Razgovor o debljini, ali i traženje rješenja za ovaj problem, koji danas zahvaća velik dio svjetske populacije, i dalje se često zaustavlja na istim savjetima: treba manje jesti, više se kretati, imati više discipline. Međutim, dostupni podaci Svjetske zdravstvene organizacije pokazuju da je u svijetu 2022. godine 43 posto odraslih imalo prekomjernu tjelesnu težinu, a 16 posto živjelo je s debljinom, dok novije procjene World Obesity Atlasa 2025 upozoravaju da bi do 2030. broj odraslih osoba koje žive s debljinom mogao porasti čak na 1,13 milijardi. Ove brojke problemu debljine daju malo drukčiju perspektivu i ukazuju da je riječ o ozbiljnom javnozdravstvenom izazovu modernog doba.
U Republici Hrvatskoj, kao članici Svjetske zdravstvene organizacije, prekomjerna tjelesna težina i debljina vode se i kroz medicinske dijagnoze prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti. Takvo razumijevanje mijenja način na koji se pristupa osobama s debljinom. Umjesto brzih dijeta, osuđivanja i kratkoročnih rješenja, naglasak se stavlja na procjenu zdravstvenog stanja, individualizirani plan, kontinuiranu podršku i liječenje kada je ono potrebno.
Naime, debljina, kao kronična bolest može utjecati na gotovo cijeli organizam. Povezuje se s većim rizikom od inzulinske rezistencije i dijabetesa tipa 2, povišenog tlaka i kolesterola, bolesti srca i krvnih žila te srčanog i moždanog udara. Često je prate i apneja u snu, masna jetra, probavne i hormonalne tegobe, a dugotrajno opterećenje može ostaviti posljedice i na zglobovima, osobito koljenima, kukovima i kralježnici. Uz fizičke posljedice, debljina se povezuje i s nekim oblicima raka te psihološkim teškoćama, od narušenog samopouzdanja do tjeskobe i depresivnih simptoma.
Brojni usponi i padovi
Život u “velikom” tijelu oboljeloj osobi postaje teret s kojim se teško nositi. Osim otežanog kretanja, nezadovoljstva sa sobom i potencijalnih zdravstvenih rizika, “oči” okoline u kojoj živi vrlo su kritične i nemilosrdne.
“Manje jedi, počni se kretati”, najčešći su savjeti koje osobe s ovim problemom dobivaju. Naizgled, dobronamjerne rečenice, u pozadini skrivaju klopku društvene stigme koja stavlja etiketu na kojoj kao da piše: “inertan si, pasivan, nediscipliniran, ne možeš se kontrolirati, nisi sposoban preuzeti stvari u svoje ruke”. Zaboravlja se pritom da većina oboljelih vodi cjeloživotnu bitku s debljinom, da iza sebe imaju već tisuću pokušaja, uspona i padova, da svakodnevno žive s negativnim validacijama i komentarima na svoj fizički izgled.
Iz ovakve pozicije teško je krenuti u promjenu. Osobe koje se osjećaju osuđivano često odgađaju razgovor s liječnikom, izbjegavaju preglede ili se povlače iz situacija u kojima očekuju neugodne komentare. Stoga se i zdravstveni problemi uzrokovani debljinom otkrivaju kasnije, a liječenje započinje tek kada su tegobe već izraženije.
Liječenje debljine zahtijeva multidisciplinarni pristup
Zdrava prehrana i tjelesna aktivnost važan su temelj u kontroli tjelesne težine, ali ponekad nisu dovoljne jer naše tijelo ne funkcionira samo prema razlici unesenih i potrošenih kalorija. Medicina danas debljinu definira kao složenu kroničnu bolest koja najčešće nastaje međudjelovanjem genetskih i metaboličkih čimbenika te čimbenika okoline i ponašanja te koja zahtijeva strukturiran medicinski pristup i kontinuiranu podršku stručnjaka.
Ako ste već pokušali smršavjeti, a rezultati izostaju ili se težina vraća, to ne znači da niste dovoljno odlučni. To može biti znak da je potrebno bolje razumjeti što se događa u vašem organizmu i kakav je pristup za vas najprimjereniji. Razgovor s liječnikom može biti prvi korak prema realnijem i sigurnijem planu: uz jasnu procjenu stanja, pregled dosadašnjih pokušaja, osnovne nalaze, popis terapija koje uzimate i pitanja o mogućnostima koje su vam danas dostupne.
„Osuđivanje je neizbježno kada živite u pretilom tijelu“
Iza broja na vagi često stoje godine pokušaja, odricanja, komentara okoline, osjećaja srama, ali i zdravstvenih poteškoća koje se ne vide na prvi pogled. Upravo o toj svakodnevici govori Hana Božičević, dok prof. dr. sc. Sanja Klobučar Majanović objašnjava zašto debljinu treba liječiti kao kroničnu bolest, a ne promatrati je kao pitanje volje.
