Vrijeme žena lutkica i dominantnih muškaraca je završilo, izjavio je Yves Saint Laurent daleke 1966. kad je promovirao Le Smoking - žensko večernje odijelo. Njegov ženski smoking bio je zaista rani primjer osnaživanja odjećom, ono što se dvadesetak godina kasnije počelo u modi zvati ženskim power dressingom. Danas je teško i zamisliti kakav je veseli skandal - jer sada su puno češće mučni - izazvala Bianca Jagger kad se za Micka nekoliko godina kasnije udala u bijelom Saint Laurentovom smokingu, i to bez bluze ispod sakoa!
Na ovu malu modnu reminiscenciju potaknulo me nedavno izdanje časopisa Time posvećeno Ženama godine. Na prvoj naslovnici - napravljeno ih je nekoliko - vidimo Nicole Kidman, ženu koju osim s filmom u najdubljem smislu povezujem i s modom. Ona je razumije i voli. Fotografiju na naslovnici Timea napravila je mlada fotografkinja, umjetnica, nekad i manekenka Petra Collins. Na toj snovitoj fotografiji lijepa (i permanentno mlada) Nicole gleda vedro u daljinu i zapravo jako podsjeća na Yves Saint Laurentovu muzu Catherine Deneuve, koja je tako često sjedila u prvom redu na njegovim revijama i obožavala njegove kreacije.
Zašto je Nicole Kidman (57) Timeova žena godine? To je posve očito - ona nevjerojatno puno radi i često bira uloge koje joj zasigurno nije lako raditi jer iziskuju da izađe iz svoje zone komfora. Bila je nedavno u svim novinama zbog filma "Požuda" (u originalu Babygirl), u kojem je odglumila više lažnih i doživljenih orgazama (s roktanjem) nego kroz čitavu svoju karijeru. Sredovječna, veoma uspješna poslovna žena i majka u filmu se riješila laži u krevetu i konačno naučila muža kako je zadovoljiti, nakon niza orgazama s mladim pripravnikom koji se samo u svom seksualnom odnosu s njom postavljao kao šef i gospodar. Njezina veza s puno mlađim pripravnikom njezin je "Le Smoking", ono što je uspješnu poslovnu ženu posve u kontroli konačno pretvorilo u ženu sigurnu u sebe i svoje instinkte. Da, film je feministička bajka u kojoj žene smiju sve i zato što su hrabre i spremne na iskorak iz zone komfora na koncu budu i nagrađene. Nakon jedne eskapade napokon sve štima u životu i braku glavne junakinje. To što je "iskoristila" puno, puno mlađeg pripravnika, to se briše. Doduše, on jest bio i više nego voljan, ali bila je voljna i Monica Lewinsky pa je to gotovo loše završilo za Billa Clintona, a o njoj da i ne govorimo.
Uz taj film danske redateljice Haline Reijn, napravila je u kratko vrijeme i humorističnu romantičnu komediju "Obiteljska stvar" za Netflix s istom premisom - starija žena i mladi muškarac (Zac Efron) - te seriju "Idealan par" o ubojstvu unutar disfunkcionalne bogataške obitelji s dugo i pomno čuvanom sramotnom tajnom koju polako otkrivamo kroz šest epizoda. Nicole Kidman (57) je u onim godinama za koje na svim dodjelama filmskih nagrada u skečevima tvrde da ženama glumačka karijera prestaje, no to nipošto nije njezin slučaj.
No, ono što je kod Kidman izuzetno zanimljivo u svjetlu Yves Saint Laurentove izjave o ženama lutkicama, ona nije ostala samo na priči, samo na riječima podrške. Ona je ispekla pa rekla i provela ono što je rekla.
Naime, na presici u Cannesu u svibnju 2017. Nicole je izjavila da želi vidjeti više žena u redateljskoj poziciji na filmu i televiziji, odnosno žene u dominantnoj kreativnoj ulozi, ne samo YST-e lutkice. Obvezala se da će najmanje svakih godinu i pol prihvatiti ponudu žene redateljice za rad na njezinu filmu ili seriji. U intervjuu za novine Sydney Morning Herald rekla je da će se statistike u svijetu filma promijeniti tek sa svjesnom odlukom žena da rade sa ženama i ona je odlučna da u tome pomogne. Svjesna je toga da kad ona pristane s nekim raditi, ta žena redateljica dobit će promociju i mogućnost da radi s drugim dobrim glumcima i ostalim filmskim profesionalcima.
