Postoje glumci koji osvoje Hollywood bljeskom, i oni koji ga osvoje tišinom. Robert Duvall pripada ovoj drugoj vrsti. Nikada nije bio zvijezda koja puni naslovnice skandalima, nikada miljenik trač-rubrika, nikada lice glamura. A ipak, malo je glumaca čija je karijera tako duboko utkana u povijest američkog filma. Duvall je institucija - diskretan, tvrdoglav, dosljedan - čovjek koji je od sporednih uloga stvorio mitologiju, a od šutnje kreirao stil. No, ta tišina glasno je odjeknula, na vijest o smrti slavnog glumca u dobi od 95 godina, koju je na društvenim mrežama potvrdila njegova supruga Luciana te odala počast njegovoj strasti prema glumi i ljubavi prema likovima iz brojenih projekata. "Oprostili smo se od mog voljenog supruga, dragog prijatelja i jednog od najvećih glumaca našeg vremena. U svakoj od svojih brojnih uloga Bob je davao sve od sebe svojim likovima i istini ljudskog duha koju su predstavljali. Time nam je svima ostavio nešto trajno i nezaboravno. Bob je mirno preminuo kod kuće, okružen ljubavlju i utjehom. Za svijet je bio dobitnik Oscara, redatelj, pripovjedač. Za mene je bio jednostavno sve", napisala je, dodajući da službenog ispraćaja neće biti
Umjesto toga, "obitelj potiče one koji mu žele odati počast da to učine na način koji odražava život kakav je živio - gledanjem sjajnog filma, pričanjem dobre priče za stolom s prijateljima ili vožnjom kroz prirodu kako bi cijenili ljepotu svijeta." Uistinu, filmskom svijetu sada preostaje slaviti njegovu iznimno bogatu i uspješnu filmsku karijere. S više od sedam desetljeća karijere, oskarovac i miljenik kritike i publike ostavio je neizbrisiv trag kao jedan od najautentičnijih glumaca svoje generacije. Robert Selden Duvall rođen je u siječnju 1931. u San Diegu u Kaliforniji, u obitelji Mildred Virginije Hart, amaterske glumice, i Williama Howarda Duvalla, admirala u američkoj mornarici. Od malih je nogu bio izložen strogosti vojnog odgoja i često se selio s obitelji, što je oblikovalo njegov karakter i raznovrsna iskustva, koja će kasnije utjecati na njegove glumačke uloge.
Njegov otac koji je cijeli život proveo u američkoj mornarici očekivao je da će sin poći njegovim stopama. No, nakon diplome u Principia Collegeu, gdje je studirao dramu, Robert je dvije godine služio u američkoj vojsci nakon Korejskog rata, a onda preselio u New York i svoju glumačku obuku nastavio u Neighborhood Playhouse School of Theatre, pod mentorstvom slavnog Sanforda Meisnera. Kako bi se prehranio u to doba, radio je kao poštanski službenik, a neki od njegovih kolega sa studija glume bili su Dustin Hoffman i Gene Hackman, kasnije njegovi doživotni prijatelji. "Prijatelj je netko tko ti je prije mnogo godina, poput Hackmana, ponudio svojih zadnjih 300 dolara kada si se ozlijedio i slomio zdjelicu", kasnije se prisjetio tih dana kada Hollywood tada nije tražio lica poput njihovih. "Nismo bili klasični zgodni momci", govorio je Duvall. "Ali možda nam je baš to dalo slobodu." Njegova profesionalna karijera započela je na televiziji i kazališnim daskama 50-ih. Radio je sve - od vestern-serija do sitnih uloga u antologijskim dramama. Pojavio se u televizijskim ulogama poput one u Naked Cityju, Alfred Hitchcock Presents i Armstrong Circle Theatre, te u teatru Gateway Playhouse na Long Islandu, gdje je glumio u predstavama Arthura Millera, Tennessee Williamsa i drugih. Taj rani kazališni period ključan je za razumijevanje njegova glumačkog stila: suzdržanog, unutarnjeg, lišenog teatralnosti, ali emocionalno preciznog. Upravo je takav pristup kasnije postao njegov zaštitni znak na filmu. Zbog njegovog nastupa u jednočinki Hortona Footea "The Midnight Caller", dramatičar ga je predložio za ulogu tajanstvenog Booa Radleyja u filmskoj adaptaciji romana "Ubiti pticu rugalicu" iz 1962. godine. Upravo ta, njegova prva uloga u filmu koja će postati klasik, donijet će mu daljnje, raznolike uloge 60-ih i ranih 70-ih u filmovima poput "Potjera bez milosti", "Bullitt" i "Čovjek zvan hrabrost". Druge značajne uloge iz toga razdoblja uključujući nervoznog bojnika Burnsa u filmu "M*A*S*H" redatelja Roberta Altmana i "THX 1138", distopijskom debitantskom filmu Georga Lucasa iz 1971.
