Na samom kraju kalendarske godine pojavilo se jedno reizdanje koje do sada nema baš previše konkurencije u sličnim prijašnjim pothvatima. Pogotovo ne po opsegu, fizičkoj težini - doslovno se radi o paketu teškom šest kilograma, ili "šest kila Manceova stila" - a niti po volji da se očuva uspomena na sjajnog i jedinstvenog, mnogima nedovoljno poznatog kantautora. Riječ je o doslovno epohalnom izdanju, kako navodi i promo materijal izdavača, koje na jednom mjestu sakuplja radove Mancea, punim imenom Milana Manojlovića; sva tri njegova albuma prvi put objavljena su na vinilu, tu je i raritetni singl, velika kolorirana monografija "Tajna starog hrasta" na 480 stranica i Manceov linorez.
Sve to dolazi u drvenoj hrastovoj kutiji, pakiranoj poput nekog vrijednog arhivskog vina, a upravo je "odležana" Manceova glazba ono što zaslužuje ovakav tretman. Malo je kantautora, a i ljudi, poput Mancea, pa je opravdan projekt ovakvog zamaha. Za njega je najzaslužniji koautor i urednik knjige Kornel Šeper, voditelj Močvare, kluba u kojem je Mance bio "kod kuće". Šeper je u knjizi, osim svojih sjećanja od kraja osamdesetih do danas, kad je aktivni sudionik scene, sakupio i mnogo dodatne građe, zapravo sve što se moglo pronaći ili je imao od ranije zabilježeno, te brojne druge tekstove o Manceu pisane zadnjih tridesetak godina i sjećanja suvremenika.
Ususret tridesetoj obljetnici objave prvog Manceova albuma "Čovjek iz Katange" iz 1996., zajedničkim snagama etiketa Dan, Mrak, Udruženje za razvoj kulture URK & Klub Močvara i Kekere Aquarium Kornela Šepera, pojavilo se i ovo luksuzno box set izdanje koje uključuje tri Manceova studijska albuma na formatu gramofonske ploče, 7-inčni singl "Mekani hitovi za mekani grad" i spomenutu impresivnu monografiju "Tajna starog hrasta", koja je 2024. godine dobila Nagradu Grada Zagreba. Box set u drvenoj kutiji, čiji dizajn potpisuje Tomislav Vranić Vrana, dodatno je obogaćen Manceovim linorezom.
FOTO Prepoznajete li slavnog glumca s fotografije? Kao dječak je radio na groblju, život ga nije mazio
Taj linorez i singl ekskluzivni su dio ponude box seta otisnutog u samo 150 primjerka, što ga izgledno čini raritetom u vrlo skoroj budućnosti, a prema izvještajima o odličnoj prodaji, vjerojatno i u sadašnjosti. Spomenuti singl prije se, ali u drugom omotu, mogao nabaviti uz monografsku knjigu "Močvara i priča o URK-u" 2018. godine. Nije bio dostupan mimo nje, a sada je dio box seta uz novi dizajn naslovne stranice omota. Na njemu se nalaze drugačije verzije pjesama "Kišni grad" i "Sedam dana", dvije neobjavljene pjesme i dva Manceova monologa. Zapravo se radi o četvrtom Manceovom mini-albumu sa snimkama nastalim u vrijeme poznatih albuma, koje prirodno nastavljaju sličnim putem. Glazbeno, to su tipične minijature poput uvodnog instrumentala "Zona sumraka" iz 2002. na kojem se s trubom pojavljuje Igor Pavlica. Prvu "kišnu stranu" čini još različita verzija pjesme "Kišni grad" iz 1996. i Manceov monolog "Sevhov prvi obrat", kojim 2002. otkriva naslov idućeg planiranog albuma. Druga, "mekana strana" singla donosi drugačiju izvedbu "Sedam dana", a glavni mamac singla je unikatna pjesma "Mekani hitovi plove kroz noć" iz 2002., ponovno sa sudjelovanjem Pavlice. Obje su se, kao i "Kišni grad", komotno mogle naći u repertoaru Darka Rundeka, koji ga je izuzetno cijenio, toliko je Mance bio zanimljiv kantautor.
U drugoj fazi "operacije Mance" koju su inicirali Močvara i Kekereke Aquarium, Manceovi su albumi sad prvi put objavljeni na vinilnom formatu. Snimke zvuče sjajno, a digitalizirali su ih i obradili Višeslav Laboš i Hrvoje Nikšić, matrice (lacquer cut) za ploče u londonskim studijima Abbey Road rezao je poznati Geoff Pesche, dok je prilagodbu i oblikovanje svih omota za vinilni format napravio Darko Kujundžić. Vinili tri Manceova albuma mogu se kupiti i zasebno od box seta, ali bez knjige, singla, linoreza i, dakako, velike drvene kutije koja je svojim dizajnom bitan dio ukupnog paketa i dojma
Podatak da su za golemu knjigu i box set podjednako zaslužni Šeper i veliki Manceov poklonik Emil Tedeschi, koji je uz URK Močvara suizdavač - nakon što je napravio nekoliko radijskih emisija o njemu, spominjao je i da će objaviti tri Manceova albuma na vinilu, a upravo to dogodilo se sada - samo govori da je Mance bio podjednako zanimljiv najrazličitijim ljudima. Ako ih je zanimala kulturna pozadina i činjenice oko toga kako je nastala alternativna scena Zagreba osamdesetih, pa se preko devedesetih uz Mancea i slične protagoniste pretvorila u bogato vrelo isprepletenih glazbenih, kazališnih, likovnih i inih suradnji.
