Priča Victora Osimhena započinje u Olusosunu, zloglasnoj zajednici u Lagosu koja živi u sjeni istoimenog, kolosalnog odlagališta otpada. Riječ je o jednom od najvećih smetlišta u Africi, planini smeća koja se prostire na više od 40 hektara i dnevno prima do 10.000 tona novog otpada. Za stanovnike Lagosa to je samo neugledna točka na putu koja širi nesnosan smrad i ispušta otrovne plinove, no za tisuće ljudi koji žive u neposrednoj blizini, to je surova svakodnevica. U tom okruženju, gdje su bolesti dišnih putova, zagađena voda i stalna prijetnja deložacije bili dio života, 29. prosinca 1998. godine rođen je dječak čija će sudbina nadahnuti milijune.
Odrastanje za Victora, najmlađeg od sedmero braće i sestara, bilo je obilježeno tragedijom i neimaštinom. Još kao dječak izgubio je majku, a samo tri mjeseca kasnije njegov je otac ostao bez posla, gurnuvši obitelj u potpunu neizvjesnost. Osmeročlana obitelj bila je prisiljena stisnuti se u jednu jedinu unajmljenu sobu kako bi smanjila troškove. Preživljavanje je postalo jedini cilj. Susjedi se sjećaju da je Victor bio sin cijele ulice; žene bi ga slale u nabavku, a on bi za sitniš obavljao poslove koje drugi nisu htjeli. "Bio je dobar dečko, svi smo ga slali po zadacima. Pomagao je starijoj susjedi nositi namirnice i uvijek je bio spreman uskočiti", ispričala je jedna od nekadašnjih susjeda, Risikat Bello.
Svaki član obitelji morao je pridonijeti. Stariji brat prodavao je sportske novine, sestra naranče na ulici, a mali Victor našao se usred kaotičnog prometa Lagosa, bosonog trčeći između automobila i prodavajući vodu u vrećicama kako bi zaradio koji dinar. "Morali smo preživjeti, pa smo se držali zajedno. Navečer bismo se svi okupili i stavili novac na stol. Sve smo davali starijoj sestri, a ona bi organizirala hranu i sve ostalo", prisjetio se Osimhen teških dana. No, ni sav trud često nije bio dovoljan. U jednoj od najpotresnijih ispovijesti, otkrio je kako je preživljavanje ponekad značilo i traženje hrane na mjestu od kojeg su svi drugi bježali. "Odrastao sam blizu jednog od najvećih smetlišta. Tamo bismo moji prijatelji i ja išli tražiti odjeću. Čak i hranu kojoj je istekao rok trajanja, poput mlijeka, ali tada o tome nismo ništa znali", šokirao je nogometaš.
Upravo je to smetlište, simbol beznađa, za njega postalo i izvor nade. Nogomet je bio njegov bijeg, a oprema luksuz koji si nije mogao priuštiti. Zato je s prijateljima redovito odlazio na deponij u potragu za odbačenim kopačkama. "Bila je to borba. Ponekad bi pronašao desnu kopačku marke Nike, a onda bi satima tražio lijevu i na kraju pronašao Reebok! Moja sestra bi to sve zakrpala i bilo je dobro. Bilo je to preživljavanje", slikovito je opisao. Taj par zakrpanih, neusklađenih kopački postao je simbol njegove nepokolebljive volje da uspije.
Njegov talent i borbenost nisu mogli proći nezapaženo. Igrajući za lokalni klub Olusosun United, privukao je pažnju nogometnih skauta. Uskoro je uslijedio poziv u kamp U-17 reprezentacije Nigerije. Tamo se suočio s nevjerojatnom konkurencijom – više od dvije tisuće dječaka sanjalo je isti san. Trener Emmanuel Amuneke dao mu je svega 15 minuta da se dokaže. Victor je postigao dva gola. Ostalo je povijest. Na Svjetskom prvenstvu za igrače do 17 godina 2015. u Čileu, vodio je Nigeriju do naslova prvaka, postavivši rekord turnira s 10 postignutih golova i osvojivši Zlatnu kopačku. Njegov otac, koji ga je tada prvi put gledao na televiziji u susjedovoj kući, pao je na koljena i zaplakao.
Uslijedio je transfer u Europu, u njemački Wolfsburg, ali početak je bio težak. Niz teških ozljeda i operacija prijetio je da će prekinuti njegov san. No, kao i mnogo puta u životu, Osimhen se nije predao. Oživio je karijeru na posudbi u Belgiji, a zatim je eksplodirao u francuskom Lilleu, što mu je 2020. godine donijelo rekordan transfer u Napoli vrijedan 70 milijuna eura, čime je postao najskuplji afrički nogometaš u povijesti. U Napulju je postao ikona, vodeći klub do prvog naslova prvaka Italije nakon 33 godine i Maradonine ere. Njegovi uspjesi kulminirali su 2023. godine, kada je proglašen najboljim afričkim nogometašem i završio kao osmi u izboru za Zlatnu loptu.
Iako danas živi život o kakvom je mogao samo sanjati, nikada nije zaboravio odakle je potekao. Prvim bonusom od ugovora kupio je kuću ocu u Lagosu i zbrinuo braću i sestre. Svaki njegov posjet Olusosunu pretvara se u slavlje, a djeci iz svog kraja postao je najveća inspiracija. "Sretan sam kad znam da imaju dovoljno za jesti. Uvijek su mi pomagali i normalno je da želim promijeniti njihove živote", kaže Victor, dodajući za kraj: "Izvući svoju obitelj iz siromaštva moja je najveća pobjeda.
Otvori KEKS Pay
Već sam pomislio da se opet radi o nekoj "jugoslavenskoj legendi".... a onda......vidim sliku...