Meni zvuči zaista sjajno kad je netko svjestan toga da najviše može pomoći drugima - radeći s njima. Ima u tome nešto ohrabrujuće, proaktivno, posve suprotno woke kulturi žrtve u kojoj se samo traži krivca za neuspjehe izvan nas samih i naših postupaka. Tu vrstu feminizma apsolutno podržavam. Kidman je čak u intervjuu u Timeu objasnila da fanatično puno radi jer ne zna reći Ne, jer je perfekcionist, ali i zato što je svjesna toga da kad ona radi, rade i mnogi drugi filmski profesionalci i bit će pristojno plaćeni.
No, vratimo se na obećanje, na rečeno učinjeno. Doista, Nicole Kidman je u tih osam godina nakon svojeg svečanog kanskog obećanja radila čak s puno više žena redateljica nego što je obećala. Iako su, primjerice, u 2023. samo 15 posto filmova režirale žene, u osam godina Nicole je radila s čak devetnaest žena redateljica. Samo ću ovdje dodati da njezin bivši muž Tom Cruise nije dosada u čitavoj svojoj karijeri napravio niti jedan film s redateljicom.
Dakle, osim filma "Babygirl" s danskom redateljicom Reijn, radila je i seriju sa zaista uglednom danskom redateljicom Susanne Bier (prvom ženom koja je dobila ne samo Oscara za strani film, već i Golden Globe, Europsku filmsku nagradu i Emmy Primetime nagradu za režiju). S Bier je Kidman napravila već spomenutu seriju "Idealan par", ne naročito pametnu, ali zabavnu, što danas i nije tako malo.
Tu seriju napravila je nakon što je s Bier 2020. napravila seriju "Slom" (The Undoing) za HBO. Iako Bier kao redateljici "pomoć" vjerojatno nije potrebna (iako suradnja s Nicole uvijek dobro dođe), Kidman je s tom serijom iz 2020. zapravo jako pomogla svojem kolegi Hughu Grantu, koji se konačno mogao posve maknuti iz romantičnih komedija u nešto mračnije, zanimljivije role od onih koje je obično dobivao.
No, već 2017., godine velikog obećanja, Nicole je glumila u filmu redateljice Sofije Coppole "Opčinjen", remakeu kultnog Don Siegelovog filma s Clintom Eastwoodom. Što se mene tiče, taj film nije trebao biti napravljen, kao ni većina novih verzija holivudskih klasika. Znamo dobro što se upravo događa Disneyju jer se počeo igrati sa svojom genijalnom "Snjeguljicom" iz daleke 1937. Disney gubi pare, status, imidž. Kao što je napisao J. P. Hartley u klasiku "Ljubavni glasnik" iz 1953., kasnije pretvorenom u poznati film Josepha Loseyja: "Prošlost je strana zemlja, tamo se sve radi drugačije." Naime, Siegelov film imao je 1971. neki seksualni naboj i snagu koju nije mogao imati u novoj verziji. A gledatelji su dovoljno pametni da shvate što je u starim filmovima drugačije i zašto iz njih mogu puno naučiti i o prošlosti i o današnjem vremenu.
Odmah nakon Coppole, Nicole je radila s redateljicom Karyn Kusama. Napravile su skupa veoma mračan krimić "Destroyer" (2018.). U dobrom dijelu tog filma Kidman je posve neglamurozna i neprepoznatljiva (gotovo kao u filmu "Sati" za koji je dobila Oscara) jer glumi propalu, moralno uništenu bivšu detektivku losanđeleske policije. S tim filmom Nicole je za Kusamu zaista napravila iskorak.
S Mimi Cave nedavno je napravila film "Holland", čudnu melodramu s elementima trilera koja nije naročito prošla kod kritike i publike, no Nicole je ispunila svoje obećanje. Kako nevjerojatno puno radi - u samo dvije godine netko je izbrojio čak 50 uloga u mnogim epizodama serija te filmovima - i sad puno radi. Trenutačno s Jamie Lee Curtis priprema novu seriju prema nizu romana autorice krimića Patricije Cornwell o forenzičarki Scarpetti. Neke epizode režirat će Charlotte Brändström, iskusna švedsko-francuska redateljica koja je napravila velik broj epizoda veoma uspješnih američkih serija u posljednjih desetak godina. Kidman će uskoro snimati i novi nastavak svojeg starog filma "Magija" iz 1998. u kojem će ona i Sandra Bullock opet glumiti sestre vještice. Navodno će film režirati "njezina" redateljica Susanne Bier.
Neću, dakako, nabrajati sve redateljice s kojima je Kidman napravila brojne epizode serija u posljednjih osam godina, no moram spomenuti Novozelanđanku i Australku Jane Campion s kojom je radila u drugoj sezoni njezine odlične serije "Top of the Lake: China Girl" (Povrh jezera: Djevojka iz Kine', 2017.) Campion je tu seriju režirala, producirala i za nju napisala scenarij.
