Naslovnica Premium Analize i intervjui

Lovranske vile u rukama oligarha iz Gazproma i Rosnjefta

Neki od vlasnika su među najbogatijim Rusima – krupni dioničari Gazproma i Rosnjefta, vlasnik ruskog Dinersa
22. siječnja 2018. u 10:21 18 komentara 9906 prikaza
Lovranske vile
Foto: Nel Pavletić/Pixsell
Pogledajte galeriju 1/15

Samo će rijetki šetači po 12 kilometara dugom Obalnom šetalištu koje se proteže od Voloskog do Lovrana znati gdje prestaje Ika, a počinje Lovran. Na tom mjestu, naime, poznatu “opatijsku” ogradu uz šetalište s dvije uzdužne prečke zamijeni “lovranska” ograda s tri prečke. Ali, ako još nisu bili sigurni da su stigli u Lovran, šetači će se u to nesumnjivo uvjeriti samo nekoliko koraka dalje, kada se nađu pred veličanstvenim volumenom vile Magnolije, zaklonjenim visokim zidom od krupnog grubo klesanog kamena. Još par koraka i pred šetačima će na uzvisini, uvučena u sjenu šume pinija, izroniti mistična silueta vile Frappart obložene ružičastim mramorom. A iza blagog zavoja šetnice novo iznenađenje: zabljesnut će, bijela kao snijeg, upravo renovirana vila Demes, a odmah do nje još veličanstvenija vila Guerra... Svakom šetaču koji na to mjesto dođe prvi put, ako to već unaprijed nije znao, tada bi trebalo postati jasno da se našao pred povijesnom, arhitektonskom i kulturnom senzacijom.

rusija Bogataši Oni su najbogatiji Rusi!

Lovranske vile našle su se ponovo u fokusu pozornosti javnosti kada je Agrokor pod izvanrednom upravom svoju bajkovitu vilu Kameliju (izvorno villa Castello) u Medveji za 8,12 milijuna eura prodao slovačkom investitoru. Neoromanički Schloss Medvea Agrokor je 1996. kupio od hotelskog poduzeća Liburnija rivijera za tri milijuna tadašnjih maraka (oko 1,5 mil. eura). U renoviranje i opremanje uložio je još tri milijuna DEM: pokućstvo je dao dovesti iz Engleske, a zelenilo i travu iz Nizozemske.

Novine su zabilježile da je tadašnji Agrokorov gazda Ivica Todorić od Općine Lovran htio kupiti i jednu malu parcelu kojom bi povezao dvije koje je već imao u svom vlasništvu. Ali to je izazvalo golemo nezadovoljstvo dijela mještana, a tadašnji načelnik Medveje novinarima je rekao da „njima bogataši nisu potrebni“. Današnji načelnik Lovrana Bojan Simonič, međutim, kaže da Todorić nije bio među najbogatijim današnjim vlasnicima lovranskih vila, kao što nije bio ni među prvima koji su shvatili njihovu golemu vrijednost.

Lovranske vile
1 / 35
Lovranske vile

Načelnik Simonič nije ni siguran tko su oni zaista: nekolicina su među najbogatijim Rusima – vlasnik ruske franšize Dinersa, krupni dioničari Gazproma ili Rosnjefta, zatim liječnici hrvatskog podrijetla vlasnici bolnice u Sjedinjenim Državama, nekadašnji motociklistički prvak i zastupnik Honde za Hrvatsku, tu je navodno i vlasnik Salonita, pa jedan krupni austrijski poduzetnik... Općinskom načelniku imena nisu bitna pa ih tako ni mi nećemo navoditi jer „to su ljudi koji traže privatnost, podmiruju komunalne račune na vrijeme, a za koncesije na pomorsko dobro pred svojim vilama godišnje plaćaju ozbiljne iznose...“

Po čemu je oko 180 lovranskih vila globalno jedinstveni fenomen? Sagrađene su na prijelazu 19. u 20. stoljeće, u doba Austro-Ugarske, za bogataše i plemstvo, a projektirali su ih i sagradili vodeći arhitekti i graditelji toga doba. Kako u monografiji “Lovran – Turizam i graditeljstvo” piše Mirjana Peršić, “u kratkom razdoblju i na razmjerno uskom priobalnom pojasu, sjeverno i južno od srednjovjekovne gradske jezgre i lučice izraslo je oko stotinu objekata koji na temeljnoj zamisli raskošnog dvorca, uz intimnu građansku kulturu stanovanja, s lokacijom daleko izvan gradskog središta, rađaju reprezentativnu ladanjsku kuću...”

