Pobjedom protiv Finske (25:17), hrvatska ženska seniorska rukometna reprezentacija otvorila je kvalifikacije za EHF Euro 2026 godine. Sada je na redu Kosovo. Susret je na rasporedu danas u 17.15 sati u Prištini do koje je Hrvatska došla zrakoplovom iz Zagreba do Skopja, a zatim autobusom do glavnog kosovskog grada. Hrvatska će biti jača za oporavljene Luciju Bešen i Andreju Šimaru, a do susreta protiv Francuske oporavit će se Katarina Ježić i Mia Brkić.
Dijete traži pažnju
S obzirom na to da Katarina i Mia igraju na mjestu kružnog napadača, danas će posljednju utakmicu za hrvatsku reprezentaciju odigrati pivot Ana Debelić. Mnogo je godina bila u reprezentaciji, na kraju krajeva bila je dio sastava koji je 2020. godine na Europskom prvenstvu u Danskoj osvojio broncu. Godina je bila i stup obrane Hrvatske, prva opcija u napadu. Međutim, nakon poroda više nema toliko slobodnog vremena i upravo je to bio razlog da donese ovakvu odluku.
– Bilo mi je dosta teško vratiti se rukometu nakon trudnoće. Sad kad gledam na to s određenim vremenskim odmakom, mislim da sam malo prerano krenula s povratkom. Međutim, bila sam u takvom okruženju, gdje je curama potpuno normalno da se vrlo brzo vrate treninzima i utakmicama. Sad vidim da sam možda ipak trebala uzeti malo dulji oporavak. Dobila sam 20 kilograma u trudnoći, trebalo je neko vrijeme da izgubim sve dobiveno. Na početku je bilo baš teško, i sam povratak na teren. U klubu su mi rekli da je sve to normalno, ali nije lako vratiti se u trkačku formu, vratiti mišiće na staro. Dijete traži puno pažnje, a često s treninga doneseš dio sebe, tako da još trebam naučiti malo bolje balansirati sve to. No, dobro nam ide, moj suprug Arijan puno pomaže, bez njegove potpore bilo bi puno teže – rekla je Ana.
Dakle, ništa od još jednog velikog natjecanja, svjetskog prvenstva koje počinje u prosincu?
– Nažalost, ništa. Jednostavno više ne mogu sve stizati. Ostat ću igrati u klubu, za Podravku Vegetu. Imam ugovor još godinu i pol – dodala je Ana.
Ana Debelić odrasla je na otoku Rabu. Rukomet igra skoro cijeli život. Počela ga je trenirati sa šest godina, a usporedno s rukometom pjevala je u klapi, igrala tenis, vozila kajak i plesala. S 14 godina preselila se u Rijeku kako bi pohađala srednju školu, a rukomet je počela igrati u klubovima Opatija i Zamet. Nakon završetka srednje škole upisala je Šumarski fakultet u Zagrebu, gdje je nastavila razvijati svoju karijeru igrajući za Lokomotivu. Iskorak je napravila u Podravki Vegeti, gdje je osvojila još dva domaća naslova, nakon dva s Lokomotivom, te se potvrdila i na europskoj sceni. Potom je otišla u rusku Astrahanočku prije nego što je prešla u redove Vipers Kristiansanda, s kojim je osvojila dva uzastopna naslova europskih prvakinja. Kako je Vipers na pola sezone proglasio bankrot, prihvatila je poziv za povratak u Koprivnicu.
– Eto mene nazad u Koprivnici za koju me vežu brojna, lijepa sjećanja. Naravno, kao uvijek u životu, bilo je lijepih, ali i teških trenutaka. Nastojim uvijek pamtiti one najljepše. Ovdje imam stvarno jako puno prijatelja. Ovo su sve moje drage, bivše suigračice koje su moje prijateljice, što mi jako puno znači te me veseli jer ovdje, u Koprivnici, imam jako veliki krug ljudi izvan rukometa. Odlučili smo se vratiti u Hrvatsku jer je to trenutačno, u mojoj obiteljskoj situaciji, najbolje za nas, budući da smo postali roditelji. Odluka o povratku pala je zato što želimo biti bliže svima našima kako bismo ih mogli viđati te da oni viđaju nas i našu malecku kako odrasta. Samim time, dolazak u Rukometni klub Podravka super se uklopio u tu priču.
Pravi sam filmofil
Kako stoji fakultet?
– Diplomirala sam davno na Šumarskom fakultetu. Odabrala sam smjer Oblikovanje namještaja od drva jer sam završila i srednju građevinsku školu za dizajnera interijera. Iako mi je katkad bilo naporno, nastojala sam sve obveze, pogotovo za vrijeme priprema i intenzivnih utakmica, dobro organizirati i uskladiti. Željela sam studirati, ali i igrati rukomet, stoga sam dosta rano otišla od kuće i morala se naviknuti na odvojen život od roditelja – kaže Ana. Za sebe će reći da u reprezentaciji filmove i serije nitko ne gleda više od nje, a kada je o ritualima uoči utakmica riječ, ima tu praznovjerja...
– Uvijek zovem mamu i svog partnera da mi zažele sreću, a tu su i neki sportski komadi odjeće – topići i podmajice, koji mi donose sreću, pa ih pomno biram za važne utakmice.
Proglašena je najboljom hrvatskom rukometašicom u izboru Sportskih novosti i Hrvatskog rukometnog saveza za 2021. i 2022. godinu.
Otvori KEKS Pay