Jane Campion i Nicole Kidman su dobre prijateljice još otkad je Campion uočila 15-godišnju Nicole u jednoj glumačkoj školi u Sydneyju i željela je uzeti u svoj film. Nicole je to tad odbila jer joj se činilo glupim da glumi s nekom čarapom preko glave i do danas si to ne može oprostiti. Priznata Campion, koja je dobila dva Oscara, jedan kao redateljica i drugi kao scenaristica, jako cijeni Nicole. U Timeu je objasnila kako redatelji obožavaju Kidman jer je spremna raditi ono što joj je teško, u čemu se osjeća eksponiranom i ranjivom. Mnogi glumci, pogotovo glumice, to odbijaju nakon što postanu uspješne i misle da mogu kontrolirati i svoju karijeru i projekt na kojem rade. Kidman je uvijek spremna na opasan skok u nepoznato, jedino mora vjerovati ljudima - ili još bolje ženama - s kojima radi.
"Na isti način pristupam svim svojim odnosima. Zbog toga sam bila i povrijeđena, ali još uvijek nisam do kraja slomljena", objasnila je Nicole u Timeu i dodala da je ona veoma ranjiva, ali ipak uvijek spremna drugima dati sve što se od nje traži.
I druge Timeove žene godine su zaista zanimljive jer su pokazale volju i hrabrost da pomognu drugim ženama. Tu svakako treba spomenuti Gisèle Pelicot, onu Francuskinju iz malog provincijskog mjesta, ženu, majku i baku u sedamdesetim godinama, koju je muž godinama drogirao i pozivao svoje nastrano društvo da je tako obeznanjenu siluju. Ona je hrabro odlučila da sudski proces može biti javan jer se ne želi sramiti, jer za strahote koje je prošla nije sama nimalo kriva i sramiti se moraju svi uključeni u grupna nekrofilska silovanja.
FOTO Omiljeni hollywoodskiglumac (74) o optužbama za seksualno zlostavljanje: 'Mislio sam da je smiješno'
Tu je i Teksašanka Amanda Zurawski koja je zbog suludo restriktivnih zakona protiv pobačaja u njezinoj saveznoj državi - zbog kojih se liječnici boje i najmanjih zahvata nalik pobačaju, čak i kad su medicinski indicirani - prošla posve nepotrebno pravu medicinsku torturu. Naime, ona je sretno čekala bebu, nešto se zakompliciralo, doživjela je spontani pobačaj koji su liječnici u bolnici odbijali provesti do kraja i ugrozili njezino reproduktivno zdravlje i život. Sad je veliki borac za reproduktivna prava žena u SAD-u.
Lijepa glumica Olivia Munn oboljela je od raka dojke i odlučila otvoreno o tome govoriti da bi upozorila ostale žene da je bolest nešto čega se ne smiju sramiti. Tu su i prijateljice, sportašice, gimnastičarka Jordan Chiles i košarkašica A'ja Wilson, koje su pomogle da ženski sport, donedavno ugrožen muškarcima u ženskom sportu, prošle godine dobije ne samo puno medijske promocije nego i nezapamćeno velik broj privatnih donacija za razvoj ženskog sporta.
Meni je jako draga i zanimljiva među svim tim ženama i posve mlada jazz pjevačica Laufey (25) koja zaista najbolju tradiciju ženskih vokala u jazzu i popularnim američkim pjesama Colea Portera ili Jeromea Kerna preko TikToka nudi novim generacijama, svojim desecima milijuna pratitelja. Tu Islanđanku (mama joj je Kineskinja, violinistica), koja je bila glazbeno čudo od djeteta i već sa 15 godina kao čelistica nastupala s Islandskim simfonijskim orkestrom, sad proglašavaju novom nadom za jazz, pjevačicom koja će preko Spotifyja i društvenih mreža ponovno popularizirati najvažniju američku glazbenu tradiciju. Ako Timeove žene godine zaista učine za jazz i općenito za žene u SAD-u ono što je Nicole Kidman učinila za redateljice, možda se ova godina, ipak, usprkos svim strašnim predviđanjima, pokaže kao dobra godina. Ja se uvijek nadam!
VIDEO Ella Dvornik odgovara na pitanja o svojoj obitelji: 'Sad kad ispadne da sam posvojena...'
Otvori KEKS Pay
Dakle nekakva nada mirkovic ne moze imati pojma zasto je konzervativma gospodja osoba godine.