Naslovnica Premium

Svi intelektualci šute, a oni bi trebali biti pokretačka snaga za promjene

Nezabilježeno 
- Predstečajne su nagodbe najveća sramota našeg zakonodavstva
20. prosinca 2014. u 14:22 55 komentara 5123 prikaza
Mislav Kolakušić
Foto: Boris Ščitar/Večernji list/PIXSELL

Sudstvo bi trebalo potpuno izdvojiti iz državnog proračuna i ostaviti mu da se financira samo iz pristojbi. Suci uprihode toliko da se mogu samofinancirati i ne treba im “ispomoć” iz državnog proračuna.

Potrebna im je, međutim, samostalnost u upravljanju sredstvima budući da su financije mehanizam uz pomoć kojeg izvršna vlast radi pritisak na sudbenu. Mišljenje je to suca Trgovačkog suda u Zagrebu Mislava Kolakušića, koji smatra da ova Vlada nije donijela nijedan propis koji bi pozitivno utjecao na stanje u pravosuđu.

Je li pravosuđe loše ili je loša percepcija?

Naše pravosuđe jedno je od najučinkovitijih u Europi. Percepcija je loša i namjerno se stvara već desetljećima kako bi pravosuđe bilo izgovor za sve propuste izvršne vlasti.

Registri društava

Tko stvara tu percepciju? Ne temelji li se ona na tome da građani desetljećima čekaju presudu?

Hrvatsko je pravosuđe zadnjih deset godina opterećeno sa 2,8 milijuna sudskih predmeta. Kada bismo to preveli na broj stanovnika i stavili u granice neke druge zemlje, onda bi to, primjerice u Njemačkoj, bilo 560 milijuna predmeta u deset godina. Njemački suci to ne bi riješili, a hrvatski uspiju riješiti većinu toga. Problem je u zakonima koji diktiraju hoće li se predmet riješiti u mjesec dana, u godinu ili za deset godina. Zakoni su naš alat i ako nam se u ruke dade pravi alat, onda ćemo napraviti posao.

Zar izmjene Zakona o parničnom postupku kojima se daje mogućnost za skraćivanje postupka i reducira broj žalbi nisu dobar alat?

Nisu niti će biti. Uvode se neki novi instituti kojima se sudovima samo nalaže donošenje još više odluka i stvara još veći broj žalbenih postupaka. Primjer za to je da sudac mora donijeti prethodnu mjeru prije donošenja prvostupanjske odluke. Dakle, umjesto 400 presuda, sudac trgovačkog suda mora donijeti 800 odluka. Na to će biti izjavljeno minimalno tisuću pravnih lijekova. A sve se moglo lako riješiti rečenicom da prvostupanjska odluka ima značaj prethodne mjere.

Mislav Kolakušić | Autor : Jurica Galoić/Pixsell Foto: Jurica Galoić/Pixsell

Foto: Jurica Galoić/PIXSELL

Kao da ništa ne valja. Kada se predstečajnim nagodbama rasteretilo sudove, ni to se nije pokazalo dobrim?

Predstečajne nagodbe sigurno su najveća sramota hrvatskog zakonodavstva u povijesti.

A što kažete na novo zakonskim rješenje da se predstečajne nagodbe stave pod okrilje suda?

Taj zakonski prijedlog sprečava nezakonitosti koje su se događale u praksi, a koje su stravične. Međutim, ponovno će se zatrpati sudovi, i to nepotrebno. Postoje europska rješenja po kojima velik broj predstečajnih nagodbi uopće i ne dolazi na sud. Treba ih samo primijeniti.

Imate li koju dobru riječ za Stečajni zakon koji je upravo prihvaćen na Vladi?

U većoj je mjeri riječ o prepisanom starom zakonu. Izmijenjene su tehničke stvari koje smo tražili, ali puno toga nije. Zakon je nešto bolji od onog koji smo imali, ali neće puno pomoći gospodarstvu ni pravosuđu.

Kao da ni jedan propis koji je napisan u mandatu ministra pravosuđa Orsata Miljenića ne valja?

Nije da ne valja. Riječ je o tome da nam trebaju drastične promjene zakonodavstva, a ne kozmetičke. Stečajnim zakonom ništa se neće promijeniti u gospodarstvu i pravosuđu ako se ne promijene temeljne postavke, a to je odgovornost članova društva za temeljni kapital. Danas možete milijun kuna provući kroz svojih deset trgovačkih društava, provrtjeti taj novac u krug i ispadne da imate deset trgovačkih društava s dva milijuna temeljnog kapitala. A u slučaju stečaja pokaže se da u tim društvima nema ni lipe. Dakle, prvo moramo mijenjati Zakon o trgovačkim društvima. Nedopustivo je da ista osoba može deset trgovačkih društava odvesti u stečaj i isti dan otvoriti deset novih.