Hana Božičević svoga problema s debljinom postala je svjesna vrlo rano, još u osnovnoj školi, kada je shvatila da izgleda drukčije od svojih vršnjaka i da je zbog toga često žrtva neugodnih komentara i izrugivanja.
“Osuđivanje je, nažalost, gotovo neizbježno kada živite u pretilom tijelu. Tijekom života doživjela sam sve, od neugodnih komentara stranaca na ulici do situacija na fakultetu i radnome mjestu“, govori Hana. No debljina je za nju bila puno više od fizičkog opterećenja. Utjecala je na njezino samopouzdanje, na odnose s drugima pa čak i na najobičnije svakodnevne situacije kao što je kupnja odjeće ili izlazak u javnost.
“Debljina utječe na gotovo svaki aspekt života, od toga hoćete li biti meta ismijavanja do toga da ne možete ući u bilo koju trgovinu i jednostavno kupiti odjeću. To su stvari koje većina ljudi uzima zdravo za gotovo”, opisuje Hana. S dijetama je počela još kao djevojčica, u razdoblju kada su krenula zadirkivanja i kada je sve više osjećala da se razlikuje od drugih. Tijekom godina isprobala je brojne načine mršavljenja, ali je s vremenom, educirajući se o prehrani i zdravlju, počela razumijevati da debljina nije uvijek samo pitanje hrane, kretanja ili samokontrole.
Prijelomni trenutak dogodio se, kako navodi, kada je naišla na liječnike koji su njezinu situaciju sagledali sa znanjem, razumijevanjem i poštovanjem.
“Tada sam shvatila da mi dodatna stručna podrška može pomoći”, kaže Hana i dodaje, “Potražiti pomoć prvi je korak. Svaka osoba zaslužuje imati nekoga tko će dio tog tereta nositi s njom. Ako vam stručna podrška može pomoći da lakše dođete do zdravijeg tijela i kvalitetnijeg života, onda vrijedi pokušati.”
Debljina kao kronična bolest
Hanina priča potvrđuje koliko je debljina kompleksan problem i koliko utječe na sva područja života. Na to upozorava i prof. dr. sc. Sanja Klobučar Majanović, koja smatra da debljinu treba promatrati kao kroničnu bolest, a ne kao posljedicu nečijeg neuspjeha.
“Debljina je kronična bolest koju karakterizira prekomjerno nakupljanje, poremećena raspodjela i disfunkcija masnog tkiva s negativnim implikacijama na funkciju drugih organskih sustava i funkcionalnost organizma u cjelini”, objašnjava prof. dr. sc. Klobučar Majanović.
Iako prehrambene navike i tjelesna aktivnost imaju važnu ulogu, liječnica naglašava da se debljina ne može svesti na loše životne izbore. Na njezin razvoj utječe složena interakcija genetskih, bioloških, hormonalnih, psiholoških, socijalnih i okolišnih čimbenika. Drugim riječima, ono što se izvana često tumači kao manjak volje, u stvarnosti je puno složeniji zdravstveni problem.
“Danas znamo da organizam posjeduje složene mehanizme regulacije tjelesne težine te da kod osoba s debljinom dolazi do poremećaja tih regulacijskih sustava. Zbog toga suvremena medicina debljinu prepoznaje kao kroničnu bolest koja zahtijeva dugoročno praćenje i liječenje, a ne kao pitanje osobnog neuspjeha ili nedostatka volje”, kaže liječnica te dodaje kako stoga najčešći savjet koji osobe s debljinom čuju, “manje jesti i više se kretati”, nije dovoljan da objasni stvarnost s kojom se mnogi pacijenti suočavaju.
Prof. dr. sc. Klobučar Majanović objašnjava da tjelesnu težinu reguliraju mozak, hormoni, probavni sustav i masno tkivo, a kod osoba s debljinom ti se mehanizmi mogu promijeniti tako da organizam potiče glad, smanjuje osjećaj sitosti i otežava dugoročno održavanje izgubljene težine.
“Kada osoba počne gubiti kilograme, tijelo može aktivirati dodatne prilagodbe: povećati apetit i smanjiti energetsku potrošnju kako bi se vratilo na prethodnu tjelesnu masu. Zbog toga se mnogi pacijenti, unatoč velikom trudu, ponovno suočavaju s porastom težine. Naravno, zdrava prehrana i redovita tjelesna aktivnost ostaju temelj liječenja, ali same po sebi često nisu dovoljne za sve osobe koje žive s debljinom”, zaključuje prof. dr. sc. Klobučar Majanović.
Sadržaj nastao u suradnji s tvrtkom Eli Lilly.
Otvori KEKS Pay
