I dok svijet željno iznova iščekuje objavu o tome tko će biti novi James Bond, jedan je čovjek i dalje nezamjenjiv - špijun koji je obilježio cijelu jednu eru i kompleksni čovjek koji je stvorio ikonu. Kada je riječ o zlatnoj eri britanskog šarma, elegancije i lakoće življenja, ime Rogera Moorea gotovo je nemoguće zaobići. Najpoznatijega tajnog agenta glumio je u sedam filmova u rasponu od 12 godina te postao komercijalno najuspješniji Bond. Njegov uglađeni stil, humor i šarm učinili su ga jednim od najprepoznatljivijih i najvoljenijih Bondova u povijesti franšize. No, bio je i čovjek s karizmom koji je, premda prepoznatljiv u svijetu po ulozi glasovitog tajnog agenta, zračio toplinom daleko većom od one stvarane pred filmskim kamerama. Njegov život, dug gotovo devedeset godina, bio je put isprepleten uspjesima, tragedijama, duhovitošću i neumornim humanitarnim radom. Sir Roger Moore bio je i gospodin s ekrana i veliki humanitarac iza kulisa, a možda ponajviše čovjek koji je znao iskreno uživati u životu.
Britanski glumac rođen je 14. listopada 1927., u skromnoj kući u londonskom Stockwellu. Bio je jedino dijete Georgea Moorea, policajca, i Lily Pope, krojačice. U biografskim osvrtima često je isticao kako ga je odgojila čvrsta, ali topla ruka radničke klase - majčina pedantnost i očev osjećaj dužnosti pratili su ga kroz cijeli život. S obzirom na to da je njegov rodni grad tijekom Drugog svjetskog rata bio meta intenzivnih zračnih napada Hitlerovih bombardera, tada 13-godišnji dječak je evakuiran u Devon gdje pohađa školu, a potom i sveučilište u Durhamu na sjeveru Engleske. Ubrzo nakon rata pozvan je u vojsku gdje je dostigao čin kapetana, te je služeći u Royal Army Service Corps, zapovijedao manjom bazom u Zapadnoj Njemačkoj.
Već tada je znao da želi biti glumac, no put do pozornice u poslijeratnoj Britaniji nije bio lagan. Za život je otpočeo zarađivati radeći kao crtač u studiju za animaciju, "Bio sam najmanje važan od svih u cijeloj tvrtki, zbog čega su me često slali u obližnji dućan po nepostojeće stvari i dobro se zabavljali na moj račun", svojedobno je ispričao. Na kraju su ga otpustili jer je, kako su objasnili, "bio nesposoban", ne znajući da su mu time napravili uslugu. Naime, njegov otac, koji je u međuvremenu dogurao do policijskog detektiva, dobio je zadatak da istraži pljačku koja se dogodila u domu filmskog redatelja Briana Desmonda Hursta. Stjecajem okolnosti tata Moore sina je upoznao s Hurstom, a on mu je, prepoznavši talentiranog mladića, dao priliku kao zamjeni za ulogu u filmu "Cezar i Kleopatra" u Londonu. Bio je iznimno darežljiv mentor i Mooreu je platio studij glume na prestižnoj londonskoj Kraljevskoj akademiji dramskih umjetnosti. Ondje je kreirao prve ozbiljne profesionalne temelje, ali i upoznao svijet glamura i strasti koji ga je trajno oblikovao.
Početkom 1950-ih Moore je bio mlad, lijep i ambiciozan, ali britansko tržište nije bilo dovoljno široko. No, već 1953. izgledom i manjim kazališnim i tv-ulogama ostavio je iznimno dobar dojam na lovca na talente MGM-a, filmske tvrtke za proizvodnju i distribuciju filmova i tv-programa, koji ga je pozvao u Ameriku. "Tijekom mojih ranih glumačkih godina rekli su mi da za uspjeh treba osobnost, talent i sreća u podjednakim omjerima. Ne slažem se s time. U mojem slučaju 99 posto je bila sreća. Nije dobro biti talentiran, a ne biti na pravom mjestu u pravo vrijeme", ispričao je Moore za britanski Guardian 2014. godine. Preletio je preko "velike bare", potpisao ugovor s Metro-Goldwyn-Mayer studijem, no u početku je, kako je kasnije priznao, više vremena provodio na fotografiranjima nego u stvarnim ulogama. Ali čak je i to bilo korisno: Hollywood je prepoznao njegovu izvanrednu fotogeničnost.
