Brojne ljubavne poruke, rukom ispisane na papirićima, pronađene u svakom zakutku obiteljskog doma, i dva preživjela psa, jedini su "ružičasti" detalji nezapamćene tragedije koja je šokirala svijet, nakon što su legendarni holivudski glumac Gene Hackman i njegova supruga, pijanistica Betsy Arakawa, prije dva mjeseca pronađeni mrtvi u svom domu u američkom Santa Feu. Ona je preminula prva, tjedan dana prije supruga, a kao službeni uzrok Hackamnove smrti navedena je hipertenzivna i aterosklerotična kardiovaskularna bolest u kombinaciji s Alzheimerovom bolešću. Jedan od pasa pronađen je zatočen u kavezu, a na oporavku nakon operativnog zahvata uginuo je od dehidracije i gladi.
Još od veljače, otkako su njihova beživotna tijela slučajno otkrili radnici, ured lokalnog šerifa počeo je objavljivati snimke iz istrage na kojima se moglo vidjeti u kakvim je nemogućim uvjetima par živio. Mučan, 11 minuta dug, video iz njihova doma, snimljen s kacige policajca, pokazao je kako njihov pas slomljenog srca bdije nad gazdaričinim beživotnim tijelom. I više od toga. Istražitelji su utvrdili kako su u najmanje osam objekata na Hackmanovu imanju bili prisutni glodavci, čiji su izmet i urin jedan od uzročnika hantavirusnog plućnog sindroma, uzroka smrti Betsy Arakawe. Na fotografijama i snimkama s poprišta vidi se kaos u njihovoj vili vrijednoj četiri milijuna dolara, zatrpanoj smećem i gomilom stvari. Također, komoda u kupaonici, gdje je pronađeno Arakawino tijelo, pri dolasku policije bila je prekrivena desecima bočica lijekova na recept, što jasno pokazuje krhko zdravstveno stanje para.
Uznemirujuće fotografije s imanja nagnale su mnoge ljubitelje Hackmanovih glumačkih ostvarenja na pitanja o tome je li se to moglo spriječiti da je netko samo obratio pozornost na par i njihovo sve lošije zdravlje. Snimke, za koje su Hackmanovi nasljednici i povjerenik za oporuku tražili da se ne objave, šokirale su mnoge koji nisu mogli vjerovati da slavni glumac živi u takvim uvjetima. "Zar nisu imali kućnu pomoćnicu, vrtlara, jednostavno ljude koji im vode kućanstvo? Pogotovo u tim godinama?", "Bio je bogat, mogao si je to priuštiti. Vjerojatno nije htio nikoga u blizini. Sve je tako čudno", "Na kraju krajeva, oni su se brinuli jedno za drugo, ali očito nitko drugi nije. Nitko ne bi trebao umrijeti na takav način, bio bogat ili siromašan", "Gdje su bila njegova djeca? Nisu zvala, nisu dolazila, ali su zato ispružila ruke kad je trebalo naslijediti njegovu imovinu. Nadam se da neće dobiti ništa", redali su se komentari na društvenim mrežama.
A njegova djeca iz prvog braka - sin Christopher Allen te kćeri Leslie Anne i Elizabeth Jean - koji prema vlastitom priznanju mjesecima nisu ni čuli ni vidjeli vlastita oca, upravo su otpočeli borbu za imovinu Genea Hackmana, tešku 80 milijuna dolara. Mučan je to i ničim zaslužen kraj dvostrukog dobitnika Oscara, koji je još za života i tijekom glumačke karijere duge gotovo pola stoljeća već proglašen glumačkom legendom.
Eugene Allen Hackman rođen je 30. siječnja 1930. u San Bernandinu u Kaliforniji kao prvo dijete Anne Lyde Elizabeth i Eugenea Ezre Hackmana. Otac mu je radio kao novinar, a majka se brinula o djeci. Nezadovoljstvo i problemi u obitelji sve su se više gomilali, a tome je pridonijela i majka, sklona alkoholu. Gene nije znao koja je kap njegovu ocu prelila čašu kad je 1943. napustio suprugu i dvojicu sinova.
"Sjećam se kako je sjeo u auto, pogledao me i mahnuo mi u stilu 'vidimo se poslije'. Bio je vrlo uvjerljiv. Kad je otišao, bio sam razočaran i povrijeđen, ali volio sam ga sve do njegove smrti", prisjetio se glumac.
Njegova majka (koja će 1962. tragično stradati u požaru izazvanim upaljenom cigaretom u alkoholiziranom stanju) posvetila se sinovima koje je često vodila u kino. Sanjala je i o tome da Gene postane košarkaš jer je imao talenta, a tako bi postao uzor mlađem bratu. No budućega glumca gušila je majčina ideja da bude glava kuće, zbog čega se odao sitnim krađama. Tek kad je završio u zatvoru na dva dana zbog ukradene čokoladice, shvatio je da mu ne treba takav život. "S 16 godina otišao sam u marince zbog avanture", govorio je. Krivotvorio je isprave praveći se da je stariji, napustio je školu i prijavio se u vojsku. Četiri i pol godine proveo je u odori i izvježbao se kao radijski tehničar. Razvijao je i kreativnu stranu pa je za boravka po Aziji i Pacifiku radio kao DJ.
