Srpska glumačka legenda Mira Banjac jučer je proslavila 96. rođendan u tišini svog novosadskog doma. Ovogodišnja proslava ostala je u dubokoj sjeni goleme osobne tragedije. Početkom godine, glumica se suočila s najtežim životnim udarcem kada je umro njezin sin jedinac, Branislav Brana Jovanović. Preminuo je u 74. godini od posljedica upale pluća, ostavivši iza sebe neizmjernu prazninu u životu majke s kojom je živio i o kojoj se brinuo.
Tijekom svoje karijere, duge više od 70 godina, ostvarila je preko 160 uloga i postala sinonim za ženu iz naroda – toplu, snažnu i autentičnu. Od kultne serije "Marija", preko filmova kao što su "Balkanski špijun" i "Sjećaš li se Dolly Bell", pa sve do serije "Vratiće se rode", Mira Banjac je postala neizostavan dio kulturnog naslijeđa cijele regije. Njezin životni moto bio je "živim da bih radila i radim da bih živjela", a glume se nije odrekla ni u dubokoj starosti. Nedavno je izjavila kako će joj uloga u seriji "Zakopane tajne" biti posljednja, čime je simbolično zaokružila jednu od najimpresivnijih karijera na ovim prostorima. Ipak, kako je sama priznala, privatni život je zbog posvećenosti poslu uvijek gubio bitku.
FOTO Velika fotogalerija finala: Kandidati oduševili transformacijama, a Dominik odnio pobjedu
Njezin životni put bio je sve samo ne lak. Rođena je 1929. godine u Erdeviku, a djetinjstva se nerado sjećala. "Ja, u stvari, uopće i nisam bila dijete. Bila sam, eto, neko biće", izjavila je jednom prilikom. Odrasla je tijekom strahota Drugog svjetskog rata, a život joj je dodatno otežavala komplicirana obiteljska situacija. Otac, Amerikanac koji je doveden u Srijem i oženjen za njezinu majku, vratio se u Detroit kada je Mira imala samo četiri godine. Iako je poslao karte da mu se pridruže, njezini ujaci to nisu dopustili. Majka je otišla raditi u Beograd, a Mira je ostala u Erdeviku s bakom i očevom tetkom, koje su se neprestano svađale. Ta čežnja za majkom i odrastanje u neslozi zauvijek su je obilježili. Kao petnaestogodišnjakinja pridružila se kulturnoj sekciji Prve proleterske brigade, s kojom je pješačila sve do Trsta.
Nakon što je 1950. diplomirala u prvoj generaciji glumaca na Pozorišnoj školi u Novom Sadu, činilo se da život kreće nabolje. Ubrzo se udala za svoju prvu veliku ljubav, inženjera šumarstva Andreju Jovanovića, a s 24 godine rodila je sina Branislava. Međutim, brak se raspao nakon samo pet godina. Ostala je sama sa sinom, a najveću podršku pružala joj je majka. "Pošto sam rano ostala sama sa sinom, ponekad sam mislila da zbog čestih putovanja nisam bila tu kada sam mu bila potrebna", iskreno je priznala. S bivšim suprugom ostala je u dobrim odnosima sve do njegove smrti, vodeći se time da u životu dobivamo samo ono što dajemo. Nikada se više nije udavala, a sina je opisivala kao svoju najveću i jedinu istinsku ljubav.
Godine provedene u Beogradu, kamo se preselila zbog karijere u kultnom Ateljeu 212, donijele su joj profesionalni uspjeh, ali i najmračniji period života. U jednom trenutku našla se u teškim financijskim problemima, zbog čega je morala posuđivati novac. Upala je u kandže zelenaša koji su joj uzimali trostruko više i našla se u bezizlaznoj situaciji. Očaj ju je doveo na sam rub. "Jaukala sam beogradskim ulicama, bila sam na ivici da se ubijem. Jednog dana sam otišla u hotel ‘Metropol’, naručila kavu, sjela da napišem pismo i htjela se baciti dolje", potresno je ispričala Mira. U tom presudnom trenutku, kada je pomišljala na najgore, zazvonio je telefon. Bio je to poziv koji joj je spasio život.
S druge strane linije bio je redatelj Stipe Delić, koji joj je ponudio glavnu ulogu u seriji "Marija". Bila je to uloga logorašice zbog koje su je ošišali do glave, a koja je postala njezin najzahtjevniji i najpoznatiji pothvat. Ugovor je bio "milijunski" i omogućio joj je da vrati sve dugove do posljednjeg dinara. Taj je trenutak bio njezino pročišćenje. "Pola dinara više u životu nisam pozajmila. Da umirem – ne bih", zarekla se tada. Serija je postigla nevjerojatan uspjeh, a ulice diljem Jugoslavije bile su prazne dok se emitirala. Mira Banjac postala je Marija, a uloga joj je donijela ne samo slavu, već i spas.
Nakon 22 godine provedene u Beogradu, Mira je osjetila potrebu za mirnijim životom i odlučila se vratiti u svoj Novi Sad. "Čovjek ima pravo birati gdje će skončati. Vratila sam se u Novi Sad jer mi je trebao laganiji život i mirna luka", objasnila je svoju odluku. Tamo je pronašla sve ono što je ostavila, stare prijatelje i poznati ritam života. U svom novosadskom stanu stvorila je toplu obiteljsku atmosferu sa sinom Branislavom. Ručak je, kako je ispričala za Gloriju, bio sveti ritual. Stol je uvijek postavljala kao da očekuje goste, s bijelim stolnjakom i lijepim priborom za jelo, jer su to bili rijetki zajednički trenuci opuštanja.
Svoju glumačku personu opisivala je skromno, bez trunke taštine. "Ja nisam bila atraktivna glumica, nikada nisam bila zvijezda. Ja sam mala, niska rastom, nemam nijednu karizmatičnu crtu. Znala sam se 'poništiti' za svaku ulogu, bez imalo kompleksa", govorila je. Smatrala je da su joj upravo bore donijele veliku karijeru i bila im je zahvalna. U poznoj dobi pronašla je mir, no sudbina joj je zadala posljednji, najbolniji udarac.
Otvori KEKS Pay
Impresivno je da u Hrvatskoj nema niti jednog glumca ili glumice koji zaslužuju medijski prostor.