Na kanalu National Geographic 12. lipnja u 21 sat bit će emitiran novi film “Ocean” najvećeg živućeg svjetskog prirodoslovca Sir Davida Attenborougha. Sam je Sir David opisao o čemu se u filmu radi. – Moj se život poklopio s velikim dobom otkrića oceana. Tijekom posljednjih stotinu godina znanstvenici i istraživači otkrili su izvanredne nove vrste, epske migracije i blistave, složene ekosustave, nadilazeći sve što sam mogao zamisliti kao mladić. U ovom filmu dijelimo neka od tih divnih otkrića, otkrivamo zašto je naš ocean u tako lošem stanju i, možda najvažnije, pokazujemo kako se može vratiti u zdravo stanje. Ovo bi mogao biti trenutak promjene. Gotovo svaka država na Zemlji upravo se službeno, na papiru, složila postići ovaj minimum i zaštititi trećinu oceana. Zajedno se sada suočavamo s izazovom da to ostvarimo – kaže svjetsko zaštitno lice prirode o filmu koji je premijeru imao 8. svibnja, upravo na njegov 99. rođendan. A mi smo kratko razgovarali s dvojicom producenata filma, Enricom Salom iz Društva National Geographic te Tobyjem Nowlanom, jednim od redatelja filma. Iako se čini da je tema već viđena i ispričana, nije tako zbog nekoliko stvari. Naravno da ćemo vidjeti puno ljepota koje svjetski oceani nude, ali gledat ćemo i onu drugu stranu. Tako se, među ostalim, u filmu prvi put prikazuje što se događa na morskom dnu kada se ribari tehnikom koja je i u nas još prisutna, koćarenjem. Riječ je o nevjerojatno dramatičnim i uznemirujućim snimkama devastacije širokih razmjera, što do sada široj javnosti nije bilo poznato.
– Tako se nešto događa tisućama puta dnevno, i u zaštićenim područjima. Isto se zapravo događa već stotinama godina jer je koćarenje smišljeno na južnoj obali Engleske prije 700 godina. I znali smo za to, znali smo koliko je loše od samog početka. A tada su ljudi koristili tek one male brodove koje smo imali. No, kada publika to vidi svojim očima, tek tada se s tim može i povezati. Jer, posljednjih 700 godina posljedice koćarenja bile su skrivene od naših pogleda. Naša je misija bila prikazati taj proces na ekranima, prvi put ikad, jasno i izravno, da svi vide što se zapravo događa. Naravno da je bilo puno izazova tehničke prirode, svjetlo je slabo na dubini, puno je živosti i turbulencija, a sve je i nasilno. Zaista je sve to teško opisati, tim se mrežama udara sve na što se naiđe i uništava se, čak i korali i kamenje. A na to nisu imune ni kamere, koje se također oštećuju i uništavaju, pa je to bio zaista velik tehnički izazov, kako snimiti što se događa pri koćarenju. Dvije smo godine snimali i uspjeli donijeti te snimke – kazao nam je Nowlan. Uz to što se dno uništava, oko trećine ulova vraća se u more jer se radi o pretjeranom izlovu. Snimke koje je produkcija napravila koristit će se u znanstvene svrhe. – Bili smo sretni što smo dogovorili partnerstvo s Udrugom za biologiju mora. Dosta materijala koji gledate bilo je dio znanstvenih istraživanja. Znanstvenici su zaključili da mogu precizno izmjeriti površinu morskog dna pogođenu koćarenjem ako postave naše kamere na opremu. I to je ispao vrlo učinkovit način za prikupljanje podataka i za očuvanje i za riblji fond, a to će se pojaviti u znanstvenim radovima koji će biti objavljeni sljedeće godine. U posljednjih 700 godina uopće nismo znali koji su habitati uništavani jer kamere poput današnjih tada nismo imali. Nevjerojatno mi je da će se ovo prvi put pokazati na pravi način, s pomoću objektiva kamere. A način na koji vodimo brigu o našim oceanima važan je za sve na svijetu – kazao nam je Toby Nowlan. Nas je zanimao pogled produkcije, koja radi s najvećim svjetskim prirodoslovcem, na Sredozemlje, u koje spada i Jadransko more, gdje je koćarenje također vrlo često korišteno kao način izlova ribe, a Nowlan je odmah ponudio i drugi razlog zašto je ovaj film o oceanima različit od prijašnjih.
