Ono što njegovi prethodnici nisu uspjeli u devet godina, odnosno 27 utakmica, Goran Tomić (40) uspio je iz prvog pokušaja. Svladao je Dinamo, i to uvjerljivo s 4:1, te tako postao prvi trener Lokomotive kojemu je to uspjelo.
– Bilo mi je već naporno slušati da Lokomotiva mora puštati Dinamu. Drago mi je da će sada prestati te priče – rekao je Goran Tomić i dodao:
– Sretan sam jako zbog pobjede, ali s druge strane tužan što sam sudjelovao u smjeni svog jako dobrog prijatelja Marija Cvitanovića. Ipak, mislim da je prenaglio s odlukom o otkazu. Bio je bez dva najbolja igrača, Gavranovića i Soudanija, a svakom treneru dogode se ovakve utakmice.
Već sutra Hajduk u kupu
U subotnjem nokautiranju Dinama Tomić je HNL-u predstavio 19-godišnjeg Kosovara Lirima Kastratija, koji je zabio dva gola te čudesnom brzinom izluđivao zadnji red Dinama. Kastrati će Tomiću biti veliki adut i za sutrašnju utakmicu polufinala kupa protiv Hajduka.
– Igra se samo jedna utakmica, domaćini smo u Kranjčevićevoj i to je naša prednost. Ova pobjeda nam je dala veliko samopouzdanje, siguran sam da imamo dobre šanse pobijediti Hajduk i proći u finale kupa – kaže trener lokosa.
A u tom finalu, koji će se igrati na Vinkovcima, za Tomića bi s tribina mogao navijati jedan svjetski poznati trener – Sven Goran Eriksson. Naime, bivšem engleskom izborniku, koji je još radio i u Manchester Cityju, Laziju, Fiorentini, Romi, Leicesteru..., Tomić je bio asistent na njegovu posljednjem poslu, u kineskom Shenzenu.
– Da, prođemo li u finale, pozvat ću Erikssona na utakmicu u Vinkovce. Bio bi mi veliki motiv da me gleda u tako važnoj utakmici, u borbi za Rabuzinovo sunce – kaže Tomić.
Opisao nam je kako ga je u prosincu 2016. angažirao Eriksson.
– Bio sam tada trener Istre 1961, zazvonio mi je telefon, neki čudan broj... Javim se, a čovjek s druge strane predstavi mi se kao Sven Goran Eriksson! Mislio sam da se neko šali, ali onda sam shvatio da je to stvarno slavni švedski trener i da me želi za pomoćnika u kineskom Shenzenu. Izabrao je baš mene iako je mogao imati bilo kojeg pomoćnika u svijetu, nekog iz svoje Švedske ili iz Italije. Uglavnom, tih sedam mjeseci što sam mu bio pomoćnik bilo je fenomenalno, to mi je najbolje iskustvo u trenerskoj karijeri. Eriksson je toliko normalan, prizeman, jednostavan, pun respekta za sve – kaže Tomić i otkriva da Eriksson voli Hrvatsku.
Nisam želio jesti psa u Kini
– Bio je na Sportskim igrama u Splitu i oduševio se našom obalom. Radio je u karijeri s Bokšićem i Ćorlukom, tako da voli naše igrače. Da nisam preuzeo Lokomotivu, vjerojatno bih mu bio pomoćnik u nekom novom klubu. I dalje smo u kontaktu, čestitao mi je na preuzimanju lokosa. Eriksson je Tomića za pomoćnika uzeo zbog toga što je Šibenčanin prije toga imao puno uspjeha u Kini. Dvaput je bio proglašavan najboljim trenerom 2. kineske lige, a u toj istočnoj zemlji vodio je samostalno tri kluba, te u jednom bio pomoćnik. Kineski nogomet je hit, a sadašnji trener lokosa iz prvog je reda pratio tu strašnu ekspanziju.
– Velika je razlika kada sam došao 2006. kao igrač, pa se onda 2013. vratio kao trener. Ulažu se veliki novci, dovode top treneri i igrači svjetske klase. Ulaže se jako puno i u omladinske škole, tako da napreduju i domaći igrači. Ljudi će se iznenaditi, ali u Pekingu koji ima 20 milijuna ljudi klub ima problema skupiti 100 djece za omladinski pogon. Tamošnji klinci su u igricama, elektronici, a ima i puno popularnih sportova poput gimnastike i stolnog tenisa. No uz sva ova ulaganja nogomet jako napreduje i sve je zanimljiviji klincima. Ma u Kini sam baš uživao, bio sam u super gradovima poput Pekinga, Tianjina, Shenzena. Uživao sam u kulturi, hrani, a sve sam probao osim psa. Pas je bio na stolu, no nisam ga želio ni okusiti – prisjetio se Tomić koji je među trenerima HNL-a vjerojatno rekorder po broju jezika koje govori.
– Tečno govorim engleski, njemački i talijanski, a razumijem dobro španjolski i nešto kineskog, koji je strašno težak.
... a ekipa mu izgubi od Istre koja se sakupila prije te utakmice i od Rijeke bez da mu je ekipa napravila prekršaj a kamoli da su nedaj bože potrčali....