Olimpijska solidarnost Međunarodnog olimpijskog odbora, uz podršku i zahtjev HOO-a, dodijelila je treneru biciklizma Antoniju Baraću olimpijsku stipendiju za sudjelovanje u programu edukacije za trenere UCI Certificate of Advanced Studies in Cycling Coaching. I teoretski i praktični dio edukacije održan je u Švicarskoj, na vrlo visokoj znanstvenoj i tehničkoj razini.
- Edukacija je održana u Svjetskom biciklističkom centru u švicarskom Aigleu i na fakultetu u Lauseanni, gdje smo odrađivali i teoretski i praktični dio nastave u vrhunskim uvjetima, a predavači su bili neki od vodećih znanstvenika kada je riječ o biciklizmu.
Barać je još do prije tri godine bio profesionalni biciklist, vozio je za Team Corratec Selle Italia
- Pred kraj biciklističke karijere vidio sam da postoji mogućnost da ne produžim ugovor s timom, pa sam već studirao na Kineziološkom fakultetu u Mostaru i lagano se prebacivao na opciju B, a to je da postanem trener. Nakon toga sam se počeo profesionalno baviti triatlonom te raditi kao trener u Triatlon klubu Split. No, uvidio sam da imam veliko znanje, a malen rang klijenata u klubu pa sam se odlučio za dodatno obrazovanje kako bih mogu pomoći vrhunskim sportašima, što trenutno i radim.
Stanju biciklizma u Hrvatskoj naš sugovornik daje vrlo nisku ocjenu.
- Ako bih imao neku skalu za ocjenjivanje od jedan do deset, to bi u Hrvatskoj bilo - dva. Možda to puno ljudi ne vidi ali kad pogledamo broj profesionalnih vozača koje trenutno imamo i broj juniora i ostalih kategorija, to je jako malo. Hrvatski biciklizam trenutno preživljava jer, jednostavno, nedostaje vozača. Imamo Frana Miholjevića u World Touru, najvišoj razini biciklizma, a imamo samo jednog vozača i u Continental Touru, to je Nikolas Gojković. U Italiji, primjerice, ima preko 2700 registriranih juniora u biciklizmu i kad pogledate stanje u Hrvatskoj jasno je da ih imamo premalo, kaže Barać i nastavlja:
- Jednostavno, nedostaju ljudi koji rade u biciklizmu i koji rade na nekom dugoročnom planu ili cilju. Kad pogledamo noviju povijesti hrvatskog biciklizma, imamo eru Matije Kvasine, Kristijana Đuraseka, Roberta Kišerlovskog i Vladimira Miholjevića, sve World Tour vozača koje je Hrvatska stvorila iz jednog jedinog profesionalnog tima koji se zvao Loborika. Plan je, dakle, jednostavan. Samo nam treba jedna profesionalna ekipa da djeca koja su bila dobra u juniorima ne idu tražiti ekipu u Sloveniju ili Mađarsku nego će ostati u Hrvatskoj i voziti utrke sa svojom domaćom ekipom. Ako imamo danas dobrog juniora u Hrvatskoj on se sutra mora borit da dobije mjesto u slovenskoj, mađarskoj ili talijanskoj ekipi što je jako teško jer naravno da oni žele forsirati svoje domaće vozače. Trebate biti izrazito dobri da bi vas primili u neku ekipu da se nastavite razvijati nakon juniorskog uzrasta. Kad pogledate rezultate Tadeja Pogačara u juniorskom uzrastu oni nisu bili ništa posebno, što znači da mu je samo trebalo vremena da se dodatno razvije. A znamo što je danas Tadej Pogačar.
Biciklizam nije jeftin sport...
- Da, biciklizam je skup sport i postoje sve skuplji iz godine u godinu jer bicikli koštaju sve više i više. Mislim da u World Touru nemate ni jedan bicikl u pelotonu ispod 12-13 tisuća eura. Te se cijene penju i na neke limitirane serije pa Tadej Pogačar vozi bicikl od 20 tisuća eura - zaključio je Antonio Barać.
Otvori KEKS Pay
Tadej Pogačar je sportski Bog. Čudo, respekt,... Pitanje, zašto Hrvatska nema više vrhunskih biciklista, klubova,...? Zbog Pavleka - glupost. To bi bilo kad da optužimo HNS da su svi sportovi loši jer u nogomet ide najveći broj motorički sposobne djece. Svašta. Nemamo sustav, a najveći broj sportskih uspjeha su rezultat potpore obitelji, tradicije nekih sportova, okolnosti, upornosti, potencijala i klase pojedinaca i na kraju svakako određenih ulaganja države i lokalnih zajednica. A zašto nemamo sustav odgovor bi trebali dati sami biciklisti, Kineziološki fakultet, HOO, stručnjaci, ... U svakom slučaju međunarodna biciklistička utrka kroz Hrvatsku je najbolja promidžba ljepote domovine ( naše ). Vrh.