To kakvi bi nam ove sezone otprilike mogli biti oni najozbiljniji pretendenti na titulu prvaka u SuperSport HNL-u moglo se lakoćom naslutiti još prošloga ljeta.
Podsjetimo: Hajduk je tada 3. kolu kvalifikacija za Konferencijsku ligu ispao od Ružomberoka, kluba koji se danas nalazi na petom, pretposljednjem mjestu slovačke Lige za ostanak; Rijeku je u 4. kolu kvalifikacija za KL ljubljanska Olimpija pregazila s 5:0, a Dinamo je protiv Bayerna u prvom kolu Lige prvaka primio devet komada. Bio je to najteži poraz u povijesti kluba. Da, i ne zaboravimo da je Osijek ispao od Zire iz Azerbajdžana.
I čemu se onda čudimo?
Evo, do kraja sezone ostalo je još pet kola, a već je jasno da će novi prvak osvojiti najmanji broj bodova otkad postoji Liga 10, od sezone 2013./2014. Maksimalan broj bodova u sezoni 2024./2025. iznosi 71; do te brojke teoretski mogu doći Rijeka i Hajduk koji trenutačno imaju po 56 bodova, dok Dinamo s 52 boda u najboljem scenariju može do 67.
Promašen prijelazni rok
A sada, fokusirajmo se za ovu priču samo na proljetni nastavak prvenstva, u kojemu je odigrano 13 kola. I krenimo od onoga što se događalo u siječnju, a to je prijelazni rok.
Riječ je, naime, o "prozoru" u kojemu klubovi najčešće posežu za spasonosnim rješenjima kako bi ad hoc dobili dodatnu vrijednost s kojom će krenuti u proljetni juriš. Tako je primjerice Hajduk procijenio kako će mu posuđeni igrači Pise i Sunderlanda, Mlakar i Rusin, te kupljeni Šego biti jako pogonsko gorivo: ta trojica ovoga proljeća skupa su zabili jedan jedini gol (Mlakar), Šego ima tri asistencije, od kojih zadnja datira iz 2. ožujka, odnosno u zadnjih sedam utakmica nevidljiv je na terenu, dok je Rusin prvu i u jedinu asistenciju ostvario još 2. veljače. Zaključak: sva trojica su za sada promašaji.
Dinamo je pak u zimu doveo Franjića – za upražnjen poziciju lijevoga beka, Belcara – da rastereti Mišića, Kangu – da zabija i Galešića – da učvrsti obranu. Franjić, složit će se većina, nije donio ništa osobito (ima jednu asistenciju, 25. siječnja protiv Istre 1961), Belcar je cijelo proljeće skupio samo 78 minuta na travnjaku, Kanga je zabio tri gola, a ničime nije impresionirao, dok Galešićeva nazočnost nije pridonijela obrambenoj čvrstini. Ovaj podatak nema puno veze s Galešićem, ali je indikativan: Dinamo je u 31 utakmici SuperSport HNL-a primio čak 39 pogodaka, najviše otkad postoji Liga 10, a prosjek primljenih pogodaka na kraju prvenstva do sada mu je bio 24,72 pogotka u 36 kola!
I na kraju Rijeka, za čije oscilacije ipak treba imati malo razumijevanja: Rijeka je u zimi prodala Galešića, Smolčića i Marca Pašalića, a teško je bilo za očekivati da će takve izostanke nadoknaditi 35-godišnji Duje Čop, te Oreč i Manev. Pa ipak, i takva Rijeka još uvijek drži prvo mjesto.
U 13 proljetnih kola Dinamo ima sedam pobjeda, Hajduk samo pet, Rijeka šest, a Rijeka je u susretima s klubovima ispod trećeg mjesta prokockala najviše bodova, čak 19 (Dinamo 11, Hajduk 14). Tako je Rijeka ovog proljeća bila dva puta poražena od Istre 1961, te od Varaždina i Osijeka. Da je umjesto spomenutih 19 prokockanih bodova Rijeci primjerice ostalo i samo osam, već bi bila pred vratima raja.
Pa ipak, za razliku od Dinama i Hajduka, Rijeka čak i ako ostane bez titule može se utješiti trofejem u Kupu, i tako eventualno spasiti sezonu.
Hajduk je pak posebna priča. Gattusovu momčad ove sezone na Poljudu gledalo je čak 347.433 gledatelja ili u prosjeku gotovo 22 tisuće, a Hajduk je na proljeće na Poljudu prosuo sedam bodova; protiv Slavena (0:0), Lokomotive (1:1) i Istre 1961 (0:1). Da je Hajduk bio goropadan domaćin kao neka stara dobra vremena i da je ovog proljeća dobio sve utakmice kod kuće, i on bi već imao jednu ruku na šampionskom peharu.
Gattuso piše povijest
Također, Hajduk je i na gostovanjima najgledanija momčad lige, a u poretku najuspješnijih gostujućih momčadi tek je podjeli trećeg mjesta s Dinamom s 19 bodova, iza Rijeke s 24 i Slavena Belupa s 21 bodom.
Hajduk je u posljednje četiri utakmice, protiv Slavena Belupa, Lokomotive, Varaždina i Istre 1961 postigao samo jedan jedini pogodak iz igre (Trajkovski protiv lokosa), što dovoljno govori o Hajdukovoj napadačkoj kvaliteti.
Gledaju li se ljestvice forme momčadi u posljednjih četiri, šest, osam, deset i 12 utakmica, ni u jednom od tih poredaka Rijeka, Hajduk i Dinamo nisu na prva dva mjesta. Dapače, Hajduk je u posljednjih četiri i posljednjih šest utakmica, tek sedmoplasirana momčad lige!
U ovakvim okolnostima Hajdukovi treneri u prošlosti teško bi preživjeli na klupi, a – eto – Gattusu se nekako stalno gleda kroz prste. On će, kako god sezona završila, u Splitu ispisati povijest; ili će ga se pamtiti kao trenera koji je vratio titulu na Poljudu nakon dva desetljeća ili kao onoga koji je prokockao nemoguće – najdostupniju titulu ikada. I pritom – potjerao Perišića.
U svakom scenariju, Gattuso od ljeta ne bi trebao biti Hajdukov trener. Niti jednom treneru Hajduka u jednoj sezoni nije se toliko zviždalo na Poljudu, ni zbog čega drugog, nego zbog – lošeg proizvoda na terenu.
Otvori KEKS Pay
nije gattuso toliki problem koliko pretplacena uprava i cjeli mgmt treba smjenit jer ocito su to sve bezveznjaci...