći da su bili nekorektni jer takav je trenerski posao, no mislim da pri mom smjenjivanju nisu imali dovoljno takta. Osim toga, veliki klub ne mijenja trenere kao na traci.
Ako tri trenera nisu uspjela puno napraviti, a među njima i veliko svjetsko ime poput Milanovića, onda je očito vrijeme za ozbiljnu rekonstrukciju momčad koja bi se i mogla dogoditi s obzirom na to da dobrom broju iskusnijih igrača ističe ugovor.
A kada se to zna možda je i šteta što Mladost nije igrala jednu razinu niži rang europskih natjecanja odnosno Eurokup u kojem bi imala izgleda osvojiti taj dva desetljeća dugo čekani europski trofej. No, upravo je Zoran Bajić bio taj koji nije htio kalkulirati. Nije htio pustiti Bresciji pa je dopao u težu skupinu Lige prvaka dospjevši u najtežu skupinu, onu s Olympiacosom i Radničkim. A kada je i tu skupinu prošao, a mogao je birati da ne prođe i da igra Eurokup, onda je postao metom Pro Recca i Ferencvarosa, klubova sa značajno jačim proračunima a s time i igračkim kadrom.
- Nisam htio kalkulirati s rezultatima kako bismo igrali slabije natjecanje i lakše došli do trofeja. Ne, ja sam htio da igramo najjače moguće natjecanje i da vaterpolska publika može u Zagrebu gledati najjače europske klubove i najbolje svjetske igrače i to mi se obilo o glavu - ustvrdio je Bajić koji ostaje izbornik juniorske reprezentacije koja će ovo ljeto igrati Prvenstvo Europe.
Otvori KEKS Pay
U Zagrebačkom sportu ne smiješ biti Purger, kao što je Bajić, jer ti odmah dotepenci daju nogu, bez obzira na sve uspjehe.