Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 91
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
ODISEJA

Strah na Damonovu licu nije gluma, nego iskrena nelagoda pred nečim što je doista stajalo pred njim

Odiseja
Foto: Promo
1/5
21.07.2026.
u 15:29
Google icon Dodaj Večernji list među omiljene izvore na Googleu

Ono što "Odiseju" izdvaja od prosječnog mitološkog spektakla jest tvrdoglava Nolanova odbojnost prema digitalnim prečicama. Umjesto da Polifema, kiklopa koji zarobljava Odiseja i njegove ljude, sklopi u postprodukciji, redatelj je u pećini Nestor na Peloponezu sagradio praktičnu, 18 metara visoku napravu kojom je upravljao Bill Irwin, isti glumac koji je tijelom i glasom oživio robota TARS-a u "Interstellaru".

Kad je prošlog ljeta procurila vijest da Christopher Nolan sprema ekranizaciju "Odiseje", reakcije su bile podijeljene već mjesecima prije nego što je itko vidio ijedan kadar. Casting Lupite Nyong'o u ulozi Helene Trojanske pretvorio se u internetsku bitku oko toga tko "smije" glumiti antičku Grkinju, angažman Elliota Pagea i Travisa Scotta izazvao je nove valove ogorčenja, a prvi je trailer, s dijalozima koji zvuče iznenađujuće suvremeno, mnogima poslužio kao dokaz da je redatelj "unakazio" tekst koji većina ljudi pamti tek kao lektiru iz srednje škole.  Sada, kad je film napokon u kinima, priča je posve drugačija, i to je, čini se, najveći obrat u cijeloj Odiseji.
Radnja prati kralja Itake Odiseja (Matt Damon) na njegovom desetgodišnjem, mukotrpnom putu natrag kući nakon Trojanskog rata, dok se on i njegovi ratnici bore protiv bogova, čudovišta i vlastitih demona posred Sredozemlja.

Dok on luta, njegova supruga Penelopa (Anne Hathaway) na sve načine odgađa nametljive prosce, a sin Telemah (Tom Holland) kreće u vlastitu potragu za istinom o očevoj sudbini. Uz njih, u impozantnoj podjeli uloga našli su se i Zendaya, Robert Pattinson, Charlize Theron, Jon Bernthal, John Leguizamo, Benny Safdie, Samantha Morton i Corey Hawkins.  Za scenarij se Nolan oslonio na poznati prijevod Emily Wilson iz 2017. godine, dosad prvi cjeloviti prijevod epa na engleski jezik koji potpisuje žena, dok je vizualni jezik filma tražio inspiraciju u radu legendarnog majstora specijalnih efekata Raya Harryhausena. Kombinacija vjernosti izvorniku i staromodne, opipljive spektakularnosti, postala je upravo ono što je "Odiseju" izdvojilo od uobičajene hollywoodske mitološke produkcije.

Ono što "Odiseju" izdvaja od prosječnog mitološkog spektakla jest tvrdoglava Nolanova odbojnost prema digitalnim prečicama. Umjesto da Polifema, kiklopa koji zarobljava Odiseja i njegove ljude, sklopi u postprodukciji, redatelj je u pećini Nestor na Peloponezu sagradio praktičnu, 18 metara visoku napravu kojom je upravljao Bill Irwin, isti glumac koji je tijelom i glasom oživio robota TARS-a u "Interstellaru". Ekipa je do lokacije morala prolaziti kroz oblak od nekoliko tisuća pčela okupljenih na ulazu u špilju, dok je unutra, uz četrdesetak ovaca dovedenih radi scene, vladao, blago rečeno, izdašan miris. Ništa od toga ne vidi se na platnu, ali osjeti se u načinu na koji glumci reagiraju. Strah na Damonovu licu nije gluma za CGI zelenu pozadinu, nego iskrena nelagoda pred nečim što je doista stajalo pred njim.