– Naravno da znam za koćarenje u vašem dijelu svijeta. Sredozemno je more s najprekomjernijim izlovom u svijetu. Ali sreća je, kako u filmu prikazujemo, i za Sredozemlje i za oceane da se zaštićena područja mogu zapanjujuće brzo vratiti u život nakon tog destruktivnog procesa. Govorimo o vrlo kratkim razdobljima od tri-četiri godine. No razlika može biti ogromna. Enric je radio na pojedinim mjestima u Sredozemlju pa ih poznaje jako dobro i vidio je te brze oporavke, dakle tako nešto je moguće i u Mediteranu, gdje je koćarenje rašireno, a na puno mjesta nije ni dopušteno – kazao je. Dakle, film Ocean uz dramatične trenutke pruža i pogled u sposobnost prirode da se odupre čovjeku kao dominantnoj sili prirode. Recimo, u filmu su istaknuta neka područja gdje je zbog izlova, i koćarenjem, dakako, prirodni svijet ugrožen, poput primjerice Belgije.
– Tako je svugdje kad je u pitanju kontinentalna zemlja s obalom i mekim morskim dnom, uvijek će tamo biti koćarenja, svugdje u Europi, pa i na Jadranu, kao što ste spomenuli, koji je mjesto na kojem se svaki hektar koćari nekoliko puta godišnje. A države ne samo da ne poduzimaju dovoljno nego čak i ohrabruju, subvencioniraju koćarenje. Kao što vjerojatno znate, Europska komisija smanjila je broj dana kada je koćarenje dopušteno u Sredozemlju jer se smanjuje riblji fond, ulov, a ekosustav se kontinuirano degradira. Naravno da ima i opozicije takvim mjerama, ali mislim da bismo morali početi sa zabranom koćarenja na zaštićenim morskim staništima jer imamo paradoksalnu situaciju da u sjevernoj Europi imamo više koćarenja u zaštićenim područjima nego u ostatku mora. Tako je brojnost ranjivih vrsta poput morskog psa, raže i ražolikih riba koje bi trebale biti sigurnije u zaštićenim područjima, zapravo manja ondje nego drugdje. Nema nekog smisla, zar ne? Znanost i ekonomija vrlo su jasne kad kažu da u zaštićenim područjima koćarenja ne bi smjelo biti i da se ta područja treba ostaviti na miru, kao što se u emisiji kaže i prikazuje, kako bi se mogla oporaviti, a iz njih popuniti brojnost u ostatku voda da bi bilo dovoljno ribe za ribe, ali i za sve ostale – kazao nam je Enric Sala, ističući da je situacija bitno bolja u onim područjima gdje se shvatilo da prekomjerni izlov uzrokuje mnogo više štete nego što se možda čini.
– Puno je podataka za Englesku, pa tako znamo situaciju i u Škotskoj. I tamo na koćarenje danas otpada tek deset posto ulova u odnosu na vrijeme od prije 150 godina, kada se radilo o ogromnim količinama. Prvi se puta koćarenje pojavljuje u 14. stoljeću na obalama Engleske. Postoji povijesna dokumentacija o tome da su se već 1370. godine lokalni ribari žalili kako je koćarenje previše štetno. A tada se radilo tek o brodovima na jedra i već je postojala svjesnost da se radi o nečemu štetnom. Engleski kralj potom je osnovao komisiju kako bi istražio što učiniti. Dakle, za te negativne učinke znamo već jako dugo – rekao nam je Sala. Film Ocean poručuje kako je jedini način da se oceane sačuva proširenje broja i opsega zaštićenih pomorskih dobara, a objasnio je i zašto.
