Prosječna odrasla osoba zijevne oko 20 puta dnevno, a kada osjetimo da zijevanje dolazi, gotovo ga je nemoguće zaustaviti. Još je neobičnije to što nam se potreba za zijevanjem često javlja čim ugledamo ili čujemo nekoga drugoga kako zijeva. Znanstvenici još nemaju konačan odgovor zašto se to događa, ali vjeruju da bi takvo ponašanje moglo biti povezano s društvenim oponašanjem, empatijom i zaštitom članova zajednice, pišu stručnjaci za PBS News.
Zašto uopće zijevamo? O pravoj svrsi zijevanja još ne postoji znanstveni konsenzus. Prema jednoj teoriji, kada smo umorni, dišemo pliće, zbog čega se u tijelu može nakupiti više ugljikova dioksida. Zijevanje bi zato moglo biti poseban oblik disanja kojim brzo unosimo kisik i izbacujemo ugljikov dioksid. Pojedini znanstvenici smatraju da promjene u razini kisika, ugljikova dioksida i adenozina mogu djelovati kao okidači koji mozgu šalju signal da je vrijeme za zijevanje. Tijekom zijevanja stežu se mišići lica, a krv obogaćena kisikom snažnije se usmjerava prema mozgu. Druge teorije navode da zijevanje može pomoći u hlađenju mozga ili rastezanju unutarnjih tkiva i pluća, čime se tijelo razbuđuje.
Zijevaju li i životinje? Zijevanje nije svojstveno samo ljudima, nego je primitivan refleks koji se javlja kod brojnih životinjskih vrsta i potječe iz moždanog debla. Budući da je taj dio ljudskog mozga sličan onome kod drugih sisavaca, ptica i gmazova, nije neobično da i mnoge životinje zijevaju. Zijevanje je uočeno kod ptica, gmazova, sisavaca, pa čak i nekih morskih pasa. Zanimljivo je da životinje s većim mozgom u pravilu zijevaju dulje, što donekle podupire teoriju da je ono povezano s promjenama u moždanoj aktivnosti i kemiji.
Zašto počnemo zijevati kada vidimo drugoga? Jedno je istraživanje pokazalo da se vjerojatnost zijevanja povećava čak šest puta nakon što vidimo drugu osobu kako zijeva. Moguće objašnjenje krije se u društvenom zrcaljenju, pojavi pri kojoj nesvjesno oponašamo ponašanje drugih. Sličan se proces događa kada počnemo češati kožu nakon što vidimo nekoga kako se češe, prekrižimo noge poput sugovornika ili se nasmijemo kada se drugi smiju. U tome bi mogli sudjelovati zrcalni neuroni, koji povezuju ono što opažamo s vlastitim osjećajima i pokretima. Kada vidimo osobu kako izvodi određenu radