Još uvijek nepotvrđena informacija koja nam dolazi iz Ljubljane kaže da je Emil Tedeschi, predsjednik Cedevite i glavni sponzor peterostrukog hrvatskog prvaka, odlučio preseliti svoj omiljeni klub u slovenski glavni grad.
Štoviše, kako je Olimpija ispala iz Prve ABA lige ide priča da će se dva kluba, na neki način, fuzionirati i da će slovenski fenjeraš zapravo koristiti mjesto u tom istom natjecanju koje su osigurali cedevitaši.
Kada smo u kuloarima čuli da je Tedeschi spreman preseliti svoj košarkaški brend iz Zagreba, pomislili smo da su u pitanju Zadar ili Split, što bi još uvijek bilo dobro za hrvatsku košarku. Nažalost, u ovoj priči je izbor Slovenija, u kojoj Tedeschijeva Atlantic grupa ima nemale poslovne interese.
Ipak, zagrebačka Cedevita ne bi se ugasila. Štoviše, taj klub bi ostao u formi košarkaške akademije, barem do isteka koncesije na Zagrebačkom Velesajmu koja traje još dvije godine. Postojala bi i seniorska momčad koja bi igrala hrvatsko prvenstvo, no to više ne bi bio klub koji bi igrao regionalnu ABA ligu i jurišao na njen vrh. O Europi da i ne govorimo.
Bez podrške grada
Šteta je to i za zagrebačku košarku, ali i za gradonačelnika Milana Bandića, koji je propustio priliku za fuziju Cibone i Cedevite u snažan europski klub, a s javnim novcem građana Zagreba i privatnim kapitalom Emila Tedeschija to se uistinu moglo učiniti. No, zato će to iskoristiti ljubljanski gradonačelnik Zoran Janković.
Nažalost, jedan od faktora Tedeschijeva odustajanja od elitnog košarkaškog kluba u Zagrebu leži i u tome da nikad nije imao pravu podršku Grada, ni približnu kao što ju je imala Cibona. Čak niti kada je Cedevita zavladala hrvatskom košarkom s pet uzastopnih naslova prvaka Hrvatske i šest osvojenih Ćosićevih kupova.
Zasmetalo je Tedeschiju zacijelo i to što Cedevita u Zagrebu nije nikako uspijevala steći prave navijače, oni koji ne posustaju s navijanjem ni kada je momčad već posustala.
Čini nam se, da ga je sve to čak i više smetalo od razvoja događaja u finalnoj seriji HT Premijer lige u kojoj je Cibona, u prve tri utakmice, dominirala protiv Cedevite. No, i tu se nije mogao ne razočarati kada je vidio kako momčad, koja je tri puta skuplja od suparničke, gubi uslijed neke (ne)objašnjive letargije, a to i nije njegovo prvo razočarenje s načinom rada u klubu kojeg je financirao.
Svima koji su svih ovih godina govorili da je Cedevita umjetan klub, Tedeschi bi s ovakvim potezom dijelom dao za pravo. No, treba i njega razumjeti, ulagao je godinama i, kada je vidio da je taj klub u ovim okvirima funkcioniranja dotaknuo svoje limite, poslovna logika ga je odvela na drugu lokaciju.
Razočarani investitor
– Tedeschi je sportski Juraj Strossmayer. Apsolutno nitko u hrvatski sport nije investirao koliko i on. Braća Skelin, Duje Draganja, bazen KPK na Korčuli, KK Cedevita, najveći kamp u državi za klince u Domu košarke na Kajzerici.... Što njegova novca, a što njegovih poslovnih partnera, s Tedeschijem je u hrvatsku košarku u proteklih 14 godina došlo oko 400 milijuna kuna – tvrdi bivši predsjednik Cedevite Nino Brčić.
No, nije ovo ni prvi ni posljednji scenarij u europskoj košarci da se investitor razočara. Svojedobno je to još radikalnije učinio modni magnat Gilberto Benetton. Košarkaški klub Benetton bio je jedan od uglednijih u Europi, dvaput finalist Eurolige (1993. i 2003.) i dvaput osvajač Saportina kupa (današnjeg Eurokupa), no onda je jednog tužnog dana 2012., Benetton Group rekao da izlazi iz košarke pa taj klub sada igra u drugoj talijanskoj ligi.•
Važno je bilo na udbašku lovu tate Svetozara maznuti još par miliuna maraka iz kriznog štaba za Dalmaciju....to je bio početni kapital,sa tom lovom si bio dobrodošao u svaku stranu banku,onda se malo ogrebati i o pretvorbu i privatizaciju,e,već sii veliki poduzetnik....a onda,prohtjelo se biti sportski djelatnik,pa vlasnik kluba,kako bi se liječili teški kompleksi stortskog antitalenta ogromnih ambicija!!!Uklapala se i dalja politička situacija,za biznis u hrvatskoj,zlatna mladež se rasporedila po Hrvatskoj...ali,antitalent za sport se preslikao i u sportski biznis...potrošeni silni novci,upropašteno nekoliko mladih igrača,rezultat ukupno gledano-katastrofa....idi,i u Azerbajđan,nitko te ne treba u hrvatskoj košarci,koja je ionako propala!!!