Gonzalo Garcia je ovog ljeta prilično jasno po svojem dolasku na klupu Hajduka istaknuo zadatak da momčad više ne smije ovisiti toliko o jednom čovjeku, kapetanu i glavnom napadaču Marku Livaji. Mnogi su bili skeptični zbog te Garcijine zamisli, ne zato što se ona ljudima nije sviđala, nego zato što nisu mislili da se može provesti u djelo. Hajduk je već toliko dugo igrački navikao ovisiti o Marku Livaji, da su se i brojni navijači već pomirili s činjenicom da će tako biti i dalje te da se to teško može promijeniti.
Ipak, čini se da španjolski strateg zasad u svojem naumu uspijeva. Hajduk već mjesec dana igra bez Marka Livaje, i ne može se baš reći da mu puno toga nedostaje. Hajduk je u tri utakmice bez Livaje nanizao tri prilično rutinirane i uvjerljive pobjede, uz gol-razliku 7:1. Za razliku od prijašnjeg Hajduka, koji bi bez Livaje kiksao u svakoj mogućoj utakmici osim kupova protiv niželigaških amatera, na ovom se nekako nije ni osjetilo da Livaja nedostaje. I to je ono što je Hajduku silno nedostajalo, da može biti konkurentna i ozbiljna momčad i kad glavni talisman izostane.
Livaja je dosad u Hajduku (posebice u mandatima Gennara Gattusa i Paola Tramezzanija) imao ulogu "Boga završne trećine". Kad god je Hajduk došao blizu suparničkom golu, ideja se zaista svodila na sintagmu "daj Livaji". Čak toliko nije ni bilo bitno postoje li bolje opcije, postoje li igrači koji su u boljoj poziciji u tom napadu, jer Livaja je svojom individualnom kvalitetom sve to nadomjestio. Garcijini zahtjevi za kapetana bijelih su znatno drukčiji. Livaja ima vrlo važnu ulogu u spuštanjima po loptu te u stvaranju nadmoći u veznoj liniji ili na stranama, i u tome se zasad dobro snalazi. Samim time je automatski dalje od većeg broja prilika za završavanje akcija. I dalje Livaja igra napadača, i dalje se od njega očekuje da zabija, ali volumen akcija u kojima se nalazi u opasnim pozicijama je relativno gledano ipak manji.
U kontekstu završne trećine Garcia je raširio spektar mehanizama napadanja protivničkog gola, što je konačno malo i dovelo druge igrače do izražaja. Sjetimo se samo, recimo, prošle sezone u kojoj je Livaja bio na 20+ golova, a niti jedan drugi igrač Hajduka nije bio na više od tri pogotka. Takve stvari su se događale već sezonama i nipošto se nisu događale slučajno.
Međutim, otkako je Garcia krilima i ofenzivnim veznjacima dao jasne upute kako, zašto i kada ulaziti u završnicu, igrači poput Michelea Šege i Rokasa Pukštasa pružaju svoje zasad najbolje polusezone u bijelom dresu. Šego, koji je prošle polusezone u Hajduku imao učinak od nula golova u 16 utakmica, ove jeseni u 12 nastupa ima pet golova i tri asistencije. Isto tako, Pukštas je već sada u listopadu debelo nadmašio svoj kompletan prošlosezonski učinak od dva pogotka i jedne asistencije u 37 nastupa; sada je na četiri gola i jednoj asistenciji u 14 nastupa. A od krilnih igrača i drugih ofenzivaca lijep su početni učinak ubilježili i Abdoulie Sanyang Bamba (tri gola, tri asistencije), Yassine Benrahou (tri gola i asistencija), Anthony Kalik (dva gola) te Iker Almena (dva gola)
VEZANI ČLANCI:
Ne može se reći ni da je učinak Marka Livaje od tri gola i tri asistencije zanemariv u uvodu ove sezone. Dapače. Međutim, uz kontekst da je Livaja proteklih godina sudjelovao u većini Hajdukovih golova i da mu ostali nikad nisu bili ni blizu, ovo je uistinu značajna promjena. Mnogi će reći da je Livaja 'samo' na ovakvom učinku zbog toga što je već mjesec dana van terena zbog ozljede, no možda će vas iznenaditi činjenica da je kapetan Hajduka ove sezone više minuta na terenu (937) proveo i od Šege (708) i od Pukštasa (925), i od Bambe (502). Očekivalo se da bi glavna strijela uz Livaju trebao biti Ante Rebić, koji je polagano ušao u redovitu minutažu, ali još se traži, posebice što se tiče odluka u završnici.
Zasad su, međutim, ove sezone, i Livaja i Rebić u drugom planu. To se zapravo čini vrlo dobrim za Hajduk, jer bijeli su u samom vrhu prvenstvene ljestvice, a da pritom još uvijek nisu igrali s periodima vrhunske forme svoje dvojice najzvučnijih igrača. Garcia u budućnosti ima i taj 'luksuz' na umu, a sve do tada, očito se može i više nego dobro osloniti na Michelea Šegu i Rokasa Pukštasa.
Otvori KEKS Pay
Hajduk ovisi o sucima i njihovom pogurancu. I jučer su dobili penal za drugi gol u idealnom trenutku, nakon laganog dodira rukom po ramenu, koji se nikom drugom tako ne svira.