Svjetsko prvenstvo s 48 reprezentacija tek je završilo, a u Fifi se već itekako razmišlja o novom povećanju broja sudionika. Ideja o turniru sa 64 reprezentacije, koja se prije godinu dana spominjala tek u prijedlozima Južnoamerikanaca, postala je jako ozbiljna tema. Predsjednik Fife Gianni Infantino potvrdio je da će nakon završetka ovogodišnjeg prvenstva nadležna tijela otvoriti raspravu o mogućem proširenju za Svjetsko prvenstvo 2030., koje će obilježiti stotu obljetnicu prvog Mundijala.
– To je pitanje koje će svakako biti razmotreno i o kojem će se raspravljati nakon ovog Svjetskog prvenstva. Kada organizirate Svjetsko prvenstvo, morate misliti na cijeli svijet. Svaka država mora imati pravo sanjati nastup na najvećoj nogometnoj pozornici – rekao je Infantino u razgovoru za švicarski Bluewin.
Pogled prema Kini
Fifa je posljednjih desetljeća gotovo svako proširenje Svjetskog prvenstva predstavljala kao način razvoja nogometa u manje razvijenim sredinama. Natjecanje koje je 1978. okupljalo samo 16 reprezentacija, od 1982. igralo se s 24 sudionika, a od 1998. do 2022. standard je bio 32 reprezentacije, sedam prvenstava u nizu. Ovog ljeta prvi put nastupa 48 reprezentacija, a čelnici svjetskog nogometa već razmišljaju može li se otići i korak dalje.
U Fifi smatraju da su prvi dojmovi iz novog formata pozitivni, no iza priče o razvoju sporta krije se i vrlo jednostavna računica. Svjetsko prvenstvo postalo je daleko najveći Fifin proizvod, a procjenjuje se da će ovogodišnje izdanje donijeti više od deset milijardi dolara prihoda. Svako novo tržište znači dodatne televizijske ugovore, više sponzora, veći broj navijača i više prodanih ulaznica. U tom kontekstu dodatnih 16 reprezentacija predstavljalo bi i dodatni komercijalni potencijal, osobito ako bi među sudionicima završile zemlje s golemim tržištem poput Kine, koja se do sada na Svjetsko prvenstvo plasirala samo jednom, 2002. godine.
Najveći zagovornik ideje je Conmebol. Južnoamerička konfederacija još je prošle godine predložila da se Svjetsko prvenstvo 2030., u povodu stote obljetnice prvog turnira, iznimno odigra sa 64 reprezentacije. Njezin predsjednik Alejandro Domínguez, ujedno i jedan od Fifinih dopredsjednika, otvoreno govori kako mu je to veliki cilj. Razlog je vrlo praktičan. Iako će Argentina, Urugvaj i Paragvaj simbolično biti domaćini prvih utakmica prvenstva, najveći dio turnira organizirat će Španjolska, Portugal i Maroko. Prema sadašnjem planu, svaka od tri južnoameričke države dobila bi samo jednu utakmicu, dok bi proširenje omogućilo da svaka od njih ugosti cijelu skupinu.
Kako bi izgledao turnir sa 64 reprezentacije, zasad nije definirano. Najizglednije rješenje bilo bi 16 skupina s po četiri reprezentacije, iz kojih bi po dvije najbolje izborile plasman u nokaut-fazu. Takav sustav bio bi pregledniji i simetričniji od sadašnjeg modela, u kojem dalje prolaze i najbolje trećeplasirane reprezentacije, ali bi broj utakmica narastao na čak 128, dvostruko više nego u Kataru 2022. godine. Možda je ta simetričnost jedina pozitivna strana ovog proširenja iz sportskog aspekta.
Još veći turnir otvorio bi niz novih organizacijskih pitanja. Trebalo bi pronaći kampove za 64 reprezentacije, osigurati dodatne stadione i uskladiti raspored s još većim brojem utakmica. Takav projekt zahtijevao bi logistiku kakva u nogometu dosad nije postojala.
