Hrvatska reprezentativka Božana Butigan, 25-godišnja srednja blokerica, ove sezone vrlo uspješno nastupa za talijansku ekipu Megabox Volley Vallefoglia, klub koji je godinu dana mlađi od nje i koji se trenutačno nalazi na šestom mjestu (od 14) Serie A s 32 boda nakon 18 susreta. Nakon Conegliana, Bergama i Firenze, ovo joj je četvrti talijanski klub u šest sezona koliko kao profesionalka nastupa u inozemstvu. Prije toga Božana je od 2016. godine igrala za zagrebačku Mladost.
Možda dođe u Zaprešić
Ekipa iz Vallefoglie ove sezone nastupa u CEV Challenge kupu, i u prvoj utakmici osmine finala pobijedile su u gostima mađarski Fatum Nyíregyháze s 3:0. Uzvrat je na rasporedu 14. siječnja u Italiji, a zanimljivo je da će pobjednice tog ogleda u četvrtfinalu Challenge kupa igrati protiv pobjednica susreta između našeg Neba i španjolske ekipe Emalsa Gran Canaria. Zaprešićanke su u prošlom susretu, u gostima, izgubile s 1:3.
Naša 190 centimetara visoka srednja blokerica briljira na svojoj poziciji u, po mnogima, najjačoj ligi na svijetu, iako će ona takve pohvale nastojati izbjeći:
– Zadovoljna jesam, igram dobro, to je točno, no uvijek može bolje. Uvijek više volim da bolje ide klubu nego da je u fokusu moja osobna statistika.
U posljednje se vrijeme, međutim, poklopilo i jedno i drugo; uz solidan plasman Vallefoglie na ljestvici, Božana je trenutačno druga najuspješnija srednja blokerica lige, uz Antropovu i Danesi.
– Nekako smo, nakon početnih traženja, u posljednje vrijeme sve u ekipi 'kliknule'. Dobro igramo, iako je ovaj dio sezone iznimno naporan. U posljednjih mjesec dana otprilike svaka tri dana imamo novu utakmicu. Nije bilo odmora ni tijekom božićno-novogodišnjih blagdana, stalno smo ili na terenu ili na putu.
mNo, unatoč tom ubitačnom ritmu, Božana djeluje vrlo svježe.
– Super mi je u klubu, dobro se osjećam, trener je vrlo pedantan, suigračice su odlične. Potpisala sam ugovor na godinu plus godinu, tako da ćemo uskoro s menadžerom početi razgovarati o idućoj sezoni. Još nisam previše razmišljala o tome – što bude, bit će. Najvažnije mi je da sam u dobrom klubu. U Italiji sam jako zadovoljna, ovdje se igra vrhunska odbojka i konstantno napredujem. A sviđa mi se i život u Italiji, jezik sam odavno savladala, hrana je odlična, ma baš sve.
U Serie A više i nema puno naših igračica.
– Tu je još Karla Antunović u Chieriju. Vidjele smo se kada smo igrale jedna protiv druge, malo smo se podružile. Baš mi je bilo drago vidjeti je, a i njoj je, kaže, dobro, zadovoljna je.
Sezona je u punom jeku, no za pola godine ponovno kreće reprezentativno ljeto.
– Ma, gdje je još to, čini se jako daleko. Ali kad se pogleda kalendar, zapravo je i vrlo blizu. Zasad o tome ne razmišljam jer nemam vremena, ali kada dođe trenutak, ja sam uvijek spremna za reprezentaciju. To nikada nije bilo upitno, samo nek' je zdravlja. Klupska sezona završit će već u travnju, tako da će biti vremena i za odmor – zaključila je Božana.
S odbojkom je počela u rodnoj Čapljini.
– Ozbiljnom odbojkom počela sam se baviti u sedmome razredu osnovne škole. Prije odbojke išla sam na ples i bila sam članica mažoretkinja. Onda sam se htjela upisati na neki sport. Izbor nije bio težak jer je odbojka bila jedini ženski ekipni sport u Čapljini. Tek se kasnije osnovao ženski rukometni klub, a ženske košarke nije ni bilo. Doduše, da su i bili neki drugi sportovi, opet bih se odlučila za odbojku. To je sport u kojem nema izravnih kontakata sa suparnicima pa je i mogućnost ozljeda puno manja. U sedmom razredu naglo sam izrasla nekih 10-15 centimetara, pa u proteklih godinu i pol još 4-5, do sadašnjih 190, tako da je sve super ispalo. U početku nisam ni bila neki talent, a kad sam izrasla, stavili su me na poziciju srednje blokerice – kaže Božana.
Tenisice su zakon
U Mladost ju je dovela Marija Anzulović.
– Primijetila me kada sam s Čapljinom igrala na jednom turniru u Zagrebu. U početku mi je bilo malo teško živjeti u Zagrebu. Došla sam mlada, nisam poznavala grad pa sam se u početku oslanjala na rodbinu koje imam dosta u Zagrebu – rekla je Božana koja je s Hrvatskom osvojila zlatnu medalju na Mediteranskim igrama 2018. godine.
– Medalja je ostala kod kuće, mama i tata je čuvaju – rekla je.
Najugodnije se osjeća u sportskoj odjeći obući.
– Tenisice su zakon. Štikle sam obula jednom u životu, kada sam imala maturalnu večer.
Messi: Išao sam na terapije. Pomoglo mi je da govorim o onome što me muči, dugo sam sve držao u sebi