Uskoro, točnije za vikend 27. i 28. lipnja, ide još jedno Brundanje, Craft, Rock & Street Food festival, već redovit događaj koji Pivovara Medvedgrad organizira u Huzjanovoj ulici u Zagrebu. Uz neke kultne izvođače kao što su Jura Stublić & Film, Prljavo kazalište, Kawasaki 3P ili odlični M.O.R.T., bit će tu i još jedno iznimno traženo ime – Edo Maajka. Među brojnom publikom poznati reper i hiphoper pristao nam je dati odgovore na nekoliko pitanja o nastupu, glazbi i životu na njemu svojstven, izravan način.
Ide Brundanje. Odakle jedan reper među hrpom punkića i rokera? Iako, poruke u pjesmama često su vrlo slične.
U dosadašnjoj karijeri nastupao na većini regionalnih rock i punk festivala, nekada s bendom, a nekada u pratnji DJ-a, nije to nikakvo iznenađenje. Jedva čekam.
Svojedobno ste u Aquariusu imali reperske večeri na kojima smo, recimo, upoznali Kandžiju. Ima li planova da se tako nešto obnovi?
Ne sjećam se da sam imao reperske večeri, ali dobra ideja da se složi nešto tako i predstavlja mlade MC-je. Kandžija mi je bio gost na mnogim koncertima, pogotovo u početku njegove karijere. Kako ne bi kad je jedan od najboljih regionalnih MC-ja, već dulje vrijeme ima odličan bend i uvijek napravi ludilo od svirke. Mogao bi biti headliner svakog domaćeg festivala.
Kakva je uopće danas reperska i hiphoperska scena u nas? Čini se da rap u nas odbija umrijeti, tu je Vojko V, recimo.
Rekao bih da je Vojko sada u primetimeu svoje karijere. Scena je odlična, postoji dosta jakih izvođača koji mogu napuniti velike klubove. Scena je kvalitetna, nikad nije bilo ovoliko publike svih uzrasta ni toliko izvođača na sceni. Mislim da ima prostora za još nekoliko hip-hop festivala.
Što mislite o trapu? Koliko taj stil ima smisla uspoređivati s rapom ili hip-hopom, iako neki to čine?
Meni je to sve rap. Jedan segment rapa otišao je prema house muzici, drugi prema narodnjacima, treći je ostao duboko ukopan u tradicionalni zvuk, ali usporio se, postoji i sada boom bap, koji kao podvrstu u repu njeguje dosta bendova i izvođača kod nas i u svijetu, postoji i taj grime, kojeg malo nema pa opet izroni, dub i dubstep MC-ji, ali sve u svemu, meni je to i dalje sve rap. Kao i kod svih muzičkih pravaca, ima sranja, ima i kvalitete.
Kako izgleda današnja ukupna glazbena scena u Hrvatskoj? Ono što smo rekli za rap i hip-hop, ne može se baš reći i za druge žanrove, nema nekih novih lica, čak je i pjevač koji bi uskoro trebao napuniti Hipodrom više od 30 godina na sceni.
Samo veterani su kod nas u stanju napuniti recimo Arenu, i to rijetki. Uz starije izvođače odrasle su generacije pa se to može i očekivati, možda u neko skorije vrijeme i neki mladi počnu raditi jednako. Ja sam iz vremena kad su domaći najbolji bendovi punili prostore do 1000 ljudi i ti bendovi sada “odrade” i Arenu, tipa Bare, Urban, Gibo, Hladno pivo, mislim da su i Pipsi, Brkovi i još poneki bend u stanju to napraviti. Folk, pop, patriotska muzika, to je nekako oduvijek privlačilo mase, nema tu ničeg čudnog. E sad, sigurno bih ja i vi voljeli da tako nešto sada može učiniti M.O.R.T., Djeca, Hiljson, Idem, Porto Morto i ta generacija izvođača. Ima dosta novih ljudi na sceni, Kalikamo bi mogao dobaciti daleko, možda još poneko s tim soundom. TDKM ekipa. Ovo što je napravio YEM stvarno je veliko, Grše, Miach, Baks, Z++, Bore, Peki, to je samo dio te eskadrile, sve su to ljudi koji bi bez frke trebali puniti dvorane, a ne samo klubove. Dobra je scena.
Imate li neku želju napuniti Arenu, znači li vam to uopće nešto?
Ne znači mi to apsolutno ništa. Moj najdraži klub je Vintage u Zagrebu, i jedna-dvije svirke u njemu u potpunosti mi zadovolje sve apetite.
Kada će novi album, zadnji je bio “Moćno”, u kojem je bilo suradnje s Miljenkom Jergovićem i Radom Šerbedžijom, čini se da nam treba još takvih stvari?
Počeo sam zakuhavati nešto, još uvijek ne znam treba li ići na album s bendom, nešto u stilu “Puta u plus”, ili na bitove s nekoliko beatmakera, možda i oboje. Bitno mi je da postoji neki odmak od albuma “Moćno” i ostalih, dosta toga mi se sviđa u zadnje vrijeme, od elektronike i dancehalla pa do afrobeata i funka. Zadnjih nekoliko mjeseci snimao sam album s Jazz Orkestrom HRT-a, to bi trebali uskoro i smiksati i izbaciti na vinilu do koncerta u Lisinskom.
U vezi s glazbom i trendovima, što mislite o streaming servisima? Oni su glazbu učinili dostupnijom, ali oduzeli su joj dobar dio šarma i gurnuli je puno više prema konzumerizmu. Što na kraju o njima zaključiti?
