Za trenera koji će zaključiti izbor košarkaša godine u našoj tradicionalnoj anketi izabrali smo najtrofejnijeg među njima, 73-godišnjeg Željka Pavličevića. Bez obzira na vitalnost u glasu i mislima, ipak smo ga pitali je li se trenerski umirovio ili...?
– Jednom nogom jesam u trenerskoj mirovini, prihvatio bih neku zanimljivu ponudu ako je dobijem, jer sam fizički dobro, a mentalno – to neka drugi procijene.
Je li Svetislav Pešić svojevrsni fenomen kada sa 76 godina vodi euroligaški klub (Bayern)?
– On je tri godine stariji od mene, a meni su prije 10 godina rekli da sam star. Da, Kari Pešić jest fenomen jer za trenerski posao morate imati želju i motiv za borbu s igračima, sucima, upravom... koja zna biti podijeljena. Zapravo, trener je sam na svijetu, sa svojim pomoćnicima koji moraju biti lojalni. Kad se u Zagrebu održavao Draženov memorijal, razgovarao sam s Pešićem pa smo ustanovili da je on igrao dulje od mene i nije se kao ja 50 godina bavio trenerskim poslom.
Koje su najbolje trenerske godine?
– Kao prilično mlad, s 35 godina, osvojio sam Kup prvaka. Drugi sam osvojio s 40. Obradović je jako mlad osvojio svoj prvi Kup prvaka. Scariolo je mlad napravio veliki rezultat. Unatoč tome, meni se čini da su idealne godine od 40 do 55, možda do 60. No, ne bih rekao da je dob važnija od zanata i umjetničkog dojma. Važno je imati energije i uspostaviti dobre odnose među igračima, imati osjećaj za vođenje utakmice. A to je nešto što se teško može utrenirati.
U košarci postoji duboka država
Pavle je u tim godinama bio dvije godine trener Panathinaikosa za koji su tada igrali Stojko Vranković i Arijan Komazec. A u svojim 50-ima otisnuo se u Zemlju izlazećeg sunca.
– To mi je bila životna odluka, voditi njihovu reprezentaciju na SP-u. Bio je to privilegij, voditi kao izbornik reprezentaciju takve zemlje. No, s druge strane, nestao sam s europskog radara.
Priznat će da ga žulja to što mu nikad nije dano povjerenje da bude hrvatski izbornik.
– To je dokaz da su bili važni i neki drugi kriteriji osim po stručnosti i da u košarci postoji duboka država. Možda će zvučati prepotentno, no ja bih napravio rezultat. Cibonu sam vodio nakon što je Knego otišao u Španjolsku, a Aco Petrović u vojsku pa smo postali prvaci Europe. A Splitu su otišla tri startera, Dino Rađa, Goran Sobin i Duško Ivanović, pa smo osvojili naslov prvaka Europe. To je bio neki instinkt. KK Zagreb sam preuzeo na pola sezone i osvojili smo domaći Kup bez ijednog stranca..
KK Zagreba, nažalost, više nema.
– Jako mi je žao zbog toga jer taj je klub generirao najviše budućih reprezentativaca kao što su Tomić, Stojić, braća Tomas, Simon, Šarić, Hezonja. Božić... A najviše me zaboljela izjava nezaboravnog Traše Božanića, koji mi je kazao: "Pavle moj, koga god od članove Uprave nazovem, više mi se nitko ne javlja."
Kako je on doživio prvi neodlazak Hrvatske na Eurobasket?
– To je posljedica i tih lutanja što se tiče trenerskog kadra i šamar svima nama koji radimo ili smo radili u hrvatskoj košarci. Dogodio se niz trenera koji možda nisu trebali biti izbornici, a potom se urušila trenerska organizacija. Sa Stručnog savjeta došli smo do toga da o struci odlučuje jedan čovjek, a to je Kruno Simon za kojeg bi bilo dobro da se ima s kime posavjetovati. Bez rezultata reprezentacije koji će imati odjeka vrtjet ćemo se stalno u krug.
Ovo je Hezonjino zlatno doba
A jedan od važnih u toj priči je Pavličevićev laureat.
– Ivica Zubac se profilirao u fantastičnog igrača. Skakački je jak, koncentriran, efikasan. Karijera mu je u usponu. On se redovito odaziva reprezentaciji u kojoj ima visok učinak. Drugi u mom izboru je Mario Hezonja, koji je uvijek imao potencijal, a sada igra odgovornu košarku uz, također, veliki doprinos reprezentaciji. Ovo je njegovo zlatno doba.
Za razliku od svojih prethodnika, Pavličević nas je uvjerio da je Šarić zaslužio njegovih pet bodova.
– Možda će nekome ovo biti sporno, ali ne bih izostavio Darija, ponajprije zbog učinka u reprezentaciji. Kamo sreće da dođe u Europu, bilo bi to sjajno za reprezentaciju. Antu Tomića jako dobro znam još iz KK Zagreba, u čijem je dresu bio najkorisniji igrač regionalne lige. Njemu zamjeram što od 2015. ne igra za reprezentaciju, a mogao je doći barem na dvije kvalifikacijske utakmice jer zacijelo vidi da se mučimo.
Oko petog mjesta Pavličević je imao određenih trilema.
– Meni se Matković jako sviđa, brz je i eksplozivan centar. Ne bih zaboravio ni Bilana koji igra vrlo ozbiljnu ulogu u ozbiljnoj ligi, no njemu se može zamjeriti isto što i Tomiću, a to je višegodišnje neigranje za reprezentaciju. Zato sam to peto mjesto odlučio dati malom Ružiću koji je sjajno odigrao protiv Izraela. Ima talent, mekoću, osjećaj za koš i skok. Neka mu ovo bude poticaj.
Popularni Spiker na koncu nije odolio porivu da pohvali rukometaše.
– Oni se zbilja ubijaju, imaju iznimno zajedništvo, a to je ono što smo mi u košarci izgubili.
Pavličevićeva petorica
1. Ivica Zubac (LA Clippers) 10
2. Mario Hezonja (LA Clippers) 7
3. Dario Šarić (Denver/Sacramento) 5
4. Ante Tomić (Joventut) 3
5.Michael Ružić (Joventut) 1
Otvori KEKS Pay
ok trener, pristojan čovjek...teški miljenik sreće,svugdje uletio u pravom trenutku, cibona, split... i nije nestao sa radara jer je otišao u Japan!!!