OMV JE LI RJEŠENJE STRATEŠKI PARTNER Za Inu interes dosad pokazali samo Gazprom i Rosnjeft

Nisu htjeli biti s pukom

To su “veliki, soliterni objekti, okruženi zelenilom i cvjetnim vrtovima, složenih volumena s velikim prozorima, razigranih tlocrta i različitih krovnih visina, sa široko istaknutim strehama... Prevladava bogata vanjska dekoracija, ističu se razdjelni i završni vijenci, ugaoni istaknuti kvadri, maštoviti prozorski okviri, balkoni i terase zaštićene balustradama te unutrašnja stubišta, široka i reprezentativna”. No zašto baš u Lovranu?

Do sredine 19. stoljeća, objašnjava nam načelnik Bojan Simonič, Opatija je već bila načičkana hotelima. Bila je dobro povezana s Bečom i Budimom, željeznica je došla do Matulja, a dalje je vozio tramvaj, sve do Lovrana. Ukratko, Opatija je postala je ono što danas nazivamo turističkim resortom, a austrougarski bogataši nisu se htjeli miješati s običnim pukom koji ljetuje u hotelima – htjeli su ekskluzivnost i privatnost.

Načelnik Bojan Simonič kaže da njemu nisu bitna imena, ali da su to ljudi koji općini godišnje plaćaju ozbiljne iznose | Autor : Nel Pavletić/Pixsell Foto: Nel Pavletić/Pixsell

Lovran se nametnuo sam od sebe. Osunčan je popodne dulje nego Opatija, obala mu je položenija, njegovo srednjovjekovno pitoreskno staro mjestašce unutar obrambenih zidina i s kulama bilo je idealno za šetnje, fešte i druženje. Tu je već postojala i neka pomorska infrastruktura, mogla se privezati ili dati popraviti jahta.

U Državnom arhivu u Rijeci ostala je dokumentacija o projektiranju i gradnji vila koje su naručili Louise barunica Klein Wiesenburg, Michel Raoult Frappart, Gustav baron von Scharmitzer, Adolf Demes, Nicolo i Camilla Guerra, Joseph Marchal, Marianne Dondon, Marie grofica Blankensterin, Gabriel Schattnfroh, Iginio Persich, Koloman Ödör, Teresina de Persich, Anselma von Stadnitzky, Anderea Rubinich, barun Ernst von Wraniczany, baron Joachim von Brenner, dr. Ludwig Loew i brojni drugi.

Oni su svoje vile nazvali romantičnim ili praktičnim imenima popularnima u ono doba, i svi su nosili predznak villa: Kamelia, Maria, Polonia, Thalia, Ausonia, San Giuseppe, Pepina, Adelina, Bel Fiore, San Rocco, Atlanta, Souvenir, Carinthia, Eugenia, Santa Maria, San Michele, San Nicolo... Neke su vile odmah bile namijenjene da budu hoteli (vila Primorka, Lovrana, danas Klinička ortopedska bolnica), pansioni (vila Celestina), restorani ili kavane (Pricesse), dr. Karl Bettini je naručio gradnju sanatorija. A gdje se pojavila potražnja za arhitektima i zidarima, tu se pojavila i ponuda građevinskih poduzetnika. Austrougarsko plemstvo i novostvoreni bogataši tražili su za Lovran samo najbolje i najpoznatije, a oni su se pak natjecali tko će projektirati i sagraditi ljepšu i raskošniju kuću.

Euro coins are seen in front of displayed logo of Gazprom in this picture illustration taken in Zenica, April 21, 2015. The European Union will launch a legal attack on Russian gas giant Gazprom this week, ramping up tensions with Moscow, when antitrust a Dejan Šorak Herojski im ne damo da po Lijepoj Našoj grade ‘južne tokove’, da bi kukavička Europa Ligu prvaka dala Gazpromu

Prvu na koju će šetači po lovranskom Lungo mare naići dolazeći sa sjevera uz more, vilu Magnoliju, izvorno villu San Nicolo, za barunicu Klein Wiesenburg projektirao je Karl Seidel, a sagradila ljubljanska Kranjska stavbna družba. Za arhitekta Seidla Berislav Valušek u članku u “Liburnijskim temama” piše da je rođen 1858. u Šumperku, današnjoj Češkoj, školu je pohađao u Beču i Olmützu, a studirao je na Politehnici u Zürichu te na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču, gdje je bio omiljeni student profesora Theopila Hansena, austrijskog arhitekta danskog podrijetla. Redoviti član bečkoga Kunstlerhausa postao je 1873., a umro je u Beču 1936. u 79. godini.

