U sklopu beogradske UFC-ove priredbe održano je i 22. natjecanje u šamaranju (Power Slap 22) pod kapom ove organizacije. Da, dobro ste pročitali, ljudi se danas natječu i u (nebranjenom) šamaranju, što je samo još jedan od dokaza da ova civilizaciju polako ali sigurno korača prema samouništenju.
Taj novi sport podržala je i najjača svjetska organizacija slobodne borbe (UFC), čiji je predsjednik Dana White prepoznao priliku za dodatnu zaradu kompanije koju predstavlja. A da i taj biznis raste, svojevrsni je dokaz i podatak da kripto platforma VeChain navodno godišnje plaća 76 milijuna USD da mogu biti glavni sponzor ovih natjecanja. Stoga Dana White ističe da je Power Slap najbrže rastuća poslovna priča u njegovoj karijeri i da mečevi u šamaranju imaju milijardu pregleda na društvenim mrežama.
Sitna zarada, ogroman rizik
Ako je već tako, onda je žalosno da početnici dobivaju 2000 USD za nastup i 2000 USD za pobjedu, što će reći da onaj koji je izgubio kući ide s vjerojatnim potresom mozga. Bazična zarada osrednjih boraca je 5000 po borbi i još toliko za pobjedu dok elitni šamarači mogu zaraditi više od 20.000 USD.
S obzirom na trend, saznali smo da je i Draženu Forgaču, vlasniku hrvatske borilačke promocije FNC, bilo ponuđeno da i on pokrene natjecanje u šamaranju.
– Budući da imamo produkcijska i marketinška znanja, mene su neki ljudi kontaktirali i prije no što je "power slap" ovako narastao. No nisam za to bio ni tada, a nisam ni sada. Za mene to nije borba. Za to ne trebaš neku veliku vještinu osim tvrde glave i jakog udarca. To mi više nalikuje na nešto što biste mogli vidjeti na vatrogasnim zabavama, a ne kao ozbiljan sport. Koliko znam, i Franciscu Barriju ponudili su da nastupi, ali je on to odbio.
I doista, hrvatski Argentinac, poznat po nadimku Croata, ponudu prihvatio nije.
– To nije sport, to je šou kao i boks golim šakama. To je valjda sport za one koji u borilačkim sportovima nisu napravili ništa. Mene to ne zanima i zato sam i tražio velik novac znajući da oni to neće prihvatiti. Ja sam borac i neću da me netko šamara a da se ne branim.
Za mišljenje smo zamolili i velikana slobodne borbe Mirka Filipovića, svojedobno i top svjetskog kikboksača (K-1).
– Nazivati power slap sportom je izvan svake pameti.To je toliko opasno za zdravlje sudionika da se posljedice moraju vidjeti i osjetiti, prije ili poslije. Da se razumijemo, i MMA i kik-boks pa i boks, opasni su za zdravlje sudionika ali se u tim sportovima kao natjecatelj imate pravo braniti.
A u power slapu, naglašava Cro Cop, to nije slučaj.
– U power slapu staneš uz onaj stol i pustiš da ti protivnik iz sve snage zalijepi šamar. Ako te ne nokautira prvim šamarom, što se često dogodi pa rezultat budu jezivi nokauti i naravno teška trauma za mozak, onda se ide u novu rundu šamaranja. Strava. Razumijem da su ljudi za novac spremni učiniti sve, ali ne znam jesu li svjesni koliku traumu na mozak ostavljaju protivnikovi udarci iz sve snage u glavu?
Mučno mi je to gledati
Oni koji se time bave očito toga nisu svjesni.
– Mučno mi je gledati da ljudi to rade za sitnu lovu. A i da je velik novac posrijedi, nema razlike, no lova je zapravo smiješna i ljudi idu primati bombe u glavu bez mogućnosti da se brane. Dakle, potrebna vještina je nula. Trebaš biti samo dovoljno lud da sebi to dozvoliš. I još dijele pojase za prvake. Kao prvak si u primanju šamara. Jer tu je jednako važno, ako ne i važnije, ostati na nogama nakon što te protivnik 'zaledi'. Tu i tamo vidim na društvenim mrežama neke 'prvake'. Doduše, likovi su zvijeri, tu nema rasprave. Ali stati nasuprot takvom liku je strava jer kada te on ošamari desnom, momentalno dobiješ Parkinsona, a lijevom – demenciju. No svatko živi i radi onako kako misli da treba. Meni je iskreno žao tih ljudi jer smatram da ih se iskorištava za sitnu lovu i da nisu dovoljno svjesni kolike posljedice taj 'sport' neminovno ostavlja na zdravlje.
Eto tako zbori legendarni borac o temi za koju nam je jedan sugovornik rekao, karikirajući, da nakon takvih pljuski neki sudionici "moraju ponovno učiti voziti bicikl" ili da "zaborave sve što su naučili u osnovnoj školi". Uostalom, u jednoj studiji analizirana su 333 "sportska" šamara i otkrilo se da su vidljivi znakovi potresa mozga ostali nakon 30 posto pojedinačnih i 50 posto nanizanih šamara. A gotovo 78 posto proučavanih natjecatelja pokazalo je vidljive znakove neuroloških oštećenja kao što su loša motorička koordinacija, sporo ustajanje ili pak prazan pogled. Nažalost, ovim novim sportom bave se i žene, za koje je, znajući sve ovo, teško reći i da su dame.
Otvori KEKS Pay
