Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Sport Borilački sport

Djevojka kojoj je Janica preokrenula život: Ušla je u moju sobu, a ja sam plakala od sreće

– Govorila je, a ja sam plakala od sreće. Bio je to trenutak koji je u mom životu sve preokrenuo i ja sam sigurna da to s Janicom nije bila slučajnost jer pojavila se kada je meni bilo najgore.
11. travnja 2021. u 18:29 3 komentara 58761 prikaza
Kastel Stafilic: Organiziran docek za Mateu Jelic, Brunu Vuletic i Lenu Stojkovic
Foto: Miroslav Lelas/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/6

Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja, obilježenih nedostatkom sportske sreće ali i natjecateljske zrelosti, 23-godišnja Kninjanka Matea Jelić domogla se svog prvog zlata na najvećim svjetskim taekwondaškim natjecanjima.

Ivan Ljubičić hollywoodska priča Prepoznajete ga? Kao izbjeglica došao iz Banje Luke u Hrvatsku, a danas je težak milijune eura

Iz Sofije, sa poprišta 24. Prvenstva Europe, Matea se jučer vratila u Split kao najnovija europska prvakinja (67 kg), a europskim zlatom okitila se isti dan i njena klupska kolegica Bruna Vuletić (67 kg). Tako su njih dvije u trofejne vitrine Taekwondo kluba Marjan donijele 30. i 31. medalju s velikih svjetskih natjecanja, a baš negdje dok je njihov zrakoplov letio iz Münchena za Split, osvojena je i 32. marjanska kolajna. Nju je (broncu) "iskovao" Ivan Šapina (87 kg).

Iako iza svake osvojene velike medalje stoji neka priča, ona koja stoji iza Mateina zlata posebno je zanimljiva. Gotovo pa mistična. Naime, ma kako god to zvučalo čudno, za Matein naslov prvakinje Europe zaslužna je i najveća hrvatska sportašica svih vremena Janica Kostelić. Barem jedan postotak.

– Godine 2013., na juniorskom Prvenstvu Hrvatske u Rijeci, doživjela sam tešku ozljedu. Nakon niza primljenih niskih udaraca natekao mi je trbuh pa je moja mama, vidjevši da ne mogu ustati, intervenirala i zatražila da se borba zaustavi. Odmah sam prebačena u riječku bolnicu gdje su mi ustanovili unutarnje krvarenje pa sam završila na dvije operacije nakon čega su mi rekli da sam se jedva izvukla.

A tijekom njenog oporavka u tu priču uskočila je Janica Kostelić. Poput nekog anđela ohrabrenja.

– Prilično zabrinuta za moje stanje, mama je u jednom trenutku izašla iz bolnice i ugledala Janicu Kostelić. Prišla joj je i kazala da ima kćer koja je sportašica i koja leži u bolničkom krevetu i prolazi kroz teške trenutke. Zamolila ju je da uđe u bolnicu i u moju sobu i da me zagrli, da ojačam, da ne odustanem od sporta. I Janica je to doista i učinila. Pričala je, a ja sam plakala od sreće. Bio je to trenutak koji je u mom životu sve preokrenuo i ja sam sigurna da to s Janicom nije bila slučajnost jer pojavila se kada je meni bilo najgore. Te godine nisam otišla na juniorsko Prvenstvo Europe, ali sam već sljedeće godine postala svjetska juniorska prvakinja. Janica se toga možda i ne sjeća, no ja bih joj voljela zahvaliti na toj gesti, i to ću učiniti ako je sretnem, a želja mi je da i ja jednog dana mogu nekome biti takva inspiracija.

I dok je Janica pomogla ojačati njen borbeni duh, šest godina poslije kod Matee je došlo i do duhovnih promjena.

– Moji sljedeći ciljevi su biti olimpijska pobjednica i svjetska prvakinja, no sve je u Božjim rukama. Meni je uvijek moja obitelj bila moja najveća snaga, no kako ne živim s njima jer oni su i nadalje u Kninu, a ja puno putujem, novu snagu sam pronašla u vjeri u Boga, na što je najviše utjecao i moj trener. Na mise sam češće počela odlaziti od 2019. i ja sam u vjeri pronašla dodatnu snagu.