Kolike su bile Seidlove zasluge za Lovran, govori i to da je 1894. izabran za potpredsjednika Odbora za poljepšavanje grada, a 1908. proglašen za počasnog građanina tadašnje općine Volosko. “Tijekom života Seidl je izgradio velik broj vila, penziona i javnih zgrada upravo na području Liburnijske rivijere”, piše Mirjana Peršić. “U Lovranu je ostvario svoj najznačajniji rad, villu Frappart, koja svjedoči o sretnom spoju mašte graditelja i financijske moći investitora i koja zavodi ljepotom svojih ukrasa, arhitektonskom plastikom i tlocrtnim rješenjem.“

Carl Seidl u Lovranu je izrastao u legendu, no još plodniji bio je Attilio Maguolo. Njegovo građevinsko poduzeće Impresa di Costruzioni Laurana, utemeljeno 1896., kako mu je stajalo na službenom žigu, “sagradilo je 86 najraskošnijih lovranskih vila”. Maguolo je bio “nadareni majstor koji se znao prilagoditi zahtjevima novih stilskih utjecaja svoga doba te ukomponirati, često i pretjerano, u vanjskom oblikovanju sve dekorativne elemente dopadljive njegovim naručiteljima. Spretan organizator znao je upotrijebiti sve lokalne, materijalne, ljudske i tehničke resurse.” (Mirjana Peršić)

U svojoj monografiji Mirjana Peršić katalogizirala je 33 vile i pansiona (Belvedere) koje je projektirao i sagradio Attilio Maguolo, a najimpresivnije su vjerojatno vila Denes i vila Guerra, treća i četvrta na koje se nailazi na lovranskom Lungo mare iz smjera Opatije. No Maguolo i Seidl, ma kako bili spretni i poduzetni, sami nisu mogli udovoljiti potražnji za uslugama arhitekata i zidara pa je u Lovranu priliku da se iskažu dobilo još mnoštvo poduzetnika. Neki su projektirali i sagradili samo po jednu kuću, ostali po nekoliko, a svi su dali golem doprinos multikulturalnoj, multinacionalnoj i kozmopolitskoj liburnijskoj rivijeri na prijelomu 19. u 20. stoljeće.

Zadnja dva desetljeća građevinarstva 19. stoljeća u Lovranu obilježio je najstariji zidarski majstor Andrea Rubinich. U suradnji s uvaženim riječkim arhitektima i samostalno izveo je čak 11 prekrasnih vila (Blankenstein, Antoinetta, Leocadia, Carlotta...), pansiona (Miramar) i hotela (Primorka). Premda samouk, za Lovran je legendaran kao i Seidl ili Maguolo. U Lovranu su projektirali i gradili još i bečki arhitekt Albert Pio, sušački majstor Giovanni Randich i manje poznati Joseph von Strobach, podrijetlom iz Slovengradeca, koji se u Lovranu toliko udomaćio da je obiteljsko prezime promijenio u Stradi.

INA IVAN HRSTIĆ Treba li Rusima dati Inu? Vrijeme je rušenje energetske Jalte na ovim prostorima

Kao da su dobili na lutriji

Poslije Prvog svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske Monarhije lovranske su vile većinom dobile talijanske vlasnike. Poslije Drugog svjetskog rata, međutim, nove su komunističke vlasti bivše Jugoslavije u njih uselile beskućnike i dodijelile im stanarska prava, a u kuće u kojima su do tada bili pansioni ili sanatoriji uselili su se socijalistički samoupravni hoteli radnog naroda. Pola stoljeća vile su slabo ili nikako održavane ili prepuštene propadanju. No poslije Domovinskog rata njihovi su stanari dobili priliku jeftino otkupiti svoje stanove, da bi ih nedugo potom stali prodavati bogatašima, stranim i domaćim, današnjim vlasnicima, za goleme iznose. Stanovi u vili Demes prodavali su se za malo manje od milijun eura! Njihovi nekadašnji stanari “kao da su dobili na lutriji”, kaže načelnik Lovrana Bojan Simonič.

