Sredina veljače tradicionalno donosi Dan zaljubljenih, Valentinovo, a ovaj poseban datum mnogi koriste kao savršenu priliku za romantičnu večeru, bijeg iz svakodnevice ili odlazak na koncert koji budi emocije. Upravo u tom ozračju ljubavi i bliskosti brojni izvođači pripremaju posebne nastupe, a među njima se ističe i mladi, ali već iznimno zapaženi Adi Šoše. Uoči Valentinova Adi će nastupiti u Karlovcu, dok će na samo Valentinovo stati pred publiku u varaždinskoj Areni, čime potvrđuje status izvođača čiji koncerti odavno nadilaze klasične glazbene večeri. Adi Šoše posljednjih je godina izgradio karijeru koja se temelji na iskrenosti, snažnoj emociji i prepoznatljivom vokalu, zbog čega ga publika doživljava kao jednog od rijetkih izvođača koji na pozornici ne glume emocije, već ih istinski proživljavaju. Njegovi koncerti postali su mjesta susreta, razmjene energije i osjećaja zajedništva, onih teško objašnjivih trenutaka kada se publika i izvođač potpuno povežu, a pjesme se pamte dugo nakon što se svjetla ugase.
Šira publika upoznala ga je kroz hitove koji su obilježili njegov dosadašnji glazbeni put, među kojima se posebno ističu emotivne balade koje su pronašle put do radijskog etera, ali i do osobnih priča slušatelja. Pjesme poput “Lele”, “Najljepši cvijet” i “Pusto ostrvo” učvrstile su njegovu poziciju na regionalnoj glazbenoj sceni, dok noviji singlovi potvrđuju autorsku zrelost i spremnost na glazbeni iskorak. Posebno mjesto zauzima pjesma “Tuđa”, nastala u suradnji s Amilom Lojom, koja donosi zrelu, emotivnu priču o gubitku i prihvaćanju, dok energična “Baila” pokazuje Adijevu želju za istraživanjem drugačijeg ritma i širenjem vlastitog glazbenog izraza. Uoči Valentinova s Adijem smo razgovarali o koncertima koje doživljava kao slavlje ljubavi u svim njezinim oblicima – partnerske, prijateljske, ali i one prema glazbi. Govorio nam je o atmosferi koja se stvara na takvim večerima, o intenzitetu emocija koji s velikim koncertima samo raste te o “magiji” koja nastaje kada su izvođač i publika potpuno povezani. Dotaknuo se i rada na novom albumu, procesa stvaranja glazbe te izazova s kojima se susreće u vremenu hiperprodukcije, gdje je borba za pažnju publike sve zahtjevnija, a inspiraciju je ponekad teško sačuvati. Adi se osvrnuo i na tremu, ali i na glazbu koja ga osobno dira i oblikuje. Tako je priznao da Balaševićevu glazbu ranije nije u potpunosti razumio, dok danas prepoznaje dubinu emocije i liričku genijalnost koja je čini bezvremenskom. Upravo ta iskrena povezanost s glazbom razlog je zbog kojeg Adi Šoše nastavlja osvajati publiku i graditi karijeru koja, čini se, tek ulazi u svoje najuzbudljivije poglavlje.
Za Valentinovo imate čak nekoliko nastupa. Kako gledate na valentinovske koncerte? Koliko su vama posebni?
Da budem iskren, svaki nastup doživljavam kao malu proslavu ljubavi u svim njezinim oblicima, prema partneru, muzici, sebi, životu... Tako da baza je identična uvijek, a s velikim koncertima poraste samo eksponent svih tih emocija. Intenzivnije ih osjećam. Upravo zbog te atmosfere i razmjena energije je prohodnija, što je osnovni parametar za stvaranje magije i nekih besmrtnih noći.
Dan prije samog Valentinova nastupate u Karlovcu, a na Valentinovo u Varaždinu. Veselite li se koncertima?
Veselim se, naravno, i jedva čekam istrčati pred publiku u nekoj košulji sa šljokicama.
U Varaždinu predstavljate i svoju pjesmu “Tuđa”. O kakvoj se pjesmi radi i kako to da ste to posebno naglasili? S kime ste na njoj surađivali?
Pa ne znam koliko je baš nova u ovo današnje vrijeme hiperprotoka informacija na dnevnoj bazi. Pjesma “Tuđa” izašla je prije otprilike dva mjeseca. Napisao ju je Amil Lojo jedne zagrebačke noći inspiriran pričom koju smo čuli prije odlaska na jedan event. Doslovno već iduće jutro pojavio se s tekstom i na kavi smo nekoliko sati razmišljali o melodijama. Pjesma je i meni baš posebna jer sam bio jedan maleni kotač u razvoju njezina puta. Ako moram birati, rekao bi da je možda i najzrelija pjesma moje karijere i top tri koje je Amil ikad napisao.
Tu je i “Baila”, koja je nešto malo brža, življa. Odakle inspiracija za nju?
”Baila” je pjesma koja je nastala također vrlo spontano. Imali smo jednu pjesmu koja nije imala refren i meni je slučajno pala na pamet ta melodijska linija koja se svidjela Amilu toliko da je sutra odmah napisao tekst. Ta pjesma nije ona koja će promijeniti tijek moje karijere, ali megazabavna je za izvođenje i ponosan sam na svoj autorski doprinos.
Jednom ste rekli da je stvaranje pjesama danas zahtjevnije nego ikad. Zašto je to tako? Je li vam danas to postalo nešto lakše?