FOTO Evo kako se mijenjala tijekom karijere: Lana Jurčević čeka drugo dijete, a na sceni je više od 20 godina
Televizija 50-ih eksplozivno raste, a Moore u pravom trenutku upada u val popularnih serija. Uspjeh su mu donijele avanturističke televizijske serije "Ivanhoe", "The Alaskans" i "Maverick", gdje se već formirala njegova glumačka persona - sofisticirani gospodin s dozom ironije i uvijek savršeno uređenim odijelom. No prava zvjezdana eksplozija nastupila je 1962. godine kada je dobio ulogu Simona Templara u seriji "Svetac". Taj lik je bio idealna kombinacija mistike, elegancije i razuzdane duhovitosti, a Mooreu je donio nevjerojatan međunarodni ugled. Serija je emitirana u više od stotinu zemalja, a Moore je postao miljenik publike iz Europe, Azije, pa sve do Južne Amerike. Njegovu sofisticiranost, karakteristično podizanje obrve, sarkazam i šarm kojemu u tv-ulogama nije uspjela odoljeti nijedna žena, redatelji će kasnije iskoristili u njegovoj najzapaženijoj ulozi, onoj tajnog agenta 007. Mnogi su ga tada već vidjeli kao savršenog Jamesa Bonda - no sudbina je odlučila pričekati još cijelo desetljeće.
Nakon dvije uloge na filmovima, "Crossplot" (1969.) i "The Man Who Haunted Himself" (1970.), vraća se televiziji u vrlo uspješnom serijalu "The Persuaders" (1971.-1972.), koji ga čini i najbolje plaćenim televizijskim glumcem na svijetu. Iako postoje teorije da je Roger Moore uzet u obzir kao mogući James Bond još 1962., te da je bio prvi izbor Iana Fleminga za tu ulogu, prvi službeni kontakti s produkcijom serijala o britanskom tajnom agentu datiraju u 1967. godine. U vrijeme snimanja "Sveca" stekao je "nezgodnu naviku" kockanja i upravo je za kockarskim stolom upoznao producente Cubbyja Broccolija i Harryja Saltzmana. "Ima li boljeg načina da potencijalni Bond susretne producente", rekao je, u svom stilu, u intervjuu za Time.
Do tada nije znao tko je Bond i nije pročitao knjige na kojima je utemeljena franšiza, ali su mu Broccoli i Saltzman ispričali sve o agentu 007 i pozvali ga da pogleda "Dr. Noa". Moore se oduševio Seanom Conneryjem, kojeg je dugo smatrao najboljim Bondom (sve do pojave Daniela Craiga). Ipak, do prve uloge u serijalu proći će šest godina. Tek kad je Sean Connery 1972. definitivno odustao od uloge Jamesa Bonda, producenti Albert R. Broccoli i Harry Saltzman znali su da im treba glumac koji ne pokušava imitirati Conneryjev surovi šarm. Trebala im je drugačija verzija agenta 007 - elegantnija, ironičnija, više stil nego sila. Roger Moore bio je savršen izbor.