Na početku novog civilnog života, kratko je, očevim stopama, studirao novinarstvo na Sveučilištu u Chicagu, ali ubrzo se doselio u New York vjerujući da će dobiti angažman u jednom od brojnih brodvejskih kazališta. No u Velikoj Jabuci shvatio je da to neće biti lako pa se zaputio u Kaliforniju, gdje je 1956. upisao Pasadena Playhouse, kazališnu školu koju je 1917. osnovao redatelj Gilmor Brown.
Ondje se sprijateljio s Dustinom Hoffmanom. Ironično, obojica su na satovima glume bili predmet poruge i sprdnje. Svi - od profesora do kolega - tvrdili su kako njih dvojica imaju najmanje šanse za uspjeh. Tomu je u prilog išla i činjenica da je Hackman dobio ocjenu 1,3 (od maksimalnih 10), jednu od najlošijih u povijesti te škole. Obeshrabreni, ali uporni, prijatelji su se vratili u New York. U to vrijeme Hackman je upoznao i svoju prvu suprugu, bankovnu činovnicu Faye Maltese. U jednom trenutku u neveliki stan supružnika Hackman uselio se i Hoffman, koji je spavao na kuhinjskom podu sanjajući ollywoodske snove.
"Zamolio me da prespava nekoliko noći, a to se pretvorilo u mjesece. Dustin je bio najgori cimer u povijesti cimera. Na kraju sam ga doslovno morao izbaciti", pričao glumac, dodajući da mu Hoffman to nije zamjerio. Gene je u svojim tridesetima prodavao cipele, vozio kamion za selidbe, čitao reklame na radiju... No, njegova ljubav bila je gluma.
"Nije mi bilo teško raditi, ali moji profesori u Pasadeni koji su tvrdili da nemam nikakvu budućnost ubijali su me u pojam. Neću zaboraviti kad sam u jednom restoranu u New Yorku radio kao domar i otvorio vrata jednom od njih, a on mi je u prolazu dobacio: 'Hackmane, jesam li ti rekao, nikad ništa od tebe!' To je u meni izazvalo neopisivu ljutnju i premda sam se osjećao manji od makova zrna, odlučio sam i njemu i sebi dokazati suprotno", priznao je Gene koji i danas tvrdi da su za njegovu karijeru najzaslužniji vjera i odlučnost.
Gotovo svaki dolar ulagao je u glumačku školu, a nesigurnosti vezanih uz ideju da za glumu mora biti lijep i neodoljiv, pogotovo jer se divio Errolu Flynnu i Marlonu Brandu, riješio se mnogo kasnije, kad je već postao slavan. Jednu od prvih uloga u New Yorku dobio je u predstavi "Chaparral", a nakon nekoliko televizijskih pojavljivanja, 1961. dobio je manju ulogu u filmu "Mad Dog Coll".
Četiri godine kasnije konačno mu se isplatila upornost jer mu je proslavljeni Warren Beatty pomogao da dobije ulogu u crno-bijeloj drami "Lilith" Roberta Rossena. Iako nije postigao velik uspjeh, Beatty se toliko oduševio Hackmanom da mu je 1967. dogovorio i ulogu u filmu "Bonnie i Clyde". Ni sam nije mogao vjerovati kad je bio nominiran za Oscar u kategoriji sporednoga glumca.
"Iako je to možda bilo iz niskih pobuda, priznajem da su mi pred očima danima bila lica svih koji su govorili kako sam promašen slučaj", prisjetio se.
Sve dobro što mu se događalo potkraj šezdesetih samo je odškrinulo vrata za sve ono što ga je tek čekalo. Redatelj William Friedkin 1970. pripremao je snimanje "Francuske veze" prema romanu Robina Moorea, kojeg su inspirirali stvarni njujorški detektivi Eddie Egan i Sonny Grosso. Redatelj Friedkin dugo je tražio glumca, a kad se Hackman pojavio na audiciji, završio je potragu. Iako je još bio nedovoljno poznat, Gene se pokazao savršenim izborom.
Za ulogu Popeyea dobio je prvi Oscar za glavnu mušku ulogu. "Francuska veza" godinama je bila predmet rasprave i publike i kritike, ponajviše zbog opasnih scena. Vratolomna vožnja automobilom u kojoj junak juri ispod nadzemne pruge gradskog vlaka, koji vozi u punoj brzini, u pokušaju da uhvati sumnjivca i danas se smatra jednom od najbolje snimljenih takvih scena. Da bi prikazi suludih jurnjava bili što realniji, Friedkin je angažirao i policijske stručnjake. U gotovo 80 posto scena Hackman je vozio sam, samo je u nekoliko najriskantnijih volan prepustio profesionalcu.
"Tu noć kad sam dobio Oscara, činilo mi se da sanjam. Činilo se kao da lebdim na posljednjem mjestu u kazalištu i sve gledam kroz dim", rekao je. Da "Francuska veza" nije ostala u filmskim analima samo kao dobitnik prestižnog kipića, potvrdilo se 2004. kad ga je Kongresna knjižnica SAD-a uvrstila u Nacionalni filmski registar kao dio kulturne baštine koji je povijesno i kulturološki obilježio američko umjetničko stvaralaštvo.
