Naslovnica Showbiz Zvijezde

Massimo Savić kao klinac zarađivao raznoseći novine

Djetinjstvo sam proveo u Italiji i Australiji. U Napulju sam bio kod djeda i bake. Kad sam imao tri godine, otac me ostavio pa je majka odlučila otići iz Raše. Nakon tri godine vratio sam se s majkom u Istru.
29. siječnja 2012. u 08:00 7 komentara 989 prikaza
massiamo
Pogledajte galeriju 1/4

Najljepše mi je kad mogu svirati sa svojim bendom. Uživo, pred publikom dati im ono najbolje od sebe – kaže Massimo Savić koji će na Valentinovo održati dugoočekivani koncert u Zagrebu. Dok pjeva na pozornici, Massima znamo kao uvijek dotjeranog gospodina koji ponosno nosi skrojena odijela po njegovoj mjeri. Takav je, kaže, bio i kao mali. Naime, djed Giovanni iz Italije kupovao mu je dječja odjela. Pjevač je nosio male košulje, hlače, leptir-mašne, tregere i čarapice. Bio je najstariji unuk tako da je oduvijek bio mažen i pažen od rodbine. Savić o djetinjstvu priča vrlo rado.

 

– Proveo sam ga u Italiji i Australiji, ali to za mene nisu bile daleke i strane zemlje jer sam tamo bio kod svoje obitelji. U Napulju sam bio kod djeda i bake. Kad sam imao tri godine, otac me ostavio pa je majka odlučila otići iz Raše. Nakon tri godine vratio sam se s majkom u Istru. S 12 godina otišao sam na godinu dana u Milano, kod iste te obitelji koja se iz Napulja tamo preselila – prisjeća se Savić. Nakon toga opet su se selili. Brodom iz Genove krenuli su na trotjedno putovanje brodom koji je plovio do Australije. Tamo je živio dvije i pol godine. Najljepše su anegdote iz tog razdoblja, ističe, s putovanja jer je to za njega bila velika avantura.

 

– Na brodu do Australije razvio sam ljubav prema moru i putovanjima općenito. Putovati brodom je najljepše. To je kao mali grad. Avion mi ne znači ništa, osim brzine, a to je iscrpljujuće – smatra Massimo.

 

U Sydneyu je živio u bogataškoj obitelji, gdje je njegova majka Elde radila kao voditeljica posluge židovske obitelji Moss u elitnom dijelu grada.

 

– Majka i ja imali smo poseban stan, a u dvorištu je bio veliki bazen u koji sam svako jutro skakao i plivao. Jako mi je lijepo bilo to razdoblje života, ali nisam se umislio ili razmazio jer mi je već tada bilo jasno tko smo mi u toj obitelji. Moja majka je tamo samo radila i shvatio sam koliko je bitno zarađivati, pa sam uskoro prvi džeparac dobio tako što sam na biciklu u zoru raznosio novine, a popodne bih čistio bazene po susjedstvu – kaže pjevač.

 

U Sydneyu je išao u englesku školu i nije imao problema s gradivom. Bio je, kaže, pametniji od drugih jer je naše školstvo mnogo bolje od njihova. U sedmom razredu osnovne škole vratio se u Istru. Bilo mu je teško jer je zaboravio hrvatski jezik. S majkom, rodbinom i tom obitelji pričao je dugo godine samo talijanski i engleski. No, brzo se prilagodio uz prijatelje iz Raše, s kojima se stalno družio.

 

– Bio sam omiljen i zanimljiv jer sam živio u inozemstvu te zabavan zbijajući uvijek šale. Imao sam prijatelje gdje god bih došao, a moje avanture s putovanja brodom bile su im uzbudljive – kaže nam s osmijehom. Tada je upao u ekipu koja se voljela fizički obračunavati.

 

– Tučnjave među vršnjacima sastavni su dio odrastanja. Muško društvo time se dokazivalo. No, moja ekipa napravila je i nekoliko ružnih stvari, između ostalog i provale. Ja sam im držao stražu i zato sam zaradio redoviti odlazak kod socijalnog radnika Branimira koji mi je zapravo pomogao da se stabiliziram i nađem novi život u Zagrebu – priznaje. Upravo ga je taj socijalni radnik ohrabrio da ode u Zagreb i slijedi svoje snove jer mu je bilo teško ostaviti majku samu u Istri. Da nije otišao, vjerojatno nikad ne bi bilo “Sjaja u tami”.

 

– Album je već bio u trgovinama i ljudi su mi počeli govoriti da im se sviđa, ali tek kad sam u Praškoj ulici u četiri sata ujutro čuo melodiju pjesme “Sjaj u tami” i vidio kako je zvižduče čistač dok mete ulicu, postao sam svjestan da je to hit – kaže Massimo. Iako je tada postao slavan, nije se umislio.

 

– Ne gledam se kao da sam slavan. Gubitak anonimnosti, intervjui i pojavljivanje na TV-u dio je ovog posla i svjestan sam toga da me svi znaju – otvoreno kaže. Ipak, najsretniji je na pozornici. Unesen u pjesmu, a posebno onda kad mu je prvu pjesmu napisala Eni Konić.