Ta posvećenost opipljivom ide dalje: umjesto klasičnih grčkih trirema, Odisejeva flota plovi na vikinškim brodovima dugih vesala, jer su jedini konstrukcijski dovoljno robusni da izdrže stvarno snimanje na otvorenom Sredozemlju. Damon i ostatak glumačke postave doista su naučili jedriti i veslati, a to se vidi u scenama oluje, koje su najintenzivnije u cijelom filmu. U njima glumci djeluju istinski iscrpljeno i premoreno, bez traga glumljene patnje. Slično je i s Kirkinom čarolijom. Samantha Morton kao vračara koja Odisejeve vojnike pretvara u svinje prelazi put od uplašene seljanke do zastrašujuće, ali ipak razumljive osvetnice, a šminka i maska koje prate tu transformaciju djeluju gotovo opipljivo jezivo, gotovo hororski, bez imalo digitalnog sjaja. Fascinantno je bilo vidjeti i scenu s trojanskim konjem, kojeg uzgred nema u "Odiseji". I ovdje je izgrađen pravi konj, u kojeg se sakrije Odisejeva vojska. I što je zanimljivo, pola je u pijesku, a pola vani. Nolan je spektakularno prikazao ratnike koji su se unutra danima sakrivali i borili s plimom, ali i vlastitim fiziološkim potrebama.

FOTO Seksi mama Renata zagolicala maštu, skakala u more i lizala sladoled. Ovo morate vidjeti
Odiseja
1/17

Ako "Odiseja" ima jedan element koji nadilazi sve ostalo, to je zvuk. Nolan je oduvijek poznat po zvučnim miksevima koji tjeraju granice udobnosti u kinu, a ovdje je taj instinkt doveden do krajnosti. Rika kiklopa, oštro pucketanje čeljusti šesteroglave nemani Scile i jezivo, gotovo hipnotičko pjevanje sirena grade zvučni krajolik kakav se ne čuje svaki dan. To su zvukovi kakvih u stvarnom svijetu jednostavno nema, pa ih je trebalo izmisliti iz ničega. Ludwig Göransson, koji je za "Oppenheimera" već osvojio Oscara, ovdje je odigrao gotovo suzdržaniju ulogu no što bi se očekivalo: partitura prati radnju umjesto da je nadglasava, što je rijetkost u redateljevu dosadašnjem opusu. Sad dolazimo i do nekoliko zamjerki. Baš zbog teških i bučnih IMAX kamera ponekad je dijalog prigušen i slabo razumljiv. Osobno mi je i zamjerka način na koji pričaju u većini filma. Telemah prvu polovicu filma govori "mom" i "dad", (mama i tata), a onda se prebaci na "father" i "mother", dok legendarni komičar John Leguizamo u ulozi Eumeja priča svojim poznatim kolumbijskim naglaskom. No, najveća snaga filma je odlični Matt Damon. Njegov Odisej je lik koji se, za razliku od Ahila, oslanja prije svega na mudrost. No, nakon što svjedoči pokolju u Troji, PTSP ga pretvori u čovjeka koji svakog dana preispituje svoje postupke, ali i svoj život. Kada tijekom svog puta dođe na otok kod nimge Kalipso (Charlize Theron), zaboravi na većinu svog života i živi u blaženom neznanju, no ne može se riješiti osjećaja koji je vječan - ljubavi prema Itaki i Penelopi. 

Ono što ostaje nakon gotovo tri sata provedena u kinu nije toliko priča, koju svi manje-više znamo napamet još iz osnovne škole, koliko fizički osjećaj da ste upravo preživjeli oluju zajedno s Odisejevim ljudima. To je film koji se ne gleda nego se podnosi, u najboljem mogućem smislu te riječi. Iskreno, ne pamtim kada sam zadnji put u kinu gledao neki film kao što sam u "Odiseji" zinuo na scenu s Kiklopom i njegov urlik. I to je je još jedan od razloga zašto je Nolan jedan od najboljih redatelja današnjice. Kod njega je zvuk ne samo kulisa, nego jedan od najboljih detalja, bez obzira ima li ga ili ne. Sjetimo se samo "Oppenheimera". Tamo je najbolja scena ona u kojoj atomska bomba eksplodira prvi put. A to je prikazao bez zvuka! I zato opet ponavljam mantru koju pišem u svakoj recenziji: ljudi, ovakve filmove gledajte u kinu, jer je doživljaj potpuno drukčiji od gledanja doma!

Ključne riječi

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije

Kupnja

Pretplata