Uh, tako je, jako je teško. Ima tu dosta problema. Prije svega, mislim da je već iscrpljeno puno tekstova i melodija i da se danas jako teško izraziti na način koji se još nije čuo. Zatim, živimo u vremenu hiperprodukcije, kada su ljudi bombardirani novim materijalom do te mjere da često i ne stignu saznati da je netko izbacio pjesmu, a kamoli da je zaista poslušaju. Protok informacija je ogroman, kao švedski stol svega i svačega. Sve je previše dostupno. Danas zvijezde često postaju ljudi bez realnog talenta, a društvene mreže dodatno kradu pozornost publike. Nova era muzike je kao nemilosrdni rat za pažnju ljudi. Ipak, mišljenja sam da će jedan nenametljivi proizvod koji ima snažan temelj i čiji su “katovi” građeni s ogromnom pozornošću, iskrenošću i ljubavlju prije ili kasnije pronaći svoj put.
Svojoj publici uvijek pripremite pravi ljubavni soundtrack. Koje pjesme u vama najbrže bude romantiku?
Ima ih, ali u zadnje vrijeme Đorđe Balašević. Kao mali nisam baš imao kapacitet da razumijem tu količinu emocija i liričke genijalnosti, ali uvijek sam imao osjećaj za prepoznavanje posebnosti. Drago mi je da je sada i osjećam. Također, moram navesti i Gibonnija. On je maestro koji je nekad davno čak i pohvalilo moj rad. Ako čita ovo, želim da zna da mi je to još uvijek najveći kompliment koji sam dobio u životu.
Tema Valentinova svakako je prisutna pa ne mogu preskočiti pitanje kako vi planirate proslaviti Valentinovo sa svojom odabranicom?
Valentinovo ću provesti u Varaždinu sa svojom publikom.
Kako se opuštate? Kakve filmove i serije volite?
Moja omiljena serija je “Breaking Bad”, a negativna progresija protagonista i sama ta transformacija iz običnog čovjeka u moralno posrnulog antiheroja za mene predstavlja apsolutni vrhunac TV pripovijedanja.
Vratimo se glazbi... Na čemu trenutačno radite? Što iduće pripremate za svoju publiku?
Radimo nove pjesme, ove godine u planu je novih šest čime ćemo kompletirali treći album ako dodamo pjesme s kraja godine (Tuđa i Baila).
Možete li najaviti nastupe u još nekim velikim dvoranama?
Naravno, osim Karlovca i Varaždina, koje zovem valentinovskim koncertima, imamo i one megaromantične ususret Danu žena u Slavonskom Brodu. Na sam taj dan 8. ožujka bit ću u Zadru. Odmah poslije ide i drugi Sava centar u Beogradu, u tom periodu su i mini turneje u Njemačkoj i Australiji, a u svibnju je najveći slovenski koncert u Ljubljani (Križanke), tako da je preda mnom jako uzbudljiv period kojem se neizmjerno veselim.
Rekorder ste po broju nastupa u Lisinskom, a tu su bili i brojni drugi nastupi. Imate li tremu prije izlaska na pozornicu? Ako da, što tada napravite?
Imam tremu samo ako ispadnem iz tog performerskog mentalnog pristupa. Recimo, imao sam mjesec dana godišnjeg poslije Nove godine i nedavno sam imao povratnički koncert u Mariboru, koji je bio sjajan, no oduzeo sam se od treme, što me prilično iznenadilo. Trebalo mi je dobrih 20 minuta da uđem u zonu i da se podsjetim da pjevam za život ipak (smijeh).
Kako doživljavate interakciju s publikom na velikim koncertima? Je li vam važniji intimniji ili energičniji odnos?
Interakcija s publikom za mene je suština svega. Na velikim koncertima ta energija je snažna, gotovo eksplozivna, ali jednako cijenim i one tiše, intimnije trenutke kada osjetiš da publika diše zajedno s tobom. Ne bih rekao da mi je jedno važnije od drugoga. Energičan odnos te nosi, a intiman te podsjeti zašto si počeo. U idealnom slučaju koncert je spoj oba osjećaja.
Ima li neka pjesma ili trenutak iz vaše karijere kojem se uvijek iznova vraćate s posebnom emocijom?
Pa, više-manje sve moje pjesme nose posebnu emociju kad ih pjevam. Zato što ja u svoja četiri zida ne mogu replicirati energiju koju mi publika vrati. To je osjećaj koji samo onaj tko ga je doživio može stvarno objasniti. Zbog toga mi se čini da svaki put svoje pjesme pjevam kao da mi je prvi put.
Kako doživljavate svoj glazbeni put i uspjeh?
Neki dan gledao sam dokumentarac u kojem protagonist govori o svom putu prema vrhu i koliko ga je taj put iznenadio. Jer svi mi zamišljamo vrh kao mjesto sreće, buke i slavlja, a često nas tamo dočeka tišina. Metaforički, zrak je rjeđi, hladnije je i osjećaš se usamljenije nego ikad prije. Ali onda pogledaš oko sebe i shvatiš, pogled je veličanstven, a perspektiva života jasnija nego ikad. I tada postane jasno da sve ovisi o tome s kakvim srcem ideš kroz život i što te zapravo pokreće.
FOTO Severina napravila ludu atmosferu u Samoboru, jedan mali obožavatelj imao je posebnu poruku za nju
Otvori KEKS Pay