– Sve i ako vas zanima samo ekonomska korist, opet je uspostava zaštićenih područja u morima najbolja stvar koju možete napraviti. Jer, pretjerani izlov uzrokuje pad ribljeg fonda. Kako emisija pokazuje, u sjevernim morima sada love ribe, jastoge i jakobove kapice više oko zaštićenih područja jer se događa da se pozitivan učinak u njima prelijeva na ostatak mora, više nego kada su ribari mogli loviti na cijelom području. Ocean je doista nešto poput bankovnog računa s kojega svi uzimaju novac, a nitko ništa na njega ne polaže. Ne morate biti bankar da biste znali što će se dogoditi s takvim računom. A trebali bismo zaštićena područja gledati kao investiciju sa zajedničkim interesom, a to je da je on u porastu. Izračunali smo kako se biomasa riba, izražena u tonama po hektaru, može podići prosječno za 500 posto u svakom zaštićenom području, a onda taj račun daje višak koji će svijetu biti koristan. Zaštićena područja puno su bolja od puke eksploatacije, ona su naprosto dobar poslovni model – govori Sala. Pretjerani se izlov ne događa samo u toplijim dijelovima Zemlje, zapravo je podjednako dramatičan i štetan i na, primjerice, sjeveru.
– Kao što ste i sami kazali, to se događa i u Sredozemlju, odnosno moru s najviše pretjeranog izlova u svijetu. Ali ima i toliko drugih mjesta gdje je osjećaj podjednako loš. Mislim da je samo stvar percepcije. Snimali smo na Antarktici koja je na kraju svijeta, ali je i najveća prirodna morska tvornica, te ondje vidjeli te ogromne ribarske brodove kojima se izlovljuje antarktički kril koji je na dnu hranidbenog lanca i izvor je hrane za cijeli taj kontinent i okolni ocean. Svaka životinja tamo ovisi o toj životinjici, krilu. Oni su koncentrirani u nekoliko područja Antarktike pa tamo dolaze i kitovi i pingvini kako bi se hranili, ali naravno i brodovi koji ondje dolaze ribariti. Puno je područja na koja treba obratiti pozornost – rekao je Toby Nowlan. Teško se može snimiti film o problemu očuvanja oceana bez priče o Velikom koraljnom grebenu. I u nas su se jako publicirale vijesti o pojavi izbjeljivanja gdje se činilo kako će ova svjetska prirodna vrijednost čak i nestati. Priroda, međutim, ima odgovor, ako joj se on omogući. – Veliki koraljni greben snimali smo u trenutku masivnog izbjeljivanja u zabilježenoj povijesti. Gledali smo te scene devastacije kada su cijeli grebeni bivali preoblikovani, potpuno pobijeljeli pa smo onda koordinirali veliki globalni napor kako bismo sve to zabilježili na filmskoj vrpci, na način kakav do sada nije zabilježen, širokim kadrovima, prelazima kamerom, uz kadrove cijelog grebena koji se transformirao. I to je bio val koji je prošao cijelim planetom, koji je prošao od Meksika preko Floride i Maldiva sve do Velikog koraljnog grebena. Morali smo ubrzano angažirati ekipe po cijelom svijetu dok se sve to događalo. Naša ekipa, u kojoj je i snimatelj koji poznaje Veliki koraljni greben, ostala je u šoku. Ali osim zapanjujućih scena, vidljivi su bili i znakovi ohrabrenja u oporavak u kratkom vremenu, a ta je vjerojatnost, kako pokazujemo u filmu, bila moguća zbog zaštite. Gdje god imate jaku zaštitu grebena, vrlo striktnu, tamo postoji šansa da se lokacija oporavi čak i kada se dogode takvi apokaliptični događaji kao što je bijeljenje – kaže Nowlan.