Budući da su i Šeper i Tedeschi odrastali u sličnom razdoblju, Šeper kao protagonist (voditelj kluba, Manceov prijatelj, član benda Šumski s kojima je Mance često nastupao), nije nelogično da su svaki iz svog kuta doživjeli Mancea i scenu u nastanku, te na kraju sklopili pakt o tome da je vrijeme da se ispriča potpuna priča o jednom od unikatnih kantautora poput Mancea. Još kad sam pisao kritiku knjige spomenuo sam da je "Tajna starog hrasta" nesumnjivo knjiga godine po svojoj tekstualnoj iscrpnosti i bogatoj likovnoj opremljenosti, kao i izdavački pothvat godine.
Jer rijetko se kod nas događalo da neka alternativna pojavnost poput Mancea i svega što ona sa sobom donosi dobila ovako iscrpan, temeljit i opsežan spomenik. Zapravo je riječ o knjižurini, pravoj monografiji coffee-table tipa, a u nju je stalo skoro sve o tome što je i kako Mance napravio u svojoj samozatajnoj, a sada potpuno objašnjenoj karijeri, tj. životu. Obim i težina knjige naizgled su paradoksalni za rad čovjeka koji je uvijek bio samozatajan, ali ono što je Milan Manojlović-Mance napravio, i pored tri kultna albuma koja je objavio, itekako je zasluživalo ovako opsežan pristup. Likovno-glazbena monografija na 480 stranica, formata LP ploče, u grafičkom dizajnu Tomislava Vranića Vrane, sada se nalazi i u aktualnom Manceovom box setu, a bila je prva faza projekta koji je inicirao Tedeschi, Manceov fan i jedan od onih koji voli sačuvati povijest zanimljive domaće glazbe kad se za to ukaže prilika.
Šeper je i s knjigom i s ovim box setom napravio nevjerojatno opsežan, dubinski pregled rada glazbenika i likovnog umjetnika, te ih podložio velikim brojem faksimila, fotografija i dokumenata. Mnoge suradnje, stažiranje u bendovima koji su nestajali brzinom kako su se i pojavili, te druženje s protagonistima nove scene, Mancea su pretvorili u figuru oko koje su se sretali mnogi protagonisti alternativne scene.
Zagrebački glazbenik i likovni umjetnik široj se javnosti predstavio sredinom devedesetih, zahvaljujući kazetnom debi albumu "Čovjek iz Katange", koji je u minimalnoj nakladi objavio upravo Kornel Šeper putem izdavačke etikete Kekere Aquarium. Nekoliko godina kasnije, nakon objavljivanja albuma "Plavi bar" i "Melodije sobe i predsoblja", Mance se povukao iz javnosti i postao svojevrstan mit. Priču o njemu nastavile su pričati pjesme, koje su se privatnim kanalima dijelile među oduševljenim slušateljima, uglavnom iz ruke u ruku i na osobnu preporuku.
Jedna takva stigla je i od legendarnog newyorškog glazbenika Jonathana Richmana, glavne autorske poluge iza sjajnog benda The Modern Lovers, koji je za Mancea rekao; "Manceov album 'Melodije sobe i predsoblja' bio mi je zanimljiv zbog svojih kulturoloških obilježja koja sam doživio vrlo europskima. To je ona intelektualna ozbiljnost i specifičan dignitet kakve pokušavamo oponašati mi s ove strane Atlantika. Barem neki od nas."
Mance je svojim jedinstvenim pjesmama ušao u svijest više generacija, što je popriličan uspjeh znamo li da se radilo o glazbi autsajderske estetike koja je često bila rezervirana za uži krug ljubitelja nekonvencionalnog zvuka i autorskog izraza. Tiha legenda zagrebačke scene i freak-folk pionir često uspoređivan s autorima kao što su Syd Barrett, Daniel Johnston ili Roky Erickson, a tu bi se moglo dodati i ime Bonnie 'Prince' Billy, obilježio je brojne generacije publike te napravio premosnicu mitologiziranog novog vala prema novom vremenu, ostavivši prošlost daleko iza sebe.
Sve ovo predstavlja Mancea ne samo kao kultnog glazbenika, već i potpunu umjetničku pojavu koja se slobodno kretala mimo svih uobičajenih tokova glazbene scene. Uz brojne tekstove, stripove, intervjue, fotografije, stihove, plakate i crteže, stranicama knjige veselo se pojavljuju Manceovi suvremenici Zlatko Burić Kićo, Darko Rundek, Davor Gobac, Tomo in der Mühlen, ali i oni nešto mlađi poput Ivana Marušića Klifa, Marka Pogačara, Tatjane Gromače ili Mikija Solusa. Uz brojne Manceove urnebesne intervjue ili zapise toka svijesti, na jednom mjestu objavljene su i fotografije Gorana Pavelića Pipe, Ratka Mavara, Marka Čaklovića, Nataše Družijanić, plakati Igora Hofbauera Hofa, a uključena se i tri Zografova stripa napravljena prema Manceovim pjesmama posebno za ovo monografsko izdanje.
Otvori KEKS Pay