Josip Stanišić KRENULO GA Odbio je Hrvatsku i pozive iz Lijepe Naše, a sada je u Njemačkoj doživio veliku čast

Dakako, njena obitelj koja živi u njenom Kninu, uvijek će biti njen oslonac.

– Moja mama je zastupnica kozmetike Avon i radi od kuće, da je što više s mlađim bratom i mlađom sestrom, a tata je pirotehničar. Kada sam bila mala za tatu sam jako strahovala, no sada vjerujem da je dobar u svom poslu, posvećen i pažljiv, pa se ne bojim. No, jako sam ponosna na njega i veliki mi je primjer. Drago mi je i što moja 13-godišnja sestra Ivona ide mojim stopama i trenira taekwondo, dok brat Kristijan, premda mu je samo 18, radi kao taekwondaški trener.

Kada pak Matea govori o svom treneru, onda priča o Toniju Tomasu, utemeljitelju Marjana i jednom od najcjenjenijih trenera koji je imao više ponuda da ode u inozemstvo raditi za veće novce. Osim što je Mateu pobjedonosno vodio kroz natjecanje, Toni je bio njena potpora i u nekim psihološki kriznim trenucima.

– Ja sam prije samo tri tjedna imala koronu. Bila sam dosta bolesna, no odmah poslije izolacije vratila sam se na pripreme. Taj tjedan mi je bio jako težak, više psihički nego fizički jer sam se stalno pitala kako će sve to utjecati na moje tijelo. No, zato sam gurala sama sebe na svakom treningu preko granica. I trener Toni Tomas vjerovao je u mene kada ja nisam vjerovala u sebe. Tako je bilo i u borbama. Kada mi je došlo da nisam mogla disati, kada sam pomislila da ne mogu više, pogledala bih njega, on bi nešto rekao i ja bih stisnula.

Ne zaboravlja Matea spomenuti i ostale trenere našeg najtrofejnijeg kluba.

– Za mene je Marjan druga obitelj. Taj klub mi puno znači za moju seniorsku karijeru. Osim treneru Tomasu, zahvalna sam i drugim trenerima u klubu – Veljku Lauri, Marku Novaku, Martinu Erdeljcu i svima koji se u tom klubu trude oko nas sportaša.

Svi oni, neki više, a neki manje, bodrili su Mateu i kada se s velikih natjecanja vraćala utučena kao što je to bio slučaj po povratku s Prvenstva Europe u Kazanju (2018.) odnosno sa Svjetskih prvenstava u korejskom Mujuu (2017.) i Manchesteru (2019.). Naime, na sva ta tri velika natjecanja gubila je u borbi za medalju, i to u posljednjim sekundama, a u Kazanju je još slomila i ruku.

– Ja mislim da sam ja sve to morala proći. Tada mi je bilo krivo što sam se vraćala bez medalje, no nekad je prerano osvojiti je. Ja za to tada očito još nisam bila spremna. Bilo mi je tada teško, mislila sam da mi se raspada svijet, no naučila sam da nije medalja sve na svijetu, da ima puno drugih stvari u kojima mogu naći sreću. Tako razmišljam i danas i dalje radim na sebi.

A SVE LEGALNO....
Izgledaju kao normalan par, ali javnost njihov brak itekako osuđuje: Stric oženio nećakinju, imaju djecu
Pevex
BICIKL U PROMETU
Infrastruktura i edukacija kao preduvjet za razvoj biciklističke kulture u Hrvatskoj
  • marta22:

    Lijepa priča i bravo za Janicu!

  • ivananic2014:

    Janica je sama po sebi priča za nevjerovat!!!! Stvarno kad misliš da ne možeš više sjetit se Janice i dalje, bravo z aobe cure bravo za sve cure i dečke koji i dalje marljivo treniraju iako nema natjecanja nema ničega ... prikaži još! al su ustrajani i treniraju to su svi pobjednici bravo Matea bravo !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

  • Perony:

    Janica legenda HR sporta!!