Na dvadesetak stranica koje je sam natipkao, Slaven Bilić pokušao je predočiti jednu studioznu analizu kvalifikacija za Svjetsko nogometno prvenstvo u JAR-u 2010. godine.
Bilić je opsežno otkrivao što se sve događalo od prve utakmice s Kazahstanom u Maksimiru, pa do te posljednje noći u Astani gdje je u sučevoj nadoknadi upisao svoju 26. pobjedu otkad sjedi na klupi hrvatske reprezentacije.
Nadugačko i iscrpno ispisao je kakve je i kolike probleme imao s ozljedama, apostrofirajući to kao ključan detalj zbog čega Hrvatska neće vidjeti SP.
Sebi je izbornik najviše zamjerio tri detalja. Najprije, psihološku pripremu zagrebačke utakmice protiv Engleza.
"Znao sam da je Capello dobro proučio utakmicu, no iznenadio me s Walcottom, koji uopće nije bio u planovima. Pranjić je stajao predaleko."
To je rekao Bilić, kao i za slučaj druge utakmice protiv Engleza.
"Čale, nakon što je Ćorluka otpao iz svih kombinacija, nije bio spreman za utakmicu protiv Engleza, Pokrivač mi je na treninzima djelovao sigurnije. I točno sam mu dao upute što mora raditi na desnoj strani, no Nikola to nije uspio."
A onda je Bilić otkrio svoje najveće razočaranje (koje je morao oštrije kazniti, op. a.).
"Bio sam jako ljut na Ćorluku, koji je inače prenervozan, a mene je doveo u jako tešku situaciju. Na tome u budućnosti moramo poraditi."
Dakle, nije tu bilo ništa revolucionarno, a zanimljivo, o pijanki u Rovinju Bilić nije napisao ni slova.
Otvori KEKS Pay
žalosno je što 7 ili koja reprezentacija svijeta ne ide na svjetsko a odogovne su ozljede, kartoni i bla bla. U vrhu napada, obrani i veznom redu imamo igrače koji žare i pale eurpom a jedni ukrajinci s djedicom u napadu idu na svjetsko.