Naš radni dan traje najmanje 12 sati, 365 dana u godini, bez vikenda i praznika. Kada je sezona janjenja, a to je sad, nerijetko nakon radnog dana slijedi i radna noć, odmora nema. Opisuje tako svoj život Ivan Kaloper, stočar iz Vojnića Sinjskog kod Trilja. Ima oko 320 ovaca i 50 koza, te nešto krava, a o njima se brinu isključivo on i sin. Njihova se obitelj tradicionalno bavi stočarstvom i vinogradarstvom. Stočarstvom se bavio njegov otac, djed i tako unazad 200 godina.
Zatekli smo ga s ovcama i kozama neposredno pred odlazak na ispašu, nakon što je noć gotovo proveo u štali.
– Ovce se janje, moramo dolaziti u štalu i navečer. Kontroliramo ih, gledamo janjce, pazimo na zadoj. Naše ovce nisu zatvorene u štali, one su na vanjskoj zimskoj ispaši. U štalu idu samo ako su vremenske neprilike, odnosno kada pada snijeg ili jaka kiša, tada ih ne možeš pustiti na ispašu. U ovo doba godine kad je ispaša loša, svakog se dana dohranjuju sijenom i kukuruzom – priča Ivan Kaloper, dok mu oko nogu skakuću dva hrvatska ovčara, čekajući kad će otvoriti vrata štale i pustiti blago.
Iz štale ovce i koze pušta oko 9-10 sati, a na ispaši ostaju do mraka. Neće daleko, pašnjaci su u susjedstvu odmah ispod štale. Ivan svoje ovce i koze na ispaši u stopu prati po cijeli dan da ne bi napravile štetu susjedima na voćkama i lozama, kao i da ih zaštiti od vukova, koji su znali napadati prijašnjih godina kada su zime bile dulje i hladnije. Ivan pamti da su znali dolaziti skroz do kuća.
– Pašnjaci su posebna priča. To je pomalo smiješno, riječ je o tuđim njivama koje se ne obrađuju i livadama susjeda i rođaka. Postoji obostrana korist: ja im čistim zemljište, a ovce pasu. Danas su susjedi zapustili zemlju, ali suradnja je bila korektna. Moj did je ovdje gore vodio ovce – pokazuje Ivan Kaloper i dodaje kako su mu pašnjaci koje danas koristi nedostatni.
– Od Hrvatskih šuma nemam ni metra u zakupu. Tako je od 2022. godine, kada se sve mijenja. Pašnjaci koje smo godinama koristili i za koje nas je država pozivala da ih upišemo u ARKOD kako bismo mogli dobivati EU potpore, izbrisani su. Nakon toga smo tuženi za njihovo korištenje. Tako je, po mom uvjerenju, osmišljen model dužničkog ropstva – preko Hrvatskih šuma i Agencije za plaćanja u poljoprivredi. Agencija nam je uskratila potpore jer smo tuženi. Iako smo dobili prvostupanjsku presudu Visokog upravnog suda, nismo se smjeli javljati na natječaje. Tadašnja ministrica poljoprivrede Marija Vučković podijelila je poljoprivrednike na "naše" i "njihove". Ja sam završio među "njihovima". Nismo jedini. Najgore su prošli oni koji su javno govorili – ističe, pa nastavlja:
– U Udruzi hrvatskih krških pašnjaka, u kojoj sam član Upravnog odbora, ima mnogo takvih primjera. Pašnjake koje su nam prije dodjeljivali više nismo mogli dobiti. Zašto nas vode kao dužnike? Zato što smo koristili pašnjake za koje nam je država sama rekla da ih upišemo. Nakon toga su nas tužili. Na jednoj površini upisivala su se po dva ili tri korisnika, čak i oni koji uopće nisu imali registriranu stoku. Ali tuženi smo samo mi – za 200 hektara. Nitko drugi. Tražio sam odgovore od ministrice, od Hrvatskih šuma, Nediljka Dujića, od Uprave u Splitu. Nikada ih nisam dobio. Od tog vremena ništa se nije promijenilo. Novi ministar vodi se starim popisima. Ja budućnost ne vidim – kaže Ivan Kaloper i ova reportaža dobiva sasvim drukčiju intonaciju.
– Stočarstvo nam je osnovna djelatnost kojim se u obitelji bavimo već dva stoljeća, ali ja u njoj ne vidim budućnost. Utakmica je bila duga, iscrpljujuća i ove će godine završiti. Imam 64 godine i ovo je priprema za mirovinu, moram reći prisilna priprema – kaže Ivan Kaloper, nadglasavajući blejanje ovaca koje dozivaju svoju janjad i čekaju da ih izvede na ispašu.
– Ovce su sad u fazi janjenja. Janjci su na mliku, poslije dolazi vegetacija u travnju, bit će na dohrani žitaricama i onda 'otraše' Bošnjacima za gozbe za Bajram i to je to. Ključ u bravu! – sliježe ramenima Ivan Kaloper, hvatajući janje koje se u gužvi izgubilo od majke. Još mu visi pupčana vrpca dok trči na nesigurnim nožicama pokušavajući stići stado koje je krenulo na ispašu. Ivan ga uzima i nosi ispod ruke.