GALERIJA: Tko je tajanstvena majka Ave Karabatić? Imala je problem sa zakonom, a Ava je šokirala izjavama da ju je Sanja pretukla
Sasvim sigurno, čovjek ne bi smio smetati odgovoru prirode na njegova vlastita djela, pa je tako i u slučaju oceana i Velikog koraljnog grebena. – Ako dramatično ne smanjimo emisije ugljika, koralji se neće imati vremena oporaviti. Kada govorimo o Velikom koraljnom grebenu u Australiji, i ove godine čeka ga masivno izbjeljivanje i to je šesti takav događaj u posljednjih deset godina. Lani se dogodio još jedan nakon našeg snimanja. Znači, ako koralji imaju vremena između dva takva događaja i ako su zaštićeni, onda imaju šanse za oporavak. No, ako se takvi događaji nastave ponavljati u kombinaciji s podizanjem temperature mora, onda se neće imati vremena oporaviti. Zato se moramo usmjeriti na problem globalnog zatopljenja istodobno s naporima u oporavak oceana jer ne možemo očuvati i obnoviti prirodu ako ne riješimo problem globalnog zatopljenja, a to ne možemo bez pomoći iz prirode – rekao nam je Enric Sala. Iza cijelog projekta stoji i jedna jasna namjera, a to je da se osim javnosti alarmiraju i svjetski vođe koji se uskoro okupljaju na UN-ovoj konferenciji o oceanima te produkcija tamo očekuje konkretne rezultate svojeg dvogodišnjeg rada.
– Nadamo se, to i jest cijeli plan i svrha ovog projekta, misija ovog filma, da će se zabilježiti jedan trenutak u vremenu, a to je i prilika da se stvori povijest. Film se počeo prikazivati prije UN-ove konferencije u Nici koja će se dogoditi u lipnju. Tamo dolaze svjetski vođe pa je to prilika da se krene prema planu 30/30, da se zaštiti trećina oceana. Ako to uspijemo, živjet ćemo u svijetu u kojem nećemo tek preživljavati nego se i uspješno razvijati. Čuvanjem mora čuvamo i svoj svijet – kaže Toby Nowlan. Produkcija ovakvog filma zahtjevan je posao gdje nema jamstva rezultata ni u odnosu na uloženi trud. Osim dramatičnih kadrova uništenja morskog dna i pripadajućeg ekosustava, vidjet ćemo i neke doista nevjerojatne i zaista rijetke snimke.
– Bilo je jako puno izazovnih trenutaka. Jedan je snimanje na otvorenom oceanu koji je očito jako težak okoliš za rad. Mogu proći i tjedni a da malo toga vidite, pritom ste stalno suočeni s teškim uvjetima, vjetrom i kišom. I na tom velikom plavom habitatu odjednom nakon tjedana čekanja sve se može poklopiti ako imate jako puno sreće. To može biti baš u posljednjim danima snimanja. Kao što je bilo kad smo snimali daleko u Atlantskom oceanu i ugledali te udaljene oblake, tornada, ali i jata zovoja, pa smo brzo krenuli tamo kako bismo ih snimili. Dronom smo napravili više materijala o njima nego što je ikad ukupno snimljeno. Bile su to najveće svjetske populacije, nevjerojatno brojne. Onda uđete u vodu i nadate se da se sve to i dalje događa. Tada vidite i skušu koja je krenula prema površini s dna, plavorepu tunu veličine omanjeg automobila, jedna mi je čak preletjela preko ramena, pa gigantske Rudolfijeve kitove koji su prolazili tako blizu da sam ih mogao dohvatiti i gledali me oči u oči, zatim kitove minke odmah ispod površine koji se hrane ribom te na stotine atlantskih pjegavih dupina manjih od tune, a onda znate kolika je tamo tuna. Bilo je ogromnih modrulja od kojih me jedan počešao i po glavi da se upoznamo, a sve ovo nabrojeno može se dogoditi u vremenu od samo pet minuta i onda naglo završiti. Morate reagirati, morate se prilagoditi, zaista je riječ o velikom izazovu – kaže Toby Nowlan.
VIDEO: Potresena Ava Karabatić: 'Umro je moj otac. Srce mi je puklo na tisuću komadića'
Otvori KEKS Pay