"Nisam očekivao da će film postići toliki uspjeh. Iako je prošlo puno vremena, ljudi me i dalje zaustavljaju na ulici i oslovljavaju s Popeye. Mislio sam da će me pamtiti po nekom glamuroznijem liku, ali ako ćemo pošteno, nikad nisam izgledao kao netko koga će pamtiti po ljepoti", istaknuo je.
Prvi Oscar bio je uvertira u odličnu ulogu u trileru "Prisluškivanje" Francisa Forda Coppole, koji je obradio temu nadzora i kontrole. Film je izazvao dosta kontroverzi jer je snimljen nekoliko godina poslije afere Watergate. Gene Hackman je nakon premijere 1974. rekao da ga je za lik inspirirao ujak, šutljiv i pomalo čudan tip koji se stalno "igrao" sa žicama i radiouređajima. Naposljetku, film je premašio očekivanu zaradu i dobio brojne nagrade, a najvažnija je bila Zlatna palma u Cannesu. Godine 1975. snimio je i nastavak svoje prve uspješnice, "Francuska veza II" u režiji Johna Frankenheimera, koji je ponovio uspjeh prvog filma.
Kako je nerado i rijetko govorio o svojoj privatnosti, zabilježeno je samo da se 1986., nakon 30 godina, razveo od prve supruge Faye. Kako bi pokušao spasiti brak, u jednom trenutku odbio je neke odlične scenarije kako bi ostao doma, a riječ je o filmovima "Otimači izgubljenog kovčega", "Ralje" i "Bliski susreti treće vrste", no ni to nije pomoglo. Stres u privatnom životu uzeo je danak pa je počeo patiti od srčanih tegoba. Pokušao je usporiti tempo, ali dvije godine poslije nije mogao odbiti ulogu u filmu "Mississippi u plamenu", za koju je zaradio novu nominaciju za Oscar.
Tada mu se zdravlje pogoršalo pa je 1990. završio na operaciji, a za njegov uspješan oporavak bila je zaslužna je i 30 godina mlađa Betsy Arakawa, s kojom je počeo vezu nešto prije okončanja razvoda. Iako su dolazili iz različitih svjetova, on je bio velikan filmske industrije, ona klasično školovana glazbenica japanskog porijekla, slične životne vrijednosti su ih povezale. Vjenčali su se 1991. godine, a Betsy je Geneu pružila mir i stabilnost koju u Hollywoodu nije mogao pronaći te ga nagovorila da gužvu i ludilo Los Angelesa zamijene mirnijim Santa Feom u Novom Meksiku.
No to za slavnoga glumca nije značilo potpuno povlačenje jer je 90-ih snimio neke od najboljih uloga. Ponajprije u filmu "Nepomirljivi", vestern klasiku Clinta Eastwooda u kojem je portretirao sadističkog šerifa, za što je nagrađen još jednim Oscarom, te drami "Tvrtka" iz 1993., nastaloj prema romanu Johna Grishama, u kojoj je oduševio kao nemoralni odvjetnik, a nanizale su se i druge karakterne uloge. U "Krletki" je utjelovio konzervativnog senatora Kevina Keelyja, u političkom trileru "Neograničena moć" glumio je predsjednika Amerike koji slučajno ubije ljubavnicu i to pokušava prikriti, a uloga u hitu "Državni neprijatelj" iz 1998. bila je svojevrsni hommage kultnom "Prisluškivanju". Godine 2000. snimio je zapaženi triler "Pod sumnjom" u društvu Morgana Freemana i Monice Bellucci, a godinu poslije nasmijavao nas je u "Srcolomkama" sa Sigourney Weaver i Jennifer Love Hewitt.
Rezime je bio fantastičan: ostvario je osamdesetak filmskih uloga, čak je pet puta bio nominiran za Oscara koji je dva puta i osvojio, dobitnik je tri Zlatna globusa i Srebrnog medvjeda u Berlinu te brojnih drugih nagrada, no silazak s velikog platna bio je sve bliže. Svoje umirovljenje potvrdio je 2004., a u intervjuu za GQ izjavio je da bi mogao razmotriti još jedno sudjelovanje u filmu, ali da će mu za to morati biti zadovoljena tri uvjeta: snimanje mora biti u njegovoj kući, cijela filmska ekipa trebala bi u kući raditi tako da ga ne uznemirava i ne bi trebala uključivati više od jedne ili dvije osobe. Ukratko, Hackman je između redaka poručio da ga ostave na miru. Unatoč svjetskoj slavi živio je tiho i povučeno do zadnjeg dana, daleko od svjetala reflektora, s voljenom Betsy na imanju okruženom prirodom, gdje su ih i pronašli, sjedinjene u smrti.
VIDEO Matija Cvek: 'Ni za 20 tisuća eura ne bih zapjevao u predizbornim kampanjama naših političara'
Otvori KEKS Pay