– Ojanjilo se prije jedno sat vremena. Preživjet će, sigurno. Lako ću mu mater naći, polizala je ona njega, vjerojatno ga već traži – objašnjava nam iskusni stočar čudo prirode koje se netom dogodilo. Apsurd je što je stanje toliko loše, a tržište je 'gladno' janjetine. Mladi janjci prodaju se za dobru cijenu, sad su 200 eura.
– Janjetina se traži. Moja proizvodnja je ekološka, ovce se hrane prirodno, bez ikakvih primjesa. Kupce mogu birati. I unatoč svemu tome – moramo zatvoriti. Razlog sam vam rekao i vrlo je jednostavan. Potpore se dijele po površini, ne po grlu, ne po mlijeku, ne po proizvodnji. Ako nemaš koncesiju – nemaš ni poticaje. A ako si "nepodoban", nećeš dobiti koncesiju. Ja imam stado, ali nemam koncesiju, a neki prvo dobiju koncesiju pa kupuju stado. Nažalost, ovo je stvarnost! – govori triljski stočar, koji se žali i na neprofesionalnost unutar sustava.
– Nikada nisam bio protiv kontrola, bilo kojih. Ali radi se o tome da inspektori, kontrolori idu na područje Bosne i Hercegovine, izvan Schengenskog prostora, a onda dođu meni u kontrolu. Dolaze izvana i ulaze u moje dvorište. Kako ću se zaštititi od mogućih zaraza? Dugo smo upozoravali na taj problem, ne prozivajući nikoga. Međutim, na djelu su nerad, nestručnost, neznanje i tako se radi. Mene je ozbiljno strah. Dakle, ja sam uputio Agenciji za plaćanje i u Kabinet ministra pitanje da mi odgovore kako će oni meni nadoknaditi štetu ako mi se unese zarazna bolest ovim putem. Odgovora nema – kaže Ivan Kaloper i tvrdi kako je cijeli sustav loš, o čemu svjedoči činjenica da je potrošen velik novac za subvencije i potpore u poljoprivredi i stočarstvu, a istodobno nam je agrar na koljenima.
– Stanje u stočarstvu dovoljno govori da novac nije uložen na pravi način. Slušam gospodina Nikolu Dolačkoga, ravnatelja Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, koji izjavljuje da svaki cent moraju opravdati. To mu vjerujem. Ali javnost interesira što je s milijunima, a ne s centima – kaže Ivan Kaloper. Uložio je velik novac u štale, njihovo opremanje i poljoprivrednu mehanizaciju, ali ni to ga neće pokolebati u odluci o napuštanju profesije.
– Što mi to vrijedi, kad meni inspekcije dođu i pišu kazne, a onima koji stoku drže ispod nadstrešnice gleda se kroz prste, njima ništa – govori Kaloper. Prodat će stado jer ne želi da mu sin ostane u stočarstvu.
– Sin neće nastaviti. Neću da na račun njegova rada netko nezakonito izvlači novac. Moj sin nikad nije vidio ćaću da financira nečije kampanje, da vozi meso, janjce i telad na adrese po Splitu. Mi to ne želimo, a nećemo ni plaćati privatno nikome ništa i zbog toga smo prisiljeni odustati. Ostavit ćemo samo nekoliko grla, nekoliko koza i janjaca za vlastite potrebe. Nema smisla. Na ovom gospodarstvu bila su zaposlena četiri radnika. Danas smo ostali sin i ja. U zadnjih deset godina imao sam devet kontrola. Svaki put nađu neku sitnicu zbog koje umanjuju iznos. Cilj je jasan – uskratiti sredstva i prisiliti nas na odustajanje. Ne vidim budućnost hrvatske poljoprivrede ni povratak selu. Podatak iz Agrokluba kaže da se od 2013. do 2023. broj radnika u poljoprivredi prepolovio. To se više nikad neće vratiti, a trend se nastavlja i dalje. Uništava se domaće stočarstvo! Kamo sreće da je ovo o čemu govorim samo mene zadesilo. Za pet godina stočarstvom se više neće baviti nitko – smatra Ivan Kaloper.
Već sada jedemo hranu upitne kvalitete, a domaćeg mesa neće biti ni za lijek, smatra naš sugovornik. – Ne želim ispasti plačljivac. Mijenjao sam profesije i učinit ću to opet. Razočaran sam. Ne tražimo ništa nezakonito, ali nas se nezakonito gazi. Utakmica je gotova, odlazim na tribine i gledam, ali ne igram više. Imat ću nekoliko krava, 20-ak ovaca, nekoliko koza za hobi i rekreaciju, kao i za potrebe svoje obitelji. Ne pada mi na pamet jesti uvozno meso, kao ni kupovno iz šoping-centara. Ništa se ne može dogoditi što bi me navelo da se predomislim. Ovo je moj zadnji istup u medijima – kaže nam Ivan Kaloper. Pozdravlja se s nama i odlazi za ovcama.
Otvori KEKS Pay
sramota za državu, ministarstva, inspekcije i sve po "zapovjednom" redu.... opet smo postali nečije roblje, sada sluge EUa