Zagrebački bend TereT u tri godine postojanja izrastao je u jedno od najzanimljivijih imena domaće alternativne scene. Nakon niza nastupa u Vintage Industrial Baru, Močvari i Sax!-u, festivalskih pozornica te svirki uz velika imena poput Kojota i Zabranjenog pušenja, sada otvaraju novo poglavlje singlom "Granice". Bend čine gitarist i frontmen Fran Kovačević, ritam gitarist Borna Brosig, basist Antonio Jakus, bubnjar Luka Dučić (Duchko), klavijaturist Jan Shourgot i saksofonist Tomo Štrbac. Priča benda započela je spontano, među prijateljima iz glazbene škole.
Kako je započela priča TereTa i kada ste shvatili da ovo više nije samo “prijateljski projekt”?
Borna Brosig: Cijela priča je zapravo počela tako što sam ja s još par prijatelja išao u jednu glazbenu školu i imali smo tu genijalnu ideju: „Zašto ne bismo svirali zajedno?“ Od te skroz originalne postave na kraju je ostao samo Fran, a preko drugih prijatelja povezali smo se i s ostalim članovima. Svi ostali bendovi bili su u nekim svojim malim krugovima, a mi smo došli kao neke crne ovce, pomalo izolirani. Mislim da nam je to dalo priliku da se još više zbližimo i fokusiramo na to da nam glazba bude što bolja.
Što za vas znači naziv “TereT” – ima li iza njega simbolike ili je nastao spontano?
Borna Brosig: Kao i većina bendova na početku, nismo imali pojma kako se nazvati. Kružilo je puno ideja, od latinskih naziva do „bijelih pertli“. Na kraju smo odabrali „TereT“ jer nam je bilo fora što je palindrom. S vremenom je dobio i posebno značenje – barem za mene, to je stalni nostalgični podsjetnik na cijeli put i trud uložen u ovaj projekt.
Kako svaki od vas doprinosi bendovskom identitetu, s obzirom na različite glazbene afinitete koje imate?
Fran Kovačević: Svaki od nas donosi različite ideje upravo zbog različitih glazbenih ukusa. Naš identitet temelji se na toj harmoniji svega i svačega. Svaki žanr ima svoje granice, a njihovim miješanjem možemo postići nešto što ne bismo mogli unutar samo jednog. Svatko doprinosi svojim afinitetima kako bismo početnu ideju razvili kroz šarolik spektar stilova.
Vaš debitantski album “Ulice” bio je DIY projekt. Koliko se vaš pristup stvaranju promijenio od tada do danas?
Borna Brosig: Treba nam dosta vremena za izbacivanje novih stvari jer smo veliki perfekcionisti i želimo sve dovesti do maksimuma. „Ulice“ su nam poslužile da konačno objavimo materijal na kojem smo dugo radili. Zaključali smo se na tjedan dana u vikendicu kraj Zagreba, a basist Antonio Jakus snimio je album. U međuvremenu su nam se pridružili saksofonist Tomo Štrbac, klavijaturist Jan Shourgot i bubnjar Luka Dučić, što je donijelo novu dimenziju zvuka. I mi smo u tom procesu odrasli, tako da će novi album biti na kompleksnijoj razini.
U zvuku TereTa čuje se mješavina funka, rocka, jazza i synth elemenata. Kako balansirate između tih stilova?
Fran Kovačević: Balans nije uvijek cilj – ponekad namjerno napravimo pjesmu koja je potpuno uronjena u jedan žanr. Kada balansiramo, koristimo određene strukture u kojima dominirajući žanrovi dolaze do izražaja u različitim dijelovima pjesme. No sve manje se držimo formula jer stalno tražimo nove pristupe. Na izbor žanrova utječe i to što svi stalno slušamo novu glazbu, pa nam se jedan mjesec radi funk, a drugi više vuče na rock.
Rekli ste da se ne bojite eksperimentirati. Koji je bio najneobičniji ili najspontaniji moment u stvaranju neke pjesme?
Fran Kovačević: Jedan neobičan trenutak bio je sviranje gitare gudalom na pjesmi „Oluja“, inspirirano Jimmyjem Pageom iz Led Zeppelina. Bilo je zanimljivo to snimati i kasnije izvoditi uživo. Spontani moment dogodio se tijekom rada na „Granicama“ u bubnjarevom podrumu. Zvuk sintesajzera koji povezuje uvod i glavnu melodiju nastao je slučajno dok smo Jan i ja nasumično okretali i pritiskali tipke. U početku nam je bio smiješan, ali kasnije nam je postao zanimljiv pa smo ga zadržali.
Spot za “Granice” snimljen je u kazališnom prostoru. Zašto baš to okruženje i što ono simbolizira?
Fran Kovačević: Tema pjesme su granice identiteta, što me podsjetilo na glumački rad u kazalištu – stalno testiranje vlastitih granica i dopuštanje drugima da nas oblikuju. Spot prikazuje slom glavne glumice koja više ne može podnijeti da joj drugi narušavaju granice misleći da rade najbolje za nju. Često ljudi misle da znaju tko smo i što je dobro za nas, ali to možemo znati samo mi sami.
Najavili ste novi singl “Budi moj čuvar” i nadolazeći album. U kojem se smjeru razvija zvuk?
Fran Kovačević: Album će zvučno biti povezaniji nego prvi singl „Granice“, a više će do izražaja doći funk i eksperimentalni pristup kojem težimo. Iako „Granice“ nemaju izražen funk, pjesma nam je dovoljno dobra da bude dio albuma. Bit će svega – od brass sekcije i udaraljki do bogatih vokalnih harmonija i višeglasja.
Što za vas znači biti dio domaće alternativne scene danas? Koje su njene snage i izazovi?
Borna Brosig: Drago nam je biti dio scene jer većina ljudi nije svjesna koliko kvalitetnih bendova i glazbenika Hrvatska, posebno Zagreb, ima. Sve se više priča o alternativnoj sceni, što je odlično, ali raditi samostalno i dalje je dug i zahtjevan proces. Imam veliko poštovanje prema svima koji toliko vjeruju u svoj rad da nastavljaju gurati dalje unatoč svemu.
Gdje publika može očekivati vaše iduće nastupe i imate li koncert koji vam je posebno ostao u sjećanju?
Borna Brosig: Imamo puno planova koje treba realizirati. Najbliži koncert je 27. veljače u Klubu Aquarius na Jarunu u sklopu programa ŠPIC: KRILO. Promocija albuma planira se sredinom svibnja u Zagrebu, a u planu je i turneja unutar i izvan Hrvatske. Teško je izdvojiti jedan koncert, ali nastup u Kino Šiški u Ljubljani, gdje smo svirali kao predgrupa Psihomodo Popu, svima nam je ostao u posebnom sjećanju zbog vrhunske tehničke produkcije.
Otvori KEKS Pay