FOTO Velika fotogalerija finala: Kandidati oduševili transformacijama, a Dominik odnio pobjedu
Ipak, kada je Roger Moore 1973. prvi put zakoračio u cipele Jamesa Bonda, mnogi su bili skeptični. Sean Connery, izvorni 007, nametnuo je standard toliko snažan da se činilo gotovo nemogućim ispuniti očekivanja. Njegov prvi Bond, "Živi i pusti umrijeti" (1973), odmah je nagovijestio novu eru. Mooreov Bond bio je gospodin više nego ubojica, zabavljač više nego borac, muškarac koji se više oslanja na dosjetke, gadgete i šarm nego na hladnokrvnu brutalnost. Publika ga je obožavala. Ovdje se prvi put pojavila njegova karakteristična ironija - fin, suzdržan osmijeh koji govori: "Znam da je situacija opasna, ali zašto ne bismo uživali?". Najpoznatija scena iz filma, jurcanje gliserima kroz močvare Louisiane, akcijska je sekvenca koja je i danas jedan od najdražih trenutaka fanova.
Moore nije ni pokušao imitirati. Umjesto toga, stvorio je sasvim novu verziju agenta MI6 - elegantnu, duhovitu, samoironičnu i beskrajno britansku. Njegova interpretacija, protegnuta kroz sedam filmova i dvanaest godina, postala je najdugovječnija u povijesti franšize. Snimio je još šest filmova iz ove franšize: "Čovjek sa zlatnim pištoljem", "Špijun koji me volio", "Operacija Svemir", "Samo za tvoje oči", "Octopussy" te "Pogled na ubojstvo", kreirajući najdugovječnijeg i, za mnoge, najtoplijeg Bonda. Njegov osmijeh bio je zaštitni znak, a njegova ironija dokaz da se Bond može i zabaviti dok spašava svijet. I pritom dobro zarađuje. Naime, s licem Rogera Moorea ova je franšiza zadobila status superblockbustera: "Špijun koji me volio" iz 1977. zaradio je 185,4 milijuna dolara, sljedeći "Operacija Svemir" (1979.) 202 milijuna dolara i "Samo za tvoje oči" (1981.) 194 milijuna dolara.
Ovaj uspješni niz filmova snimljenih u razdoblju od 12 godina, donose mu izvanrednu svjetsku popularnost, ali i povremene kritike da je lik Jamesa Bonda previše izvrgnuo parodiji. Unatoč tome smatra se zajedno sa Seanom Conneryjem jednim od najboljih interpretatora te uloge. U to vrijeme također glumi i u drugim, najčešće ratnim ili avanturističkim filmovima: "Zlato" (1974.), "Divlje guske" (1977.) i "Morski vukovi" (1980.). Snimajući posljednji, sedmi film iz Bondove franšize, "Pogled na ubojstvo", Moore je imao već 57 godina, ali i dalje je nosio odijelo s nevjerojatnom lakoćom. Protivnik mu je bio Christopher Walken kao psihotični Zorin - jedan od najzapamćenijih zlikovaca u franšizi. Iako je Moore sam kasnije priznao da je bio "malo prestar za neke scene", publika ga je i dalje voljela. Njegov oproštaj bio je dostojanstven: široki osmijeh, fino skrojeno odijelo i elegancija koju nijedan Bond prije ni poslije nije u potpunosti ponovio. Moore je bio Bond koji je tjerao na smijeh jednako koliko i na divljenje, i zato je njegov 007 ostao ne samo dio povijesti filma, nego i dio kolektivne nostalgije generacija.
Nakon Bonda Roger Moore nije se libio pojaviti u ulogama koje su zadirale u macho imidž neprikosnovenog tajnog agenta: u "The Muppet Showu" spetljao se s Miss Piggy, u komediji "Boat Trip" 2002. koristeći neke bondovske elemente glumio je homoseksualca, a 2004. dao je glas za kratki animirani film "The Fly Who Loved Me". Mooreov privatni život bio je složeniji od njegove filmske karijere. Sklopio je četiri braka, svaki oblikovan različitim periodima njegova života. Prva supruga bila mu je glumica Doorn Van Steyn, no brak je brzo propao. Druga supruga, pjevačica Dorothy Squires, uvelike je utjecala na njegov rani profesionalni razvoj, no njihov odnos bio je burniji nego što je javnost tada slutila. Moore je kasnije opisivao kako je više puta bio u strahu zbog njezinih ispada ljubomore.
