Voditelj emisije 'Nedjeljom u 2', Aleksandar Stanković, danas se prisjetio gostovanja koje je obilježilo proteklu sezonu. - Teško je pronaći dobrog profesora za emisiju, a dobri profesori u emisiji jamče gledanost. I nađem ja dobrog profesora, zove se Ivan Janjić i dogovaramo se sve - započeo je Stanković, otkrivši kako je profesora Janjića, unatoč njegovom detaljnom planu, savjetovao da bude spontan. - I Janjić je bio spontan. Spontano smo se i zagrlili, jedan od najboljih profesora koje znam - poručio je Stanković. Taj trenutak uslijedio je nakon što je Janjić objasnio svoj topao pristup učenicima, ističući važnost ljudskog kontakta i podrške.
- Ja svaki dan tu djecu grlim, ljubim. Mi se rukujemo i to njima treba. Te male stvari jako djeluju - kazao je profesor u emisiji. Dirnut njegovim riječima, Stanković mu je poručio: - Znate što, evo ja ću vas zagrliti - na što je Janjić spremno uzvratio: "Pa ajde, moramo". Iza iskrenog zagrljaja pred kamerama HRT-a uslijedilo je Stankovićevo priznanje: - Volio bih da sam imao ovakvog profu - kazao je voditelj.
Emisija, emitirana krajem ožujka, izazvala je bujicu pozitivnih komentara na Facebooku i drugim mrežama. Gledatelji su pisali hvalospjeve na račun profesora, a poruke su bile jednoglasne. - "Oduševio me, inspirirao me, rasplakao me – Hvala", "Najbolji razrednik i najbolji čovjek", "Lik je legenda. Da je barem više takvih", samo su neke od reakcija koje su preplavile internet, uz česte poruke kako je zagrljaj lijek.
Kakvi kadrovi! Pogledajte atmosferu na Thompsonovom koncertu u Sinju, obožavatelji su uživaliMnogi su istaknuli kako im je upravo ovaj razgovor vratio nadu. - Bravo... Uljepšali ste nam nedjelju i vratili vjeru u dobre i prave učitelje i profesore koji vole djecu i svoj posao - stoji u jednom od komentara koji najbolje sažima dojam publike. Čak i mjesecima kasnije, priča o "profesoru izvan formata" i dalje odjekuje kao svojevrsna potvrda da javnost žudi za pričama o ljudskosti i empatiji.
FOTO Danijela Martinović nekad i sad: Pjevačica je proslavila 54. rođendan
Jot- te-ve, a ne Ha-te-ve.