Kada netko sa samo 18 godina zaigra u seniorskoj košarkaškoj reprezentaciji, i to tako da nije tu da bi popuni broj od 12 igrača, onda to znači da je riječ o velikom potencijalu. Tako smo pisali ljetos kada je Michael Ružić, sada 19-godišnjak, odigrao svoje prve utakmice s velikim dečkima tako da mu je komplimentirao i kapetan nacionalne vrste Dario Šarić svjestan da je to momak koji bi, kada odu on, Hezonja i Zubac u reprezentativnu mirovinu, mogao nositi Hrvatsku na svojim leđima.
A da bi spomenutom trojcu sljedeće ljeto Michael mogao biti itekako iskoristiv suigrač najbolje se vidjelo po njegovu učinku (23 koša, 9 skokova), ali i čitanju igre, u uvjerljivoj pobjedi protiv Izraela (85:71).
A upravo je Šarić bio posljednji 18-godišnjak koji je zaigrao za reprezentaciju i koji je debitirao, gle podudarnosti, protiv Mađarske baš kao i Ružić ovog ljeta.
- U drugoj utakmici, onoj protiv Ukrajine, osjećao sam se bolje. Imao sam manji pritisak, manje sam bio nervozan prije susreta. Opustio sam se. No, sada kreću one prave, službene, utakmice a prvo je na redu naše gostovanje u Norveškoj.
Ugodno je bilo ljetos popričati s entuzijastičnim mladim sportašem koji je uživao u svojim premijernim minutama u državnoj vrsti.
- Ja sam izborniku Mijatoviću jako zahvalan na prilici koju sam dobio. Još kao klinac sam sanjao da ću igrati za reprezentaciju. Kao klinac pratio sam Šarića i Hezonju i njihove NBA nastupe a evo me sada s njima u momčadi, u prilici da s njima treniram i od njih učim. Vjerujem da sam se dobro uklopio a sviđa mi se što se družimo i izvan terena.7
Tako je govorio Michael tada a u ponedjeljak navečer je pokazao da je izbornikov vrlo ozbiljan adut i kada naših NBA igrača nema. A nama se sviđa novi izbornik Tomislav Mijatović bio spreman talentiranog igrača odmah priključiti seniorskoj vrsti bez "testiranja" u mladoj reprezentaciji. Uostalom, pa Michael već više od dvije sezone igra seniorsku košarku, u bojama Joventuta, u najjačem nacionalnom prvenstvu u Europi.
- Osim španjolske ACB lige igrao sam i Eurokup i to su dva jako kompetitivna natjecanja, s dosta talentiranih i tjelesno moćnih igrača. A to je nešto na što se bolje što prije naviknuti u tom prijelazu u seniorsku košarku. Uostalom, borim se na svakom treningu sto posto i to mi je pomoglo da dođem ovdje gdje sada jesam.
Ponešto mu je pomogao i sunarodnjak mu i suigrač Ante Tomić koji je i s 38 godina igrao tako dobro da je izabran u najbolju momčad ACB lige.
- Gledao sam ja njega dok je još igrao u Barceloni a sada ga svaki dan gledam na treningu. Od njega se može puno naučiti, njegovo je iskustvo ogromno, i on se prema meni postavio pomalo mentorski, kao neka vrsta starijeg igračkog brata.
Od onih koji ga prate čuli smo da je Michael iznimno posvećen košarci, da ju živi 24 sata dnevno.
- Želim biti najbolji što mogu a da košarku ne obožavam ne bih se ustajao rano ujutro da bih trenirao niti bih pazio na tijelo da ono svaki dan bude na 100 posto. Je želim biti što veće ime u košarci, svojim primjerom pokazati mlađima od mene, onima koji sanjaju velike snove, da su rad i disciplina ključni sastojci uspjeha.
Čini se da je naš mladi sugovornik u genetskom smislu povukao ono najbolje od oca Tomislava, nekadašnjeg košarkaškog reprezentativca, i majke Barbare, nekad najbolje odbojkašice Europe.
- Da, doista mi se čini da sam od svojih roditelja pokupio ono najbolje, to sam i sam primijetio. Dok je moj otac još igrao gledao sam ga kako se ponaša, koje rutine ima tijekom dana i to mi se svidjelo.
S obzirom na to da je bos visok 211 centimetara, da je pokretljiv i da ima vanjski šut Michael s lakoćom može igrati i na četvorci i petici.
- Još ne znam jer mi je tijelo još uvijek mijenjao. U prošlo sezoni sam narastao par centimetara i tijelo ide prema petici. A ja mislim da trenutačno nisam petica, da sam nešto između, no čini mi se da ću u najboljim godinama igrati centra. U smjeru u kojem moderna košarka ide vjerujem da ću imati veći utjecaj na igru kao petica.
A baš to smo vidjeli u Rigi, gdje je Izrael, radi geopolitičkih i ratnih prilika, ugostio Hrvatsku. Michael se jako dobro rolao i poentirao na dodavanja svojih vanjskih igrača a nije mu bilo strano niti suigraču podvaliti dobru loptu.
- Da, meni se najviše sviđa kako igraju Joel Embiid iz Philadelphije i Naz Reid iz Minnesote. A volio bih svoju igru modelirati i prema načinu na koji je igrao Tim Duncan.
Kao i većini košarkaške mladeži, i Michaelu je san zaigrati u NBA ligi. No, premda je bio prijavljen, na koncu se povukao s ovogodišnjeg drafta. Tu odluku ljetos nam je ovako objasnio.
- Iza mene je dosta teška sezona, i mentalno i tjelesno. Morao sam na operaciju palca što me tri i pol mjeseca izbacilo s terena. A kad sam se vratio tijelo se promijenilo, dogodio se manji problem s koljenima, pa nisam mogao ući u dobar ritam. Zato sam i pao po tim draft bodovima pa sam odlučio dobro se pripremiti za sljedeću sezonu.
Kada je donosio tu odluku koliko je slušao svog menadžera i njegove savjete a koliko je slijedio svoju intuiciju?
- Mišljenja su nam se podudarala i složili smo se da je bolje da probam dogodine.
A to će pokušati nakon sezone u kojoj će biti suigrač bivšem NBA razigravaču Rickyju Rubiju koji sjajno dirigira s momčadi Joventuta koja je trenutačno četvrta u najjačoj nacionalnoj ligi u Europi.
- Rubio je vrhunski igrač a ja sam sretan što imam takvog suigrača koji mi može pomoći da se razvijam kao igrač. Osim u Tomiću, imam dobrog mentora i u njemu.
S obzirom na to da je najmlađi u reprezentaciji, pitali smo ga ima li neke posebne "rookie" dužnosti kakve ga čekaju kada, ako Bog da, jednog dana kroči u neki NBA klub.
- Čak ih i nemam toliko ali sam tu kome god i kada god treba pomoći.
Ako se pak ostvari njegov NBA san moglo bi mu se dogoditi da na predstavljanju pred navijačima mora nešto i zapjevati. Možda bi bilo dobro da se već sada počne pripremati.
- Neće meni trebati priprema, ja jako dobro pjevam.
Zapjevao je Michael, sa suigračima, i u Rigi gdje su osvojena dva kvalifikacijska boda velika kao kuća.
Otvori KEKS Pay
Bravo, samo vrijedno i mudro i dalje