FOTO Nekad najskandalozniji Hrvat bio je u zatvoru pa se pokajao, a evo kako danas izgleda i što radi
Treća i najduža bračna veza bila je s talijanskom glumicom Luisom Mattioli, s kojom je dobio troje djece: Deborah, Geoffreya i Christiana. No ni taj brak nije potrajao. Zajednički prijatelji su Moorea i posljednju suprugu Kristinu Tholstrup, dansku poduzetnicu, povezali kao srodne duše - i ostali su zajedno do njegove smrti. Ono što je javnosti manje poznato jest da je Roger Moore cijeli život imao ozbiljnih zdravstvenih problema: od infekcija koje su ga gotovo koštale života, preko raka prostate i dijabetesa, pa sve do brojnih operacija. Ipak, nikada se nije žalio. Često je govorio da "malo boli je cijena luksuza što živi tako zabavan život". Uvijek elegantan i besprijekorno odjeven, 2015. je, po izboru časopisa GQ proglašen najbolje odjevenim muškarcem na svijetu.
Nakon umirovljenja živio je u na dvjema adresama naizmjence - u Švicarskoj i u Monte Carlu, no puno je vremena proveo putujući svijetom kao UNICEF-ov veleposlanik dobre volje, smatrajući taj posao svojim najvećim postignućem. Odazvao se 1991. na poziv svoje prijateljice Audrey Hepburn i tada započinje poglavlje koje će ga obilježiti jednako snažno kao James Bond. Putovao je u Afriku, Latinsku Ameriku i Aziju, posjećivao bolnice, škole i izbjegličke kampove. Uvijek je isticao da mu je humanitarni rad ispunio dušu onim što mu Hollywood nikada nije mogao dati. Zalagao se za cijepljenje djece, borbu protiv mina, dostupnost pitke vode i obrazovanja. Bio je čovjek koji je koristio svoj glas za one koji ga nemaju. Za ovaj rad dobio je i brojna priznanja, uključujući i titulu viteza 2003. godine, čime je postao Sir Roger Moore. Svoju titulu nosio je s ponosom, ali i s istom onom blagom ironijom kakvu je imao i kao Bond.
Preminuo je 23. svibnja 2017. u Švicarskoj, nakon kratke borbe s rakom. Njegova smrt izazvala je val žalosti diljem svijeta, a kolege i obožavatelji opisivali su ga kao pravog džentlmena filmske industrije - duhovitog, pristupačnog i uvijek profesionalnog, koji je ostavio trajan doprinos umjetničkoj i humanitarnoj sceni. Vijest o smrti u 89. godini objavila su njegova djeca, naglašavajući da je umro okružen ljubavlju i mirom. Filmski svijet zavio se u crninu, a milijuni fanova diljem planeta odali su počast čovjeku koji je utjelovio onaj najšarmantniji dio britanske kulture. Njegovo naslijeđe je golemo: sedam filmova iz serijala o Bondu, kultne serije, desetine ostvarenja, memoari, ali ponajviše - humanitarni rad koji je promijenio živote tisuća djece. Roger Moore možda nije bio "najopasniji" Bond, ali bio je najdostupniji, najtopliji i najbliži običnom čovjeku. Bio je gospodin s ekrana, veliki humanitarac izvan njega, i čovjek koji je, kako je jednom izjavio, "glumio heroje, ali se nije smatrao jednim od njih". A upravo u toj skromnosti i jednostavnosti nalazi se najveća elegancija.
Otvori KEKS Pay
Kada izaberu novog glumca za taj film to će biti ponovno poniženje za sam imidž tog serijala. Kao što su napravili sa prošlim nastavkom. Uz to će naći lošeg redatelja koji nema ideju kako snimiti dobar film. Danas se uopće više ne veselim novim filmovima, toliko su postali loši.