Posljednjih dana i godina vile ponovo poprimaju stari sjaj. Ispod patine izranja njihova izvanredna kvaliteta i klasična, neprolazna ljepota. Njihovi arhitekti i graditelji, koliko su bili vješti zanatlije, toliko su bili i veliki umjetnici. “Najveći broj lovranskih vila realiziran krajem 19. stoljeća projektiran je u stilu visokog historicizma, koji traži estetiku u modificiranim stilovima prošlosti”, piše riječka povjesničarka umjetnosti Zana Dragičević, “s elementima venecijanske cvjetne gotike na pročeljima i neogotičkim dekoracijama na balkonima, trijemovima, lođama i prozorskim otvorima, dok se pod lukovima i na rubu njihova plašta niže motiv venecijanskog zupca. Kao nosači potprozornika uzimaju se lavlje glavice. Javljaju se i motivi slijepih trifora trolisnog završetka s tordiranim stupovima te motivima cvijeća...” Zana Dragičević otkriva i otkud je ta estetika preko Beča i Pešte stigla u maleni Lovran: Carl Seidl bio je očaran venecijanskim pročeljima, a Maguolo je bio podrijetlom iz Mire kraj Venecije.

Pogledajte i galeriju fotografija koje su nas nasmijale, ali i šokirale - najveći hit dolazi iz središta Zagreba:

Lovranske vile
1 / 30
Mnoge šokantne ili smiješne fotografije objavljene na društvenim mrežama u kratkom roku postanu viralne zahvaljujući brojnim lajkovima i komentarima. Upravo neke od njih donosimo vam u našem pregledu.
Slavko linić Protiv je LNG-a Linić: MOL i Rosnjeft su već dogovorili prodaju Ine Euro coins are seen in front of displayed logo of Gazprom in this picture illustration taken in Zenica, April 21, 2015. The European Union will launch a legal attack on Russian gas giant Gazprom this week, ramping up tensions with Moscow, when antitrust a KLJUČNI DOBAVLJAČ Ruski Gazprom i PPD ugovorili desetogodišnu isporuku plina abramovič Bloombergova lista Ruski oligarsi kompanije prodaju, ne ostavljaju djeci

Vila Denes

Vilu na adresi Viktora Cara Emina 9 po projektu Attilija Maguole 1910. godine sagradilo je Maguolino građevinsko poduzeće, za naručitelja Adolfa Denesa. Danas je u vlasništvu dvojice američkih liječnika Hrvata, koji upravo dovršavaju temeljitu obnovu vile koja je jedan od najvrednijih primjera arhitekture te vrste.

Lovranske vile | Autor : Nel Pavletić/Pixsell Foto: Nel Pavletić/Pixsell

Vila Guerra

Vila Guerra nalazi se odmah do vile Demes, kao obiteljski ljetnikovac naručili su je Nicolo i Camilla Guerra, a projektirao i 1903. sagradio Maguolo. Danas je vila apartmanski hotel tvrtke Lovranske vile. Velika dvokatna građevina izvedena je u duhu venecijanske, cvjetne gotike. Izvanredno lijepi i raskošni detalji daju vili posebnu draž.

Lovranske vile | Autor : Nel Pavletić/Pixsell Foto: Nel Pavletić/Pixsell

Vila Frappart

Građena je punih deset godina, od 1894. do 1904. za bečkog odvjetnika dr. Michela Raoulta Frapparta, projektirao ju je Carl Seidl, a sa svojim građevinskim poduzećem iz Rijeke dovršio Carlo Conighi. Vila je raskošna dvokatnica velikih dimenzija s vrlo razigranim volumenom i razvijenim tlocrtom. U unutrašnjosti vile vlada izvanredna raskoš u dimenzijama, vrstama materijala, izobilju i raznolikosti dekorativnih detalja. Svi otvori, prolazi, vrata i prozori bogato su ukrašeni okvirima od fino glačanog, svijetlog sienskog mramora. Služeći se romaničkim, najčešće gotičkim dekorativnim elementima, arhitekt je ustrajno varirao florealne motive te motive stvarnih i fantastičnih životinja.

Lovranske vile | Autor : Nel Pavletić/Pixsell Foto: Nel Pavletić/Pixsell

Vila Santa Marija

Obiteljski ljetnikovac za nizozemskog tvorničara baruna Gustava von Schrmitzera projektirali su Carl Seidel i Carlo Conigi, a 1895. sagradila ga je Conigijeva riječka tvrtka. Danas je vila Odmaralište sindikata Grada Zagreba. Smještena je uz more, odvojena od obale prostranim i lijepim vrtom. Vila je raskošna i uz bogatstvo otkriva profinjeni ukus svojega naručitelja.