FOTO Severina zasjenila sve na premijeri! U ruci nosila torbicu od vrtoglavih 2800 eura
Naposljetku, sedamdesete su donijele eru Novog Hollywooda - Coppolu, Scorsesea, Pakulu - i prostor za glumce koji su znali igrati slojevito. Duvall postaje Tom Hagen u "Kumu". Iako je riječ o liku koji je često u sjeni karizmatičnijih figura, Duvall je upravo tom suzdržanošću stvorio jednog od najuvjerljivijih portreta lojalnosti i moralne ambivalentnosti u povijesti filma. U sjeni Marlona Branda i Ala Pacina, on gradi lik hladnog, racionalnog consiglierea. Hagen nije mafijaš iz strasti; on je odvjetnik, posrednik, čovjek koji razumije sustav. Duvall ga igra bez teatralnosti, s kontroliranom energijom. "Tom je bio čovjek reda u svijetu kaosa", rekao je jednom. Uistinu, njegova filmska karijera doživjela je prekretnicu s ovom ulogom Toma Hagena, što mu je donijelo prvu od ukupno sedam nominacija za Oscara i status jedne od najprepoznatljivijih figura američkog filma. Tijekom snimanja mafijaške sage, pojavljivao se i s Michaelom Caineom u filmu "Orao je sletio", Laurenceom Olivierom u "Betsy" i u filmu "The Greatest" o Muhammadu Aliju. Ipak, tek će uloga potpukovnika Billa Kilgorea u "Apokalipsi" danas (1979.) pokazati njegovu sposobnost da spoji ironiju i ludilo. U glasovitoj sceni dok helikopteri nadlijeću vijetnamsku obalu, Kilgore izgovara rečenicu koja je postala dio filmske povijesti: "Volim miris napalma ujutro".
U Duvallovoj interpretaciji ta rečenica nije samo provokacija, nego manifest apsurda rata. Iza sunčanih naočala i širokog osmijeha krije se čovjek koji je izgubio granicu između strategije i destrukcije. Ta je uloga bila nominirana za Oscara i potvrdila ga kao glumca koji može dominirati scenom čak i kad se pojavi na svega nekoliko minuta. Oscara nije osvojio, ali jest Baftu i prvi od svoja četiri Zlatna globusa. Iste godine igra i naslovnu ulogu u filmu "The Great Santini", portretirajući frustriranog mornaričkog pilota koji tiranizira vlastitu djecu. Film je intiman, gotovo bolan u prikazu muškog ponosa i emocionalne nesposobnosti. Duvall je u toj ulozi ogolio vlastite uspomene na strogo odrastanje. "Svi nosimo očeve u sebi", rekao je. ""Pitanje je samo hoćemo li ih razumjeti ili im suditi". Nominacija za Oscara bila je potvrda njegove sposobnosti da nosi film i kao glavni protagonist. Konačna kruna stigla je 1983. s filmom "Tender Mercies". U ulozi Maca Sledgea, propalog country pjevača koji traži iskupljenje, Duvall je pokazao svu snagu suzdržanosti. Bez velikih gesta, bez patosa, izgradio je lik čovjeka koji polako, gotovo neprimjetno, pokušava ponovno živjeti. Za tu je ulogu osvojio Oscara za najboljeg glumca, a govor na dodjeli bio je kratak i jednostavan - bez velikih riječi, u skladu s njegovim karakterom. "Pokušavam samo raditi najbolje što znam", rekao je.
U devedesetima preuzima potpunu kontrolu nad vlastitim projektom - filmom "The Apostle" (1997.), koji je napisao, režirao i u kojem je glumio. Film je duboko osobna priča o propovjedniku u potrazi za iskupljenjem. Hollywood ga je u početku odbio, smatrajući ga previše religioznim i riskantnim. Duvall ga je financirao sam, a film je na kraju dobio nominaciju za Oscara. "Ako čekaš da ti drugi daju dopuštenje, nikada nećeš napraviti ono što osjećaš", izjavio je tada. Preostale nominacije za Oscara, Duvall je dobio za uloge u filmovima "Cijena pravde" iz 1997. i "Sudac" iz 2014. godine. Njegova filmografija je impresivna po širini: od vestern-epova poput "Open Range", koji je također režirao, do urbanih drama poput "A Civil Action", pa sve do miniserije "Lonesome Dove", koja je postala kultna. U svakom žanru zadržao je isti princip - istinitost. "Gluma je slušanje", često je ponavljao. "Ako ne slušaš partnera, samo recitiraš." Također, glumio je policajca u Los Angelesu u filmu "Boje nasilja", astronauta u "Žestokom udaru", a zajedno s Tom Cruiseom je glumio i u filmu "Dani groma". S Cruiseom je ponovo glumio 2012. u "Jack Reacheru", gdje je igrao bivšeg vojnika koji je postao vlasnik trgovine s oružjem.
