Da prošle godine nije ništa drugo napisao nego stihove za Škorin hit "Godina je previše" i "A ja ću noćas na drugu stranu" koju pjeva sve popularniji Ivan Štivić, od njega bi bilo, ne dosta, nego i previše, kako hit pjesma kaže. Škorina, zapravo Oreškovićeva pjesma "Godina je previše" poharala je top liste na svim radijskim postajama kada je u pitanju tamburaška glazba, a ova druga "A ja ću noćas na drugu stranu" uz nagradu za najslušaniju pjesmu tamburaškog festivala Šokačke pisme u Županji, proglašena je i tamburaškim hitom godine za 2025. prema izboru Hrvatskog radija Osijek. Sve to bio je povod da u Petrinji potražimo Gorana Oreškovića, čovjeka koji je napisao stihove za ove hitove. Postao je vrlo tražen tekstopisac. Traže ga najpoznatiji skladatelji, aranžeri i interpretatori. Njegov mobitel pun je demo snimaka za kojima se utrkuju mnogi, otkud mu tolika inspiracija:
– Nije baš da svaki dan napišem neku pjesmu, ali istina je da pišem često. Hvala Bogu, inspiracija me često posjeti, daruje mi neku čudnu duševnu moć koju pretvorim u stihove i stavim na papir. Istina, stihovi mi padaju na pamet u svim situacijama, pa ponekad napišem nekoliko pjesama dnevno.
Ne radite pjesme po narudžbi?
Ne, silom se ne može napisati kvalitetna pjesma. Dobri stihovi i dobra pjesma dođu spontano i baš takvi su najljepši.
Kako je nastala "Godina je previše", koja se može čuti na mnogim radijskim postajama?
Dozrijevala je dosta dugo. Skladatelj iz Osijeka Aleksandar Homoky, inače moj dobar prijatelj i suradnik, napisao je glazbu i rekao da to iznimno dobro zvuči i da je u pjesmi skriven veliki hit. Nismo dugo čekali da se javi Miroslav Škoro koji ju je otpjevao na svoj način i doista je postala vrlo slušana. Baš pravi hit koji se ne samo vrti na radijskim i TV postajama nego se pjeva na feštama i raznim drugim slavljima i prigodama.
Čini li vas sretnim kad npr. vozite automobil i čujete "Godina je previše" na nekoj radijskoj postaji?
Naravno da me čini sretnim jer iza svih tih stihova stoji moj rad. Tko ne zna cijeniti svoj rad, ni drugi ga neće poštovati.
Kakav je dojam na vas ostavio Miroslav Škoro?
Vrlo je profesionalan i drag čovjek, pristupačan i komunikativan. Baš me je oduševio kada je na nedavnom koncertu u Sisku za Valentinovo pjesmu "Godina je previše" otpjevao za moju suprugu, što je i naglasio pred mnogobrojnom publikom. To je bio naš dogovor prije koncerta kao moj poklon za Dan zaljubljenih mojoj supruzi, koji je on uredno ispoštovao. Bio je baš sretan kada sam mu nakon koncerta zahvalio na tome. A i ja također!
Radili ste i s Daliborom Brunom i njegovim skladateljem Duškom Rapotecom iz Rijeke.
Jesam. Žao mi je što je otišao u neki bolji svijet, nadam se, a na njegovu posljednjem albumu dvije su moje skladbe. Čast mi je što je takva pjevačka veličina otpjevala moje pjesme.
Pitoma Petrinja, okružena šumom i drugim zelenilom, samo se u prvi trenutak čini udaljenijom od glazbenih "centara moći". Je li mu to možda hendikep?
Ma ne, naprotiv. U miru svog doma pišem stihove, a hvala Bogu tehnologija je danas dosegnula takve mogućnosti da ti je svejedno jesi li u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Osijeku ili bilo gdje drugdje.
Kad slušamo bilo koju pjesmu, uvijek su izvođači u prvom planu. Gdje je u svemu tome mjesto tekstopisca?
Tako je, ali mi smo prva karika svake dobre pjesme. Ako nema dobrih stihova, onda sve staje. Ovako, ako se na dobre stihove majstorski napiše glazba i aranžman, onda sve to lagano ulazi u uho slušatelja.
Kada ste počeli pisati stihove i kako je sve krenulo?
Tekstove sam počeo pisati još u srednjoj školi, ali ozbiljnije sam krenuo u devedesetim godinama prošlog stoljeća, kada moji prvi uglazbljeni tekstovi pronalaze mjesto na albumu Mladena Kvesića. Nakon toga sam upoznao skladatelja, aranžera i dirigenta Zdravka Šljivca i u Croatia Recordsu smo pripremili novi album tamburaškog sastava "Gazde" koji je i dobio ime po mojoj pjesmi "Na dnu duše moje".
Onda je uslijedila stanka.
Da, sve do 2022. godine. Tada sam za Slavonske lole napisao jedan tekst za festival "Zlatne žice Slavonije" pod nazivom "Slavonijo, ravna ledino". Potom su ponude za suradnju počele stizati od mnogih koji su čuli da u Petrinji postoji tekstopisac čiji stihovi plijene pozornost. Lički glazbenik, kantautor i pjevač Zvonimir Tonković uglazbio je jednu prekrasnu baladu "Prosjak ljubavi", a jedan od najboljih skladatelja na ovim prostorima Aleksandar Homoky napravio je glazbu za pjesmu "Idi, samo idi", koju je Viktorija Kulišić Đenka izvela na požeškom festivalu "Zlatne žice Slavonije". U isto je vrijeme Franjo Ivić napravio glazbu za pjesmu "Još ovu noć" koju su Slavonske lole izvele također na tom festivalu. Potom sam na festivalu narodne pjesme "Ilidža 2024." imao pjesmu "Sarajevo moje" u izvedbi Duška Kuliša koji inače rijetko uzima tuđe pjesme. Te sam godine sa svojim stihovima nastupio i na Lika Festu u Gospiću.
Kako gledate na poplavu skladbi nastalih uz pomoć umjetne inteligencije kojih je u posljednje vrijeme sve više?
Nisam pristalica takvih pjesama, a znam da i najveći dio skladatelja i aranžera s rezervom, da ne kažem neku grublju riječ, gleda na tu pojavu. Ne može umjetna inteligencija nikad prenijeti emocije kao što to može čovjek. Uzalud sav trud.
Čime ćete iznenaditi publiku ove godine?
Prvi put ove godine sudjelujem na festivalu "Zlatni glas Zlatne doline" u Kaptolu s pjesmom Brune Bunjevca "A u zoru". Bit ću, naravno, na festivalu "Zlatne žice Slavonije" u Požegi s dvije pjesme, i to "Da mi tebe nije" koju pjevaju Slavonske lole i "Oči garave" koju će izvesti Nenad Vetma. Uglavnom, trudim se koliko mogu da ne preskačem tamburaške festivale, a pokušat ću biti na Festivalu zabavne glazbe u Splitu...
Surađujete s izvrsnim skladateljima.
Na mojim stihovima rade vrijedni skladatelji poput Želimira Škarpone, Marina Seke, Ante Radoševića, Vladimira Lovrekovića, Aleksandra Homokyja, Duška Rapoteca Ute, Franje Ivića Krofne, Josipa Pokupeca, Aleksandra Totića... Totić je skladao pjesmu za Nenada Vetmu i Darka Bobinca, a uskoro nam izlazi jedna predobra nova za Leonu Doknjaš iz Tovarnika. Cura ima 18 godina, sjajan vokal, bila je na Supertalentu, Zvezdama Granda, jako je talentirana.