Protivnika ideje ne nedostaje. Predsjednik Uefe Aleksander Čeferin među prvima je javno poručio da proširenje smatra pogrešnim smjerom.
– To nije dobra ideja ni za samo Svjetsko prvenstvo, ali ni za kvalifikacije – rekao je Čeferin.
Sličnog su mišljenja i čelnici Azijske nogometne konfederacije te Concacafa. Predsjednik AFC-a šeik Salman bin Ibrahim Al Khalifa upozorio je kako ne vidi gdje bi takvo povećavanje broja sudionika uopće završilo.
– Danas govorimo o 64 reprezentacije, sutra će netko tražiti 132. Gdje je granica? To bi postao kaos – poručio je.
Predsjednik Concacafa Victor Montagliani smatra da se s novim proširenjem nepotrebno žuri te da nema razloga donositi tako veliku odluku odmah nakon prvog prvenstva s 48 reprezentacija.
Kritičari upozoravaju i na sportsku stranu priče. Često ljudi koriste primjer Zelenortskih Otoka kako bi poduprli činjenicu da i male selekcije mogu nešto ponuditi, no što je s Uzbekistanom, Jordanom, Curaçaom, Irakom, Haitijem, Katrom, Novim Zelandom i Panamom? Sve ove reprezentacije koje sam nabrojio su zajedno osvojile tri boda. S razlogom se strahuje se da bi daljnje povećanje broja sudionika donijelo još više izrazito neravnopravnih utakmica i umanjilo kvalitetu natjecanja.
Postavlja se i pitanje ekskluzivnosti. Svjetsko prvenstvo desetljećima je bilo posebno upravo zato što su na njemu igrale samo najbolje reprezentacije svijeta. Sa 64 sudionika bi natjecanje izgubilo dio svoje posebnosti, a interes publike bilo bi znatno teže održati tijekom gotovo mjesec i pol natjecanja.
Uništenje povijesnih knjiga
Još jedna stvar koje Fifu apsolutno ne zanima su povijesne knjige. Ako budemo imali SP sa 64 selekcije, mnoge će se reprezentacije "prvi put u povijesti" doći na SP, ili se "prvi put u povijesti" plasirati u nokaut-fazu. A to zapravo nema stvarni značaj, ako recimo, uzmemo tezu da je Svjetsko prvenstvo od 32 reprezentacije onaj pravi format. U tom smislu, plasman na turnir od 64 reprezentacije je u stvarnosti zapravo ispadanje u kvalifikacijama, a plasman u nokaut-fazu, koja bi tada imala 32 reprezentacije, u stvarnosti bi zapravo bio plasman na turnir. Značaj dosega u povijesnim knjigama bit će totalno razmontiran i uništen.
Za sada, međutim, ništa nije odlučeno. Fifa naglašava da će o svemu tek raspravljati nakon završetka ovogodišnjeg Svjetskog prvenstva. Konačnu riječ moralo bi dati Fifino vijeće s 37 članova, a glasanje zasad još uvijek nije planirano.
Ipak, iskustvo pokazuje da se ideje koje Fifa jednom stavi na stol rijetko odbacuju. Prije nekoliko godina ozbiljno se razmatralo čak i održavanje Svjetskog prvenstva svake dvije godine, pa nije teško zaključiti da će se i prijedlog o 64 reprezentacije nastaviti analizirati. Ostaje samo pitanje gdje je granica između razvoja nogometa i očuvanja kvalitete natjecanja koje već desetljećima predstavlja vrhunac svjetskog sporta.
Otvori KEKS Pay
128 reprezentacija na SP, koje bi trajalo 6 mjeseci. Utakmice sa pauzama od 5 minuta svakih 15 minuta. Na poluvremenu koncert od 90 minuta. Ajde moja FIFA, na ovome SP sam gledao samo HR i BiH. Nakon krađe i ispadanja naših, opći bojkot, nisam ni minute više pogledao. Pa vi radite cirkus i dalje.