Što je rješenje?

Moraju se uvesti registri svih trgovačkih društava koja posluju s državom, jedinicama lokalne samouprave i županijama. Moramo imati javnu objavu svih kredita koje je dao HBOR, mora biti objavljena svaka lipa državnog novca kojom se raspolaže. Tu ne smije biti tajni. Imao sam prilike vidjeti da se krediti koje daje HBOR osiguravaju hipotekama u trećem ili četvrtom redu, što znači da su apsolutno neosigurani i da je zapravo riječ o poklonjenom novcu. Dužniku se ostavlja na volju hoće li ga vratiti.

Kad vas čovjek sluša, rekao bi da se mijenjaju vlasti, ali ne i običaji?

Točno, a to je zato što izvršnoj vlasti odgovara ovakvo stanje u pravosuđu. U mjesec dana može se prionuti na temeljne izmjene zakona koje bi se primjenjivale na postupke u tijeku i došli bismo do drastičnog ubrzanja predmeta.

Razmišljaju li i drugi suci poput vas?

Jako puno njih dijeli moje stavove. Ali šute.

Zašto suci šute?

A zašto svi drugi šute? Zašto šute poduzetnici, zašto državni službenici s plaćom od 3000 kuna i 20 godina staža? Možda se boje.

Mislav Kolakušić | Autor : Jurica Galoic/PIXSELL Foto: Jurica Galoic/PIXSELL

Foto: Jurica Galoić/PIXSELL

Imaju li suci razloga za strah? Je li se vama što dogodilo nakon što ste se usprotivili Zakonu o predstečajnim nagodbama?

Nije mi se ništa dogodilo. Bilo je određenih pritisaka koji su vrlo brzo prestali. Riječ je o nedostatku građanske hrabrosti. Svi intelektualci šute, a oni bi trebali biti pokretačka snaga za promjene.

Možemo li malo okrenuti tezu? Ne čini li vam se kako se izvršna vlast pomalo boji vas sudaca?

Ne vjerujem u to jer imaju više mehanizama kontrole nad sudstvom. Ponajprije kroz financiranje. Kao što dijete koje živi od džeparca ne može biti samostalno, tako ni sudovi kojima se svaka lipa doznačuje preko Ministarstva financija ne mogu biti potpuno samostalni. Predsjednici sudova moraju konstantno podnositi različita izvješća, a sucima se nameću norme koje su teško ostvarive da bi se prema ovakvim zakonskim rješenjima održala kvaliteta i ubrzali postupci. O čemu govorim najbolje pokazuje podatak da je sucima trgovačkih sudova norma podignuta na 400 parničnih presuda godišnje. Da bi se donijele presude, moraju se održati najmanje tri ročišta i donijeti najmanje četiri odluke i još se u međuvremenu moraju riješiti minimalno tri pravna lijeka. Za sve to potrebno je oko 2400 sati, a godina ih ima 1700.

Kako izlazite s tim na kraj?

Tako da se zakaže po 20 ročišta u jednome danu i da se u jednome danu napiše po deset presuda.

Nakon izmjena poreznih zakona Vlada je tražila način kako da ne podigne plaće dužnosnicima, ali je izuzela suce. Reklo bi se da ipak paze na vas.

Moja plaća iznosi 10.060 kuna neto, a imam 16 godina staža u pravosuđu. Veću plaću ima čistačica na bilo kojem europskom sudu. Time sam vam sve rekao.

Hoćete li se složiti da suci imaju dobru ustavnu poziciju? Čak bi se moglo reći da ste hermetički zatvoren sustav?

Ne razumijem na što se pritom misli?

Na to da su sada prva imenovanja sudaca doživotna, da vam dužnost traje do 70. godine života, da se suci sami biraju i regrutiraju si predsjednike...

Ministarstvo pravosuđa bi trebalo pribaviti podatke o izboru sudaca u svim zemljama EU. Tada možemo govoriti odudara li naš način od prosjeka. Prigovara se kako suci sami sebe biraju i da nisu kvalitetni, a znamo da je većinu svih sudaca izabrao Sabor. Dakle, tvrdi se da nisu izabrani dobri i traži da ih ponovno bira Sabor koji je odgovoran za njihov većinski sastav.

Branši samo pohvale

Kada biste trebali uputiti kritiku svojoj branši, sudstvu, što biste izdvojili?

Ništa. Imam samo pohvale. Posljednjih 12 godina hrvatski sudac prosječno riješi 930 predmeta. Sudac u Njemačkoj ima tri pomoćnika, dobije gotovu presudu koju samo pročita i izrazi dodatno mišljenje i u tim uvjetima riješi 1000 predmeta.