Lovranske vile | Autor : Nel Pavletić/Pixsell Foto: Nel Pavletić/Pixsell

Vila Magnolia

Vilu izvornog imena vila San Nicolo za barunicu Louise Klein Wiesenburg projektirao je Carl Seidel, a izvela Kranjska stavbna družba iz Ljubljane. Arhivska dokumentacija nije sačuvana. Velika, reprezentativna i skladno dimenzionirana jednokatnica s visokim prizemljem sagrađena je neposredno na obali, nad obalnom šetnicom (Lungo mare). Ljepota krajolika, slikovitost razigranih volumena, ritam svijetlih otvora i umjerenost dekorativnih detalja daje cjelini visoku arhitektonsku vrijednost, piše Mirjana Peršić u svojoj monografiji “Lovran - Turizam i graditeljstvo”.

Lovranske vile | Autor : Nel Pavletić/Pixsell Foto: Nel Pavletić/Pixsell

VR Pole
EU FONDOVI
“Odlučili smo spojiti virtualnu stvarnost s turizmom i ponuditi svima pogled u prošlost”
  • crocro:

    Netko će reći: "Pa nitko prirodna bogatstava ili nekretnine ne iznosi iz Hrvatske jer one ostaju u Hrvatskoj, nitko ih ne može na leđima odnijeti". Da, točno. Samo se naježim kada pomislim kako će jednoga dana to strano vlasništvo čuvati ... prikaži još! zaštitari koji neće dopustiti pristup u blizinu i građanima neće moći biti omogućeno kretanje tamo gdje su se odvijek slobodno kretali". I tako će se sužavati radijus kretanja Hrvatskih građana. Kao kada se sjeku šume i ograničava radijus kretanja životinjama. Ako stranci već i kupe nekretnine, onda im treba naložiti da svoje nekretnine ne smiju ograditi na način da ograda nagrđuje okoliš i da ograda zabranjuje kretanje po prirodnim koridorima pješaka koju su uvijek bili slobodni i danonoćno otvoreni a ne da stranci propisuju satnicu mogućeg prolaska kroz određeno područje, a izvan toga je strogo zabranjeno kretanje kretanje Hrvata po prirodnim Hrvatskim ljepotama u Hrvatskoj.

  • crocro:

    Hrvatska ne samo da je lijepa zemlja, Hrvatska je prelijepa zemlja, umjerene klime, toploga mora, mješavina mediteranske i kontinentalne klime, netaknute prirode, prirodnih pejzaža, bogata pitkom vodom i prirodnim izvorima, prepuna otoka, jezera i dvoraca, ukratko s puno prednosti u ... prikaži još! odnosu na ostale zemlje istoga podneblja. Naravno da je to mamac za bogataše da pokupuju Hrvatsko blago, ograde se i zaključaju pristup u blizinu domicilnih ljudi i turista namjernika. Stvar je u tome da je europsko tržište otvoreno za sve, tako da Hrvati mogu kupovati vikendice i u Rusiji i u drugim neatraktivnim zemljama. Pa normalno je da tu pravo reciprociteta nije ravnomjerno zastupljeno jer malo tko je zainteresiran kupovati ljetnikovac u Sibiru ili bilo gdje u Rusiji a isto tako malo je Hrvata zainteresirano kupovati nekretnine u manje atraktivnim zemljama. Prema tome, imućni stranci će pokupovati sve što se dade kupiti u Hrvatskoj kao prirodno lijepoj i atraktivnoj zemlji za odmor i uživanje. Pokupovati će napuštene slavonske plodne oranice, napuštene i iseljene kuće i imanja, vikendice, vile i dvorce a ograđenu morsku obalu već sam vidio u Novigradu i ostao zapanjen da li je to moguće, ograda visoka metalna a ljudi hodaju kao ovce pored ograde, što nagrđuje prirodne vizure mjesta kao i priobalja. Pitanje je koliko toga će naslijediti naša slijedeća generacija, koliko toga ona iza nje, a koliko toga ona što dolazi iza nje? Samo je to pravo pitanje?

  • Avatar Ivo Hrvatina
    Ivo Hrvatina:

    Lovranske vile pokraj Boga i domoljublja zavrsile u rukama oligarha iz Gazproma i Rosnjefta