Kod svakog velikog svjetskog modnog brenda postoji trenutak u kojem se odlučuje hoće li on opstati ili propasti. Obično je to trenutak kada osnivač brenda umre ili jednostavno odustane od mode. Naravno, Dior živi i nakon smrti svog osnivača, baš kao i Chanel ili YSL, ali žive "na pogon" nekih novih kreativaca koji stvaraju - više ili manje uspješno - u duhu osnivača brenda. No, u povijesti mode postoji i modna kuća koja živi desetljećima nakon smrti čovjeka koji joj je dao ime, i to u potpunosti njegujući njegovu estetiku i novim vremenima prilagođavajući sve načine na koje je on radio. Ta kuća je Moschino.
Čovjek koji ju je osnovao i čiji duh i danas živi u svakom prodanom odjevnom predmetu i svakom parfemu je Franco Moschino, modni kreator koji je imao snage da se ruga vrhunskoj modi, buntovnik kojeg i danas cijene istinski poznavatelji mode. Franco je rođen 27. veljače 1950. u Abbiategrassu, u Lombardiji, gradiću smještenom oko 22 kilometra od Milana, prijestolnice talijanske mode. Njegova obitelj je posjedovala ljevaonicu željeza, a otac se nadao da će sin nastaviti obiteljski posao. No, Moschino je od malena pokazivao nevjerojatnu sklonost ka likovnosti i želio je biti slikar. Unatoč protivljenju oca izborio se za svoj životni san. Godine 1968. pobjegao je od kuće i u Milanu upisao uglednu Akademiju Brera. Bio je to trenutak kada se suočio sa stvarnošću života izvan okrilja dobrostojeće obitelji, a kako bi sam financirao svoj studij, morao je raditi. Posao je našao kao slobodni ilustrator koji je crtao za modne kuće i časopise. Upravo to ga je i okrenulo modi, te je odustao od likovne akademije i posvetio se studiju mode na Institutu Marangoni. Završio je školovanje 1971. godine i tada se zaposlio kod Giannija Versacea, ali i dalje kao ilustrator. Tamo je ostao punih šest godina, da bi od 1977. do 1982. godine bio kreativni direktor talijanske prêt-à-porter kuće Cadette, cijelo vrijeme sanjajući o vlastitoj modnoj kući.
Moschino je u tome i uspio i zapravo je nevjerojatan način na koji je svojim brendom obilježio povijest svjetske mode iako je kuću Moschino vodio samo desetak godina, do svoje prerane smrti u rujnu 1994., kada je imao tek 44 godine. Istaknuo se po totalno umjetničkom pristupu kreiranju u kojem je prigrlio nadrealistički pristup. On je kreirao tako da je u gotovo svaki svoj model ugradio snažne antimodne poruke kroz koje je kritizirao postojeći modni sustav. Možda se najlakše i najjasnije taj princip rada može objasniti na načinu na koji je "preradio" čuvenu Modigliani haljinu Yves Saint Laurenta. Moschino je u nju ubacio srce iz svoje čuvene Love Moschino linije i zapravo kreirao svojevrsni homage slavnoj haljini i još slavnijem kreatoru. A cijeli je svijet u tom trenutku želio nositi baš njegove modne poruke. Cijeli je svijet bogatih i slavnih želio biti "žrtvom" Moschino mode i uz to se pretvarati da se smije modi kao takvoj.
Svoju prvu modnu kuću Moschino je otvorio pod imenom Moonshadow 1983. godine, ali je vrlo brzo lansirao i liniju Moschino Couture. Bila je to njegova prva samostalna modna linija u kojoj je imao apsolutnu slobodu koju je on gurnuo do krajnjih granica. Inspiriran nadrealističkim slikarstvom dvadesetih godina 20. stoljeća kreirao je ironične komade poput večernjeg sakoa na kojem su bili pričvršćeni dijelovi pribora za jelo, ali i ženska odijela s printom radova Roya Lichtensteina... Bile su tu i košulje nalik luđačkima na kojima je na leđima dodao natpis: "For Fashion Victims Only" - "Samo za žrtve mode". Mnogi su bili oduševljeni, i odjećom i porukama koje je slao, a on je otišao mnogo dalje: u intervjuima je oštro kritizirao modnu industriju te ismijavao modne urednike, dok je istovremeno u svojim kampanjama slao poruke da se modni sustav treba zaustaviti.
