Marko Bijač, dugogodišnji prvi vratar hrvatske vaterpolske nacionalne vrste, pozdravlja odluku stručnog vodstva Hrvatskog vaterpolskog saveza da iskusniji reprezentativci budu pošteđeni nastupa na ovoljetnom finalu Svjetskog kupa u Sydneyu.
– Vjerujte, godi mi. U seniorsku reprezentaciju sam ušao 2010. i ovo je prvo ljeto da ću imati mjesec i pol slobodno. Baš mi treba odmor i da se svi zajedno resetiramo od velikih natjecanja koja smo imali proteklih godina kako bismo svježi dočekali iduće izazove. Osim toga, i obitelj me želi uz sebe. Imam sina od četiri i pol godine i idealno je da ovog ljeta propliva.
Poziv koji nije mogao odbiti
Stekao se dojam da ovaj 35-godišnji Dubrovčanin, koji je posljednje dvije sezone proveo u splitskom Jadranu, karijeru planira privoditi kraju u domaćim vodama. No onda je došao poziv od moćnog europskog kluba u kojem je već branio tri sezone.
– Nedostaje mi najviša razina klupskog vaterpola i borba za najviše europske trofeje. Otvorila se ta prilika i stvarno se veselim novom izazovu. Vjerujem da će to imati pozitivan utjecaj na moju karijeru i donijeti mi dodatnu motivaciju.
Budući da Marko ide u redove talijanskog prvaka Pro Recca, zacijelo je određenu ulogu u tom angažmanu odigrao i trener tog kluba Sandro Sukno, njegov nekadašnji suigrač. A s obzirom na to da je riječ o klubu koji je 11 puta bio prvak Europe i čak 38 puta prvak Italije, od takvog se giganta zacijelo stalno očekuju trofeji.
– Definitivno, i to ne samo pojedinačni, nego svi trofeji. Ambicije su visoke, ali upravo zato i atmosfera u klubu i oko njega nosi poseban naboj te dodatnu motivaciju. Meni je prvi put bilo iznimno ugodno i nadam se da će tako biti i sada. Tada mi je dvije sezone trener bio Ratko Rudić, a treću Gabi Hernandez, s kojim smo osvojili Ligu prvaka.
Njegov Jadran završio je na drugom mjestu u Prvenstvu Hrvatske.
– Mladost je, nesumnjivo, bila najjača u svim natjecanjima. Ono što ostaje kao mala žal jest činjenica da mi nismo bili na sto posto. Prvo u Kupu, u kojem nije bilo mene, a brzo smo dobili i dva crvena kartona, dok smo u finalu ostali bez Zovića doslovno na zagrijavanju za prvu utakmicu. Da smo bili svi zdravi, vjerojatno bismo bili konkurentniji, no Mladost je zasluženi prvak. Pobijedili su Jug s 2:0 i nas s 3:0.
Čubranić će biti oslonac reprezentacije
Na vratima Mladosti u toj finalnoj seriji bio je vratar koji se nameće i kao Bijačev nasljednik na vratima reprezentacije.
– Čubranić je fantastičan. Pokazao je ove sezone da je već sjajan vratar na visokoj razini i uvjeren sam da će u idućih desetak godina, možda i više, biti oslonac reprezentacije.
U čemu je tajna velikih hrvatskih vratara, još tamo od Stipanića i Kovačića pa preko Posinkovića, Školnekovića, Vićana, Pavića sve do Bijača?
– Sigurno postoji škola iz koje svakih nekoliko godina izađe novi kvalitetni vratar.
Dvojica takvih, Batoš i Bajurin, najavila su se i u sastavu svjetskih juniorskih prvaka (U-18).
– Nema velikog rezultata bez kvalitetnog vratara. Drago nam je što smo mi seniori u vrijeme njihova povratka bili u Zagrebu i ni trenutka nismo dvojili trebamo li otići u zračnu luku dočekati ih. Apsolutno su zaslužili da ih dođemo pozdraviti.
Otvori KEKS Pay
