Za novo slavlje Riječana bio je dovoljan samo trenutak dekoncentracije u obrani Karlovca i odlična reakcija Andre Švrljuge.
Karlovčani nisu dobro počeli ove sezone, no jasno je da će rijetke momčadi i ove sezone sa stadiona Branka Čavlovića odnijeti bodove. Veći dio susreta Karlovčani su protiv Rijeke bili bolja momčad i za pogodak i povoljniji rezultat nedostajalo im je malo više koncentracije, sreće i iskustva. Bila je to prva utakmica koju je Igor Pamić vodio protiv Rijeke a da nije igrao niti jedan od njegovih sinova.
Unatoč porazu, Pamićevi dečki i ove sezone sigurno će igrati značajnu ulogu, tim više što taj osebujni trener favorizira tehnički dotjeranu igru lišenu nerezonskih napucavanja. Jučer su najmanje zaslužili remi. U utakmici koja nije pretjerano obilovala prilikama prvi su zaprijetili Karlovčani. Mario Barić, kapetan Karlovca, povukao je, oslobodio se dvojice igrača i odlično šutirao s dvadesetak metara, no sjajno je intervenirao Lisjak. Bilo je to u 18. minuti, a samo šest minuta kasnije Mario Tičinović pobjegao je po lijevoj strani, a nakon njegova ubačaja Budicin je loptu izbacio u korner ispred Kovačevića.
Prvi put ozbiljnije su Riječani zaprijetili tek u 30. minuti kada je Đalović gađao lijevi kut, no Sunara je bio siguran. A dugo će Mario Tičinović, miljenik karlovačke publike, žaliti za 50. minutom kada ga je sjajno uposlio Špišić. Tičinović je sam izišao ispred vratara Lisjaka koji je sjajno obranio njegov udarac. I kada se činilo da je pritisak Karlovca sve snažniji, u 67. minuti sijevnula je Rijekina kontra. Đalović i Štrok odlično su izigrali obranu Karlovčana, a iz drugog je plana utrčao Andro Švrljuga i s desne strane oštrim udarcem matirao Sunaru.
Kraj utakmice obilježio je težak sudar glavama u kojem je stradao Riječanin Antonio Rukavina koji je s potresom mozga prevezen u bolnicu.
Bunker ? Karlovac je u napadu imao toliko netočnih dodavanja da boli glava...