Proračun je jedan od najvećih problema ove vlade, a osjeća ga i sudstvo. Možete li tu ponuditi rješenje?

Sudstvo se ne smije financirati iz državnog proračuna nego iz sudskih pristojbi. U 2010. godini od sudskih pristojbi uprihodilo se 25 milijuna eura. Austrija koja ima najbolje organizirano pravosuđe na svijetu inkasirala je 780 milijuna eura. Austrija je jedna od rijetkih zemalja u kojoj se pravosuđe samo financira. I još uplaćuje u državni proračun.

Je li to moguće i kod nas?

Apsolutno! Ne budemo li primjenjivali iskustva država s uređenim pravosuđem, onda nećemo ići naprijed. Ali treba iz temelja mijenjati zakone. Danas imamo suđenja na trgovačkim sudovima sa 100 kuna pristojbe, a kino i kokice koštaju 122 kune. No sudskim pristojbama ne smije se zadirati u socijalna prava i u civilnim postupcima pred općinskim sudovima građani slabog imovinskog stanja moraju biti potpuno oslobođeni pristojbi. No dokinuli bismo tisuće i tisuće fiktivnih trgovačkih sporova koji se vode isključivo radi parničnog troška. Insceniraju se lažni trgovački sporovi, plate se pristojbe (ako je blokiran račun, ne mora se ni platiti) i za postupak čiji je trošak kroz pristojbe oko 10.000 kuna, naplate se troškovi parničenja od nekoliko milijuna kuna. I to bez ikakva rizika.

Dakle, vi biste sudstvo izdvojili iz proračuna i pustili da se financira samo?

To je jedan prijedlog. Drugi je da se sredstva odmah izdvajaju na račun Vrhovnog suda koji će ih raspoređivati dalje. Ne možemo biti neovisni dok nam sredstva raspoređuje Ministarstvo financija. Tek tada će se eliminirati pritisak na suce.

Biste li sucima povjerili da sami određuju pristojbe?

Ne, te bi odluke donosio Sabor zakonskim aktima.

>>Kolakušić: Zakonski regulirati plaćanje u roku od 60 dana i uvesti fiskalizaciju za sve račune

>>Dvosatni sastanak s Kolakušićem povodom prijedloga misije Svjetske banke

  • Avatar guten_tag
    guten_tag:

    svaka čast gospodinu Kolakušiću za otkrivanje javnosti podvale sa pred stečajnim nagodbama. da je dirnuo u osinje gnijezdo vidjelo se po orkestriranoj hajci koja je otvorena protiv njega. dok se podobnima opraštaju milijarde i uništavaju mali vjerovnici dotle se malog ... prikaži još! siromašnog građanina oguli do gole kože ovrhama pa čak dotle da se ljude izbacuje van iz kuća i stanova. zanimljivo da se nitko nije sjetio za te nesretnike predložiti pred stečajnu nagodbu, bez reketa zvanog zatezna kamata 12%, sramotnih taksa i naknada već da se ljudima reprogramiraju dugovi i odblokiraju računi. zastrašujuće je da se siromašnom građaninu otme 1000 kn za recimo jednu kaznu za parkiranje ili jednu neplaćenu rtv pretplatu sve ispod 100kn.

  • 4mazge:

    kolakušić naravno ima pravo.....ima i dovoljno hrabrosti....jer izaći ispred drugih i kazati koje nepravilnosti i nepravde servira v la da...e to je "ozbiljan prekršaj".....pozdavljam hrabrog gospodina kolakušića

  • ddh:

    Koji intelektualci? Intelektualci iz redova gradjanske Hrvatske ne dobivaju niti priliku niti sansu, da se o bilocemu izjasnjavaju. Cijeli javni prostor je rezerviran za Partiju i t.zv. lijevu Hrvatsku, a u stvari uzurpiran je od komunista i njihovog vodje Josipovica. ... prikaži još! A ovi koji su u kolu sa figurom sa Pantovcaka i velikog vodje Milanovica nemaju tako i tako nista za reci. Jer ta lijeva grupacija pjevaca "Od Triglava do Vardara, pjevaca "Po sumama i gorama" nema tako i tako nista za reci. Njihove teme su Tito i partija, njihove teme su homoseksualci ili indijska konoplja. A radi takve klime koju su ti pjevaci stvorili, klime koja je stvarana pod dirigentskom palicom Josipovica i Milanovica, je Klima mrznje prema drugima, a u prvom redu mrznja prema Katolickoj crkvi, prema braniteljima i gradjanskoj Hrvatskoj u cijelini. A to sto se vise ne nazivaju drugovi i drugarice, nego gospodja i gospoda ne mjenja nista na stvari. Covjek moze tvora pobojati kako god zeli. Tvor ostaje tvor i zaudera sa svojim "mirisom".