To je apsolutna pljačka svakog autora, mizerija koju oni dijele jednostavno je ucjena i reket. Ni to im nije dosta, sada izbacuju svoju AI muziku, koja uzima udio od sveukupnog slušanja i vrćenja. Servis ne bi trebao zarađivati više od izvođača po vrćenju, uzimaju više para od autora nego što su to radile izdavačke kuće. Slušateljima je lakše, pa tko ne bi za malo para imao skoro cijelu svjetsku diskografiju spremnu na jedan dodir, ali tu dolazimo do onoga iz vašeg pitanja. Čovjek se razmazi i počne klikati već na refrenu na iduću pjesmu pa je i sve manje fokusa i zahvalnosti prema novim pjesmama koje čuješ jer si došao do njih prelako, ne znam što bih vam rekao, druga su vremena i sve što je lako dostupno gubi na vrijednosti, a sve je lako dostupno. Zvučim ko neki stari djed... Može se očekivati da će pjesme trajati ekstremno kraće i siguran sam da će mainstream pop ići na skraćivanje, muzika će se praviti za desetak sekundi koji će se koristiti na nekom videu na TikToku. Imat ćete to i to će biti većina, a onih 40 posto ljudi i dalje će voljeti čuti dva-tri versa i gitarsku solažu.
Kako živite? Čitali smo o vašoj borbi s napadima panike, nadamo se da je to stvar prošlosti. Kako je u drugim sferama života, pričali ste i da vas je dijete jako promijenilo?
Dobro sam, spremam se za ljetne nastupe pa pokušavam pojačati kondiciju, strka je oko obaveza, standard svakog roditeljstva, tu i tamo odem na pivo s prijateljima. Konstantno učim, svaki dan je neka nova lekcija, a i djeca su dobri učitelji.
FOTO Vlasnik Sokol Marića prošle se godine oženio 40 godina mlađom Kolumbijkom, pogledajte kakva je bila atmosfera na vjenčanju
Kako gledate na ovo vrijeme novog ratovanja? Odnosi se to i na Izrael, u kojem ste nekad živjeli i oženili se... Nekada smo imali glazbene pokrete koji su živo utjecali na promjene u svijetu, danas nekako kao da toga nema.
Vrijeme novog ratovanja je kao i vrijeme starog ratovanja; sranje, bespomoćnost, patnja. Što osjećati dok promatraš live prijenose izgladnjelih ljudi, ratnih zločina, genocida i političara koji su “ozbiljno zabrinuti” dok ljudi ginu, o tome sam davno govorio u pjesmi “Ti Meni Ništa”, i zaključak te pjesme je da će se dugoročno slabo što promijeniti. Pažnja ode na novi sukob, ovaj će lagano tinjati i opet ukrug s novom generacijom. Ljudi slabo uče i jako su povodljivi, AI će to globalno samo još dodatno pogoršati. Odvratno je neko vrijeme straha i kaosa i mislim da to osjete svi. Izraelska vlada s Netanyahuom i ekstremno desnim suradnicima Smotrichem i Ben-Gvirom najgora im je vlada do sada, masovni prosvjedi protiv te ekipe trajali su dugo prije ovog sukoba. Nemjerljivu štetu su napravili ne samo u Gazi nego i cijelom društvu u Izraelu koje, kako čujem, nikad dosad nije bilo toliko podijeljeno. Ovo mora stati što prije, već je dugo svima jasno da se ovako ne mogu vratiti oteti ni uništiti Hamas. S Trumpom na čelu SAD-a situacija je gora, u ovim sukobima trenutačno ne postoji osoba koja ulijeva nadu u mir, ni u tamošnjoj regiji ni globalno. Evo, maloprije sam vidio da je Izrael bombardirao ciljeve u Iranu, iz lošeg u još gore... Što se tiče glazbe i utjecaja na promjene u svijetu, druga su sada vremena, antiratne pjesme i socijalno osviještene najmanje se slušaju, to govorim iz iskustva. “Ti Meni Ništa”, “No Pasaran”, “Jebo vladu” itd pjesme su koje nemaju ni deset posto pregleda i puštanja u odnosu na “Prikaze”, “Bombu” i slično. Čak ni pjesma “Mater vam je...” nije u top 30 mojih pjesama koje ljudi slušaju na streaming servisima. Druga su vremena, sada se traže statistike Chat GPT-ja, koji vam jasno kaže pogledaj top 10 na trendingu i radi to i to, taj top 10 je algoritam koji je tu zahvaljujući opet valjda izboru ljudi koji klikaju, a klikaju klinci koji imaju od 10 do 15 godina, koji su po cijeli dan na YouTubeu. Kad od toga nema para i slave, nove generacije, a ni ove starije, ne žele ulaziti u to, to im je gubitak vremena. Mladi većinom vole hedonizam u pjesmama, pjesme o brendovima, autima, parama i trošenju tih para, eventualno će tu i tamo vikati neki politički slogan koji je u trendu na mrežama i nastaviti dalje s Guccijem, Pradom itd. Taj utjecaj na promjene u zapadnom svijetu prelio se s glazbe na razne podcastere, influencere, koje prate stotine milijuna ljudi. Vidite i sami koliko su Joe Rogan i još nekoliko podcastera utjecali na izbore u SAD-u, sigurno više od bilo koje glazbene zvijezde. Jedan kratki izrezani video iz nekog podcasta ili intervjua prodrijet će do puno više ljudi nego pjesma. Samo su brojke bitne, jebo i muziku, ko će to toliko dugo slušati, sve dulje od minute dugo je ko godina...
Tko je edinu osmiću dao hrvatsko državljanstvo?