Ipak, Duvall je izgledao najsretniji kada je jahao konja, bilo u televizijskoj miniseriji "Usamljena golubica", bilo u vesternu "Divlja prostranstva" koji je režirao Kevin Costner. "Mislim da nas vestern na neki način definira", kazao je glumac 2016. "Englezi imaju Shakespearea, Francuzi Mollièrea, Rusi imaju Čehova. Ali vestern je naš", dodao je. Duvall je u djetinjstvu redovito odlazio u crkvu, no nevoljko je razgovarao o svojoj vjeri, kazavši samo da je "oduvijek bio vjernik". Manje se libio govoriti o političkim uvjerenjima i kao odani republikanac bio je gost na inauguraciji američkog predsjednica Georga Busha 2001. godine. Privatno, Duvall je ostao povučen. Živio je izvan hollywoodskog centra, daleko od reflektora. Strast prema argentinskom tangu i veza s Argentinom, gdje je 1997. upoznao svoju četvrtu suprugu - glumicu i redateljicu Lucianu Pedrazu - pokazali su njegovu potrebu za autentičnim iskustvom izvan filmskih setova.
Zajedno su i surađivali, Duvall je producirao, režirao i glumio uz nju u filmu "Assassination Tango", koji je većinom sniman u Buenos Airesu. Glumac je bio poznat kao vrlo vješt argentinski plesač te je posjedovao tango studio u Argentini i Sjedinjenim Državama. U više brakova nije imao biološke djece, zbog čega je duboko žalio. Pokušavao sam s mnogo različitih žena, unutar i izvan braka. Razmišljao sam o posvajanju, ali moja supruga i ja još to nismo napravili", rekao je za časopis Details u travnju 2007. godine. Osnovali su humanitarnu zakladu "The Robert Duvall Children's Fund" kako bi pomagali siromašnoj djeci i obiteljima u sjevernim dijelovima zemlje. Duvall je uvijek skromno isticao kako je to "zapravo djelo njegove supruge". Iako ih je dijelila 41 godina razlike, njihova je povezanost bila jača od bilo kakvih predrasuda, o čemu je govorio u istom intervjuu. Duvall je priznao da je u početku bio pomalo zabrinut zbog velike razlike u godinama, no to je brzo nestalo. Kao nevjerojatna podudarnost, par je dijelio i isti datum rođenja, 5. siječnja. Ta činjenica postala je interna šala, a glumac se volio prisjećati prvog susreta s tastom: "Kad sam ga upoznao, nisam znao trebam li ga zvati 'oče' ili 'sine'!".
Duvall je ipak imao priliku osjetiti kako je to biti roditelj jer je njegova prva supruga Barbara Benjamin iz prethodnog braka imala dvije kćeri. Upoznao ju je tijekom snimanja filma "Ubiti pticu rugalicu", a bili su u braku od 1964. do 1975. godine. Druga supruga bila mu je Gail Youngs, čime je postao šogor glumcu Johnu Savageu. U braku su bili od 1982. do 1986., a treći brak sklopio je s plesačicom Sharon Brophy od 1991. do 1995. godine. Ni u kasnijim godinama nije usporio s radom. U filmu "Sudac" (2014.) glumi tvrdoglavog suca i oca suočenog s vlastitim padom. Kritika je primijetila kako Duvall u osamdesetim godinama i dalje igra s energijom i preciznošću mladog glumca. Tada je otkrio da ulogu u tom filmu, koja mu je donijela sedmu nominaciju za Oscara, prihvatio tek nakon što ga je supruga na to nagovorila. U poznim godinama, nije krio, Luciana je bila njegov kamen temeljac. Kada su ga pitali što je tajna njegove energije i neumornog rada, bez oklijevanja je odgovarao: "Moja supruga. Ona me održava u formi." Bila je i njegova najvjernija savjetnica. Uz njezinu pomoć i ohrabrenje, ostao je aktivan glumac duboko u kasne godine, s nastupima u filmovima poput "Widows", "Hustle" i "The Pale Blue Eye", svog posljednjeg projekta.
Za razliku od mnogih hollywoodskih zvijezda, nikada nije težio glamuru niti statusu celebrityja; radije je birao uloge koje su mu omogućavale glumačku dubinu nego komercijalnu sigurnost. "Slava je nusproizvod", rekao je jednom. "Rad je ono što traje." Možda je najbolji opis njegove karijere upravo onaj koji je dao o sebi: "Ne želim biti zvijezda. Želim biti glumac." Njegova sposobnost da likove prikaže s rijetkom istinitosti i emocionalnom kompleksnošću osigurala mu je status jednog od najvećih glumaca svoje generacije. Robert Duvall nikada nije bio glasniji od svojih likova. Ali upravo u toj suzdržanosti krije se njegova veličina. Dok su drugi jurili naslovnice, on je gradio opus. I zato danas, kada se govori o američkom filmu druge polovice 20. stoljeća, njegovo ime stoji čvrsto - bez pompe, bez viška riječi - kao sinonim za integritet, disciplinu i tiho majstorstvo. Svojom smrću Robert Duvall ostavio je iza sebe iznimno bogatu i utjecajnu karijeru, koja će i dalje biti temelj filmske umjetnosti i inspiracija za nove generacije gledatelja i glumac.
Otvori KEKS Pay
Pusica adminu!