Zahvaljujući preventivnim mjerama u novijoj povijesti učinjen je veliki napredak u smanjenju proširenosti i težine najčešćih oralnih bolesti, karijesa i parodontitsa. Ipak, u nekim populacijama nalazimo “tihu epidemiju” zubnih i oralnih bolesti, koje pogođenim osobama smanjuju kvalitetu života. Slijepe i slabovidne osobe osjetljiva su društvena skupina kojoj oštećenje ili potpuni nedostatak vida otežava životne aktivnosti. U Hrvatskoj je registrirano 17 377 osoba čiji je uzrok invaliditeta oštećenje vida, a Hrvatski savez slijepih bilježi preko 6000 slijepih osoba.
Osobe s oštećenjem vida teško će prepoznati zubne naslage i oralne bolesti u ranoj fazi. Čak i kod stanja ozbiljno narušenog oralnog zdravlja, rjeđe posjećuju stomatologa zbog teškoća u kretanju odnosno potrebe za pratnjom od strane osobe koja vidi. Razlog rjeđim posjetima stomatologu može biti i izostanak estetske percepcije zuba i usta kao i strah od stomatologa. Pristup informacijama o oralnom zdravlju otežan je budući da je većina informacija vizualnog tipa. Posljedica svih ovih okolnosti je lošije oralno zdravlje nego u osoba koje vide.
Metode stomatološkog liječenja slabovidnih i slijepih osoba iste su kao i kod osoba koje vide, ali je potrebno prilagoditi pristup i način rada. Kretanje po ordinaciji i sve postupke treba popratiti riječima i najaviti kako bi strah od nepoznatog prostora bio manji i kako ne bi bilo neugodnih iznenađenja za slijepog pacijenta. Prilagođen pristup od stomatologa zahtijeva veći vremenski angažman kao i pojačanu pažnju za nove situacije i potrebe ovih pacijenata.
Ključ promocije oralnog zdravlja je poučavanje oralne higijene uz redovite stomatološke kontrolne preglede. Umjesto uobičajenih vizualnih pomagala poput modela i sredstava za bojenje zubnih naslaga, u osoba s oštećenjem vida treba uzeti u obzir druge metode poučavanja i pojedinačan pristup prema mogućnostima svake osobe. Pravilan način četkanja zuba poučava se tehnikom „ruka na ruku“ - vodeći ruku slijepog pacijenta uz naglašavanje potrebe za pojačanom higijenom na mjestima gdje je najčešće slabija - rubovi zubnog mesa, unutarnje plohe zuba te nepravilno položeni zubi. Pritom treba uputiti pacijente da oralna higijena podrazumijeva masažu i četkanje zubnog mesa kao i četkanje jezika. Za higijenu međuzubnih prostora, pacijente s oštećenjem vida treba istom tehnikom uputiti u korištenje zubnog konca i međuzubnih četkica.
Suvremena zdravstvena zaštita podrazumijeva partnerski odnos i suradnju liječnika i pacijenta. U liječenju osoba s oštećenjem vida kao i s drugim vrstama invaliditeta potrebno je prilagoditi pristup prema specifičnim potrebama svakog pacijenta uz poštivanje njegove autonomije i dostojanstva. Prilagođeni pristup osigurat će ugodno i sigurno ozračje u ordinaciji i dobar odnos stomatologa i pacijenta, a time i preduvjete za promociju oralnog zdravlja kao sastavnog i bitnog dijela sveukupnog zdravlja.
Izv. prof. dr. sc. Jelena Dumančić, specijalist obiteljske stomatologije
Zavod za dentalnu antropologiju
Stomatološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Zavod za obiteljsku stomatologiju
Klinika za stomatologiju Kliničkog bolničkog centra Zagreb
dumancic@sfzg.hr
