Knjiga pod ovim naslovom prvi je put u hrvatskom prijevodu objavljena 1981, u splitskom Logosu. Prevoditeljica Anamarija Kobal, kasnije Paljetak. Urednik bio je Svemir Pavić, lijepu naslovnicu izradio je Tomislav Lerotić. Sve odreda imena jučerašnjeg svijeta. Ovih je "Integrala" kroz cijele osamdesete bilo po knjižarama, na sniženjima i rasprodajama. Premda nepotpuno, pomalo i nabrzinu načinjeno, ovo izdanje pripada formativnim knjigama naše čitateljske i pjesničke generacije. S njime smo ušli u Kosovelov svijet.
Godinama kasnije, po časopisima i književnim novinama izlazili su Ostijevi prijevodi, te njegovi članci i eseji o Kosovelu. Krajem osamdesetih u Banjoj Luci objavljena je i knjiga Kosovelovih pjesama u prozi "Čovjek iza brda", koju sam dobio s prevoditeljevom posvetom, jedne kasne slavljeničke večeri, u njegovom stanu u Nemanjinoj ulici u Sarajevu. Vani je padao snijeg, zabijelila se noć. Bez te sam knjige ostao u ratu, možda sam je nekom posudio, pa sam novi primjerak kupovao u antikvarijatu u Vukotinovićevoj, početkom novog tisućljeća.
FOTO Pogledajte atmosferu na dodjeli nagrade Rock&Off, najboljeg tuluma u Zagrebu
U izdanju Meandar medija Osti je prvi put na našim jezicima objavio cjelovito izdanje "Integrala". Život mu je bližio kraju, odavno već pisao je na slovenskom, kao slovenski pisac i pjesnik, premda mu je materinji jezik bio hrvatski, on ga je prethodno zvao srpskohrvatski/hrvatskosrpski, i premda je, kao što je ovdje već jasno, bio Sarajlija i Bosanac, te Hrvat za slučaj da je neku bravu potrebno otključati nacionalnim ključem. Ali život je tako udesio stvari, i u tom životu ratno izbjeglištvo i mimoratna ljubav, da Josip Osti mine jezikom prije nego što mine svijetom. No, nije pjesnik i prevoditelj u tom preobražaju bio pasivni pratitelj vlastite sudbine. Seleći se u Sloveniju on se preselio na Kras, u zavičajni Kosovelov Tomaj, mjesto s manje od šest tisuća stanovnika, koje nosi sjeni i pjesnika, i njegova prevoditelja. Ili bolje rečeno: sjeni obojice pjesnika. Kosovel u Tomaju je umro 1926, Osti 2021. Kosovel 27. svibnja, Osti 26. lipnja.
U slovenskom originalu "Integrali" objavljeni su tek 1967. Kosovel, šest godina mlađi od Šimića, umire godinu iza njega. Stariji je bolovao od tuberkuloze, drugi je dugo bolovao od upale pluća koju je pokupio u siječnju 1926, putujući u Zagreb. Obojica sagorjeli su kao pjesnici iz uvjerenja, lirski mesije. S tim da je Kosovel bio smjeliji u svome pjesničkom prevratu. Poslušajte, recimo, pjesmu "Haringe": "U Ljubljanu je stiglo/ bure s haringama./ Upitali su ih/ za političko uvjerenje./ Rekle su/ da su s Islanda./ Moderni pjesnik/ upozorava na propust./ Haringe su bile/ cijeli tjedan zatvorene u buretu/ i usmrdjele se." Ili, odmah za njom, pjesmu Ikar: "Besciljni Slovenac./ Slovenac: tri dinara./ Slovenac./ Slovenac./// Taj okrvavljeni čovjek je umro./// Slovenac/ crno obrubljen." U obje pjesme, ili u većini pjesničkih tekstova u "Integralima", pa i u većini svoga književnog djela, Srečko Kosovel danas je u slovenskome jeziku i stilu, u nekoj mogućoj lirici slovenskoga jezika, jednako aktualan i živ kao i prije stotinu godina. Za njega ništa se nije promijenilo, za njegove stihove, riječi i rečenične konstrukcije, za parole njegova pjesništva vrijeme kao da nije prolazilo. Kosovel, nepodnošljivo mlad u času svoje smrti, nije više stario. Što se to dogodilo da njegove usmrdjele haringe jednako na slovenskom smrde i čitavo stoljeće poslije, i da je slovenski Ikar jednako besciljno i nemoćno mrtav? Odgovor na ovo pitanje je, možda, dvojak. Jedna verzija nam govori da zaostali narodi s rubova Europe stoje tamo gdje su i bili kada ih je Franjo Josip napustio i da je projekt njihove modernizacije zaustavljen u času Ikarova skoka. Druga nam verzija, pak, kaže da postoje avangardni umjetnici, koji sigurno nisu brojni, među kojima je pisaca i pjesnika zapravo najmanje, kojima vrijeme ne teče, nego ostaju aktualni i prisutni, ostaju svježi i živi, i stoljeće nakon svojih smrti. Oni su poput nepropadivih moći (mošti) kršćanskih svetaca, poput tijela koja ne trunu, usred patetične truleži minulih revolucionara i avangardista. Jedan od takvih je Srečko Kosovel. Pa nam se stoga druga verzija, ipak, čini uvjerljivijom od prve. Kosovel, doista, jest naš suvremenik.
Jednom sam, u eseju o Kosovelu objavljenom prije iks godina, pisao o tome kako je Patti Smith na koncertu u Trstu recitirala njegove stihove. Na YouTubeu postoji i ta snimka, vrijedi ju pogledati. Nije to jedan od onih trenutaka kada ljudi iz bijeloga svijeta prepoznaju, ili se prave da prepoznaju, nas rubne i nevažne. Ne, upravo suprotno: to se autsajderi sreću! Između američke pjesnikinje i bake punka i mladića iz Tomaja snažnija je veza nego između njihovih matičnih kultura. Civilizacija autsajdera čvršća je od civilizacije svijeta.
Otvori KEKS Pay
Ima kud i kamo boljih djela na tu temu, preporučam Demidoviča i Absena...