Istovremeno njegov je posao cvao, jer svaki se model s njegovim potpisom i pomaknutim stavom prema modi prodavao "kao lud". I dok su svi željeli nositi Moschino, on sam se uspio zamjeriti brojnim kolegama. Tako ga je moćni Chanel izveo na sud nakon što je na pistu poslao majicu s printom TV ekrana na kojem se vrti program kanala broj 5. Chanel je tvrdio da je to direktni napad na njihov parfem Chanel 5. Istovremeno ga je modna kuća Louis Vuitton tužila kad je koristio kombinaciju zlatne i smeđe, što je zaštitna boja te modne kuće, koja u to doba još nije ni radila odjeću već isključivo modne dodatke.
Zvuči poprilično nevjerojatno, ali Moschino je izgubio obje te tužbe, ali to ga nije pokolebalo. Štoviše, tijekom osamdesetih njegov je utjecaj samo rastao, a najveći poslovni uspjeh bilježio je u SAD-u, gdje je bio i sve do smrti ostao neprikosnoveni buntovnih talijanske mode za kojeg su Amerikanci bili spremni iskeširati ozbiljne količine dolara.
Među njegove najpoznatije radove spada i vunena haljina koju je 1990. godine sašio od teške tkanine za muška odijela, ali i prošivena minica od crnog trapera, koja je po rubu bila ukrašena plastičnim pečenim jajima, kao i prošivena jakna ukrašena čepovima za boce, što je bila jasna referenca na čuvenu Chanel jaknu, uz uobičajeni Moschino otklon. Radio je on i naušnice s utičnicama, kao i steznike od sigurnosnih igala (tj. ziherica koje su obilježile punk modu). Zbog takvih je modela i bio prozvan Jean-Paulom Gaultierom talijanske mode, ali na taj se tada vrlo laskavi epitet Moschino žestoko pobunio. Tvrdio je da njihov stil rada ni po čemu nije sličan, jer dok je Gaultier svoje modne eksperimente radio s različitim tkaninama i oblicima, Moschino je u temelje svoj mode ugradio osnovne forme i tradicionalne metode, jer samo je s njima mogao pokazati svoj prezir prema modi.
VEZANI ČLANCI
Moschino je umro 18. rujna 1994. godine, a mnogi su tu ranu smrt pripisali AIDS-u. Istina glasi da je on godinu dana prije smrti prikupljao novac za hospicije u kojima su bila smještena djeca oboljela od AIDS-a, ali i da ga je u smrt poslao srčani udar koji je bio posljedica još jedne operacije karcinoma debelog crijeva (prvu je imao 1992. godine). Umro je u svojoj vili na jezeru u Brianzi, a pokopan je u grobnici svoje obitelji u Milanu.
Nakon Francove smrti na čelo kuće Moschino dolazi Rossella Jardini, Moschinova prijateljica koja je znala sve njegove stavove o modi i koja je dobro razumjela kako nastaviti razvijati modnu kuću u potpunosti u njegovom duhu, poštujući njegove vizije i dizajn. Za njezina mandata Moschino je učvrstio svoju poziciju u svijetu mode odmičući se od retorike kritike i primičući se zabavnijem dijelu osobnosti i rada Franca Moschina. Nakon gotovo dvadeset godina na čelu brenda, Rossellu Jardini je 2013. godine zamijenio tada 38-godišnji američki dizajner Jeremy Scott. Scott je u tom trenutku već bio etablirani dizajner s nominacijom za najboljeg mladog dizajnera za nagradu CFDA te uspješnom suradnjom s Adidasom. Prva kolekcija koju je on kreirao za Moschino (za jesen 2014. godine) bila je posveta konzumerističkoj kulturi s logom McDonald'sa i likom Spužve Boba posvuda na odjeći. Taj zaigrani pristup sa zdravom dozom humora Scottu je donio veliki uspjeh, a bio je još uspješniji kada se u kolekcijama koje su slijedile temama kao što su: Barbie, papirnate lutke, novac... Upravo on je kreirao kolekciju Moschino za H&M, 2018. godine, koja je bila doslovno razgrabljena u nekoliko dana prodaje i u hrvatskim prodavaonicama H&M-a.
Scott je u ožujku ove godine napustio Moschino, a još nije objavljeno ime njegovog nasljednika. Pretpostavlja se da se to čuva za rujan kada na Tjednu mode u Milanu kuća Moschino velikom, slavljeničkom revijom obilježava 40 godina svog postojanja.
VIDEO Mijoković iskreno: 'Prije ovoga nisam znala ni pričati, za sve sam bila gluma Simona'
Otvori KEKS Pay