 

– Apsolutno sam romantičan i to je tajna uspješnosti braka moje supruge i mene. Kad je jedno od nas bolje, podigne ovog drugog kojem je lošije. Uvijek imamo lijepu i toplu riječ da uputimo jedno drugome te uvijek imamo dovoljno zagrljaja i poljubaca. To je za mene romantika i ponosim se svojom obitelji – ističe glazbenik. Toliko se nadopunjuje s Eni da zna pogoditi svaki poklon.

 

– Volim je iznenaditi, ali najviše sitnicom i ne mora biti Valentinovo da bih se sjetio toga. Svakih pet godina darujem joj skupocjeni poklon, ali nikad ne pretjerujem. Osluškujem što bi ona htjela i tako je najlakše obradujem. Jednom sam u Podgorici vidio jednu predivnu večernju haljinu. Bila je na lutki i točno sam procijenio da bi to moglo mojoj supruzi odlično pristajati. Pogodio sam. Stajala joj je savršeno – hvali se Massimo uz kojeg je supruga bila i 1998., kada je otkazao suradnju menadžeru i skladatelju Zrinku Tutiću i otišao s bendom Metal Guru u Lisabon predstavljati Hrvatsku na EXPO-u. Uzlazna putanja karijere počela je 2002., kad je potpisao ugovor s Aquarius Recordsom koji mu izdaje album “Vještina”. Željan povratka u bend polako je okupio ekipu. U tome mu pomaže i supruga koja mu predlaže gitarista Željka Romca. “Alkemičari” se okupljaju i pjevač kreće sa serijom koncerata. Nastaje album “Vještina II” na kojoj Max, kako ga od milja prijatelj zovu, ostvaruje svoje dječačke želje – da u bendu ima prijatelje glazbenike, a ne samo virtuoze s kojima nema dobre vibracije.

1977. Prvi poslovi   – Maj

1977. Prvi poslovi

 

– Majka je digla kredit za moju prvu gitaru, a ja sam radio u poljoprivrednom kombinatu kako bih ga otplatio. Radio sam razne poslove, sve što je trebalo. Jednom sam umalo izgubio oko kad mi je umjetno gnojivo prsnulo u oko. Ulijevao sam ga iz vreće u kombajn i jedna kuglica upala mi je u oko. To je bila najjača bol koju sam osjetio u životu. Mislio sam da ću ostati bez oka jer ga nisam mogao tjedan dana otvoriti. Jedini lijek bio je čekati da mi prođe.

 

1980. Dorian Grey

 

Massimo dolazi u treći razred Srednje škole Ruđera Boškovića. Na prvome mjestu bila mu je glazba pa je s prijateljem Brankom Terzićem osnovao bend Dorian Grey. Zagreb je imao više mogućnosti. Bilo je to vrijeme novog vala. Svirale su grupe Film, Azra, Prljavo kazalište... Massimo je htio biti dio toga.

 

– Sjećam se druženja nas glazbenika ispred Zvečke i Kavkaza. Tad nije bilo interneta nego si morao doći u te kafiće i pitati, razgovarati, dogovarati se i tražiti glazbenike koji će svirati s tobom. Tamo smo svi bili zajedno i družili smo se. To su bile velike ekipe. Išlo se na kućne tulume, posebno kod djece političara i diplomata koji su imali stančine gdje bi stalo po 150 ljudi. Tamo bi bendovi donosili opremu i imali male koncerte. Živili smo brzo i žestoko – sa sjetom govori pjevač.

 

1983. Ludo vrijeme

 

Svi su tada eksperimentirali s drogom, to je bilo in. Hipiji koji su se vratili u gradove utjecali su na nas mlađe koji smo bili željni eksperimentiranja. Mi smo gledali na to kao na poticaj za stvaranje glazbe, dio umjetnosti i psihičkog otvaranja percepcije. Nisam imao fizičkih problema s tim. To je bilo takvo vrijeme, osamdesete, kad su svakodnevno na tržište izlazili hitovi koji su ostali popularni do danas. Današnjoj mladeži teže je uspjeti u svijetu glazbe jer svi misle da mogu pjevati i da je to glamurozan posao, no potrebno je puno rada i odricanja.

 

1989. Pronašao ljubav

 

Upoznaje Eni, koja je bila prijateljica njegova aranžera.

 

– Ona je tada pisala pjesme Josipi Lisac pa smo se počeli dogovarati da i meni napiše jednu. Naša druženja u početku su bila poslovna. No, jedne večeri došao sam kod nje da radimo na tekstovima i ostao sam kod nje. Više se nismo razdvajali. Slični smo i imam veliku sreću što u supruzi imam timskog igrača. Mi smo savršen tim i izvrsno funkcioniramo. Znam da je to rijetkost i zato sam iznimno zahvalan na tome što imam. Sretan sam. Spreman sam sve učiniti za nju. Sjećam se, početkom 90-ih, bili smo u Zadru kad su počeli pucati. Legao sam na Eni kako bih je zaštitio od gelera.

strašno
Šok za obitelj Beckham!
  • Avatar karlo5
    karlo5:

    dragi moj gereery,jadan ti kada u 21 stoljeću razmišljaš kao da si u kamenom dobu.Imao sam privilegiju da mladost provedem u osamdesetima kada se disalo punim plučima,slušala dobra glazba i nije gledalo tko je tko,,,,,

  • dinamomax:

    @gary1 Ako si ti Hrvat, onda me je stvarno sram!

  • gary1:

    još jedna srbendara