Filmmusic orkestar u dvorani Histriona u Zagrebu u srijedu navečer proslavio je deveti rođendan. Radi se o postavi koja repertoarom filmskih hitova iz domaćih i stranih filmova predstavlja idealnu zvučnu kulisu za razne evente, a vjerna publika i prijateljska atmosfera njihove nastupe čine finim, elegantnim okupljanjima u kojima „dobra vibra“ i zaštita „povijesnih zgoditaka“ preuzimaju primat nad dnevnim neurozama.
Kao da ste uronili u sat - tj. dva sata, koliko je koncert trajao - filmske glazbene povijesti, Filmmusic orkestar rekreira poznate filmske teme uz majstorsku, preciznu art-etno svirku. Da su se ovog koncepta sjetili Goran Bregović ili Tonči Huljić sa Madre Badessa, „napravili bi posao“, toliko je ova priča filmskih pjesama podatna za buduću medijsku i koncertnu eksploataciju, pogotovo jer svirkom rezonira poput inozemnih world-music projekata koji putuju po svijetu.
Od početka s bubnjarskim uvodom sjajnog Siniše Ćiće Pantelića, „makarske zviri“, dvadesetak pjesama provelo je publiku od „Samo jednom se ljubi“ i „Tko pjeva zlo ne misli“, do „Cigani lete u nebo“, „Breaking and Entering“, „Arizona Dream“, „Lovac na jelene“, „Gori vatra“, „Casa del Papel“ i „Innocents in Paris“. U prostoru Histrionskog doma, nekadašnje kino dvorane, a danas teatra, zapravo smo gledali neku vrstu cabareta; s obzirom na teške teme kojima smo ok(r)uženi u svijetu i kod nas, sve skupa djelovalo je kao zatišje pred buru, kao da smo u Berlinu tijekom televizijske serije „Babylon Berlin“, ili Weimarske republike, pa „zabavljajmo se dok ide“, jer tko zna što donosi sutra.
FOTO Spektakl A-strana banda u Tvornici kulture oduševio je publiku svih generacija
I taman je to pasalo u prostor Histriona između svih kazališnih satira, drama i komedija koje tamo inače igraju. Tim više što je i repertoar povijesnih filmskih zgoditaka bio zgodna reciklaža poznatih mjesta domaće i svjetske filmografije koja vas automatski stavlja u poziciju svjedoka slavne prošlosti; „Ja ljubim“, „Noćas ću draga“, „Samo jenom se ljubi“, „Bembaša“, „Čamac na tisi“, ili „Englishman in New York“, „In the Death Car“ i „Can't Take My Eyes Off You“ , pokazali su odličnu pjevačicu Brezu Paić i šefa orkestra, glavnog konferansijera i gitarista Admira Ćulumarevića sposobnima uvući vas u svoj svijet reinterpretacija koje rezoniraju automatski, čim ih čujete, jer radi se o pjesmama upisanima u emocionalnu prtljagu široke publike.
Izvanserijski solisti na klarinetu (Josip Mimica) i trombonu (Matej Jambreković), dio su postave s dosta dopisnih članova koji se mijenjaju, a posjeduje nekoliko repertoara u raznim „filmovima“, tj. žanrovima, od filmske glazbe do sevdaha i romske glazbe. Bilo je i gostiju; nezaustavljiva Stela Rade na „pink“ harmonici uskoro će biti velika zvijezda, a glumica i pjevačica Jasna Luna Jozić sigurnim gardom i glasom dovela je i mjuzikl na scenu Histriona. Gostujuća postava Sakupljači perja, sa jazzy gitarom sjajnog Roberta Vnuka i glasom Jurice Hotka, otprašili su par standarda Šabana Bajramovića. „Ciganočka“ i „Loly Phabay“, poznatija kao „hop-hop-hop“ iz „Cigana lete u nebo“ napravile su rusvaj u dvorani, dovršen s egipatskom „Ya Mustafa“, poznatoj u reinterpretaciji Magnifica, „Bella Ciao“, „Moj dilbere“ i „Tešanj“. Sve skupa odsvirano je i otpjevano minuciozno, precizno i znalački, a akustični ansambl pokazao je da snaga nije u decibelima, nego finoj svirci i emociji koju filmski standardi nose sa sobom, ako ih znadete protumačiti i ponuditi publici na ispravan, autentičan način.
Otvori KEKS Pay
