Popularni RTL-ov voditelj Tomislav Jelinčić snimio je dokumentarni film "Starac i roda" o najpoznatijim hrvatskim rodama Klepetanu i Malenoj te umirovljeniku Stjepanu koji se brine o njima. Film je premijerno prikazan lani, a u svibnju je stigao i u kina.
Dokumentarci nisu baš često na kinorepertoaru. Koji je, stoga, najveći adut vašeg filma "Starac i roda", a koji bi mogao privući publiku u kina?
Hemingwayev starac se s ribom borio nekoliko dana, a starac u ovom filmu o hendikepiranoj rodi brine se već 28 godina. Stoga mislim da je priča zaslužila i više od ovog filma. Istodobno, iako svakodnevno već punih 25 godina radim na televiziji i dostupne su mi vijesti iz cijelog svijeta, ne pamtim da sam igdje čuo za zanimljivost kakva se desetljećima odvija u dvorištu glavnog lika Stjepana Vokića u Brodskom Varošu. Čini mi se da je to dovoljan adut zašto pogledati priču iz Hrvatske o najpoznatijem ljubavnom gnijezdu na svijetu u koje se svake godine u isto vrijeme Klepetan iz Afrike vraća svojoj rodi slomljena krila Malenoj kako ne bi ostala i slomljena srca. Naša se filmska kamera palila onda kada bi se televizijske gasile, pa bi se oni koji misle da s TV-a znaju sve o priči o Klepetanu i Malenoj mogli itekako iznenaditi. Vjerujem ugodno.
A zašto dokumentarci nisu češće hit-naslovi u kinima u Hrvatskoj? Nedostaje li nam kvalitetnih, zanimljivih filmova te vrste ili publika nema osjećaj za njih?
Navika gledanja dokumentaraca samo na televiziji i mentalitet gledatelja pomalo se mijenja i na našim prostorima. Veliku je stvar po tom pitanju napravio Nenad Puhovski s jednim od najboljih festivala dokumentarnog filma u ovom dijelu Europe. Zagrebdox posljednjih godina najbolje pokazuje da je publika sve više zainteresirana za dokumentarni film i spremna za to platiti ulaznicu, a ne da odlazak u kino rezerviramo samo za hollywoodske blockbustere sa superpoznatim glumcima. Eto, Amerika ima Batmana, Supermana, Spidermana, a Hrvatska u filmski svijet sada lansira Storkmana.
Kada je nastao, rekli ste kako je film o Klepetanu, Malenoj i umirovljeniku Stjepanu zapravo dokumentarac o svima nama, personifikacija međuljudskih zavrzlama. Kakvu pouku iz njega možemo izvući?
Prve smo filmske snimke Klepetana i Malene napravili 2013. godine, Antitalent produkcija odmah je, za razliku od drugih, prepoznala potencijal priče te mnogo energije i ostaloga uložila u razvoj ovog filma. Kasnije smo, uz potporu HAVC-a, dobili potporu i partnera iz Slovenije i Italije, pa i nacionalnih televizija, te smo iz godine u godinu, kako su se smjenjivala godišnja doba i Klepetanovi odlasci i dolasci, snimali zanimljive trenutke i događaje u odnosu dviju roda i u odnosu Stjepana i Malene. Kamera nam je bila upaljena ukupno oko stotinu sati, što u dvorištu, što na vodi, što u zraku. Živimo u neobičnim vremenima kada nenormalno postaje normalno, a normalno postaje čudno. Tako je primjerice čudnije da je netko u braku 30 godina nego da se rastaje, čudnije je kad se ljudi vraćaju, nego kad odlaze, neobičnija je briga i ljubav prema nemoćnima, nego gledanje svoga posla i egoistično zadovoljavanje vlastitih potreba. Svi vičemo da se treba vratiti prirodi, pa nas tako upravo ovaj film o prirodi i ljubavnom odnosu među životinjama tjera na izvlačenje pouke o današnjim odnosima među ljudima.
Fascinantna je i medijska pozornost koju ta priča uživa godinama. Treba li nam više "toplih ljudskih priča", i u TV dnevniku i na kinoplatnima?
Svakako. Odavno više nije toliko važna vijest da je pas ugrizao čovjeka, nego obrnuto, ali ovakvi filmovi, kao i naša središnja informativna emisija RTL Danas u 18.30 sati, dokazuju da u hrvatskom eteru uvijek ima dovoljno prostora i za heroje današnjice te za lijepe i pozitivne priče i događaje. Publika je o ovom filmu rekla svoje, reakcije bude nadu da se prave vrijednosti još nisu utopile u manama suvremenih odnosa.
Poznato ste TV lice, završili ste Fakultet političkih znanosti, a u zrelim godinama upisali ste Akademiju dramskih umjetnosti i magistrirali 2014. Koliki je to bio izazov, s obzirom i na obveze i na to da ste u to doba imali i malenu djecu?
Kad nešto stvarno želiš, uzmi to snagom svoje želje! Želio sam diplomirati režiju, pa je snaga očito bila jača od svih prepreka koje su stajale na putu. Imao sam veliku potporu svoje supruge Ivane kojoj i javno na tome zahvaljujem. Učio sam noću, a sve slobodno vrijeme koristio za snimanje vježbi i filmova kako bih stekao status akademskog redatelja i potrebno znanje i iskustvo za ovakve filmske avanture.
Je li vam snimanje filmova svojevrsni ispušni ventil od svakodnevnog televizijskog posla?
I to, ali i nadogradnja svega što sam dosad naučio radeći iza kamere. Jer stvarati filmove nije uvijek bezbrižna razbibriga kako bi se moglo pomisliti. Od same ideje do realizacije mnogo je veselja, ali i stresova pri svladavanju prepreka koje se uvijek nađu na putu.
Radite li na nekom novom filmu?
Upravo počinjemo s razvojem scenarija i prvim probnim klapama snimanja filma o lošem utjecaju ekrana, društvenih mreža i gaminga na zdravlje i ponašanje ljudi, prije svega djece. U njemu će sudjelovati divni ljudi i vrhunski profesionalci i znanstvenici s raznih područja, a film će dijelom biti šokantan, ali poučan i itekako koristan budućim generacijama i njihovim roditeljima.
VIDEO Večernji.hr podcast ep. 17 - Željko Bebek: "Ja sam zapravo Želimir, ali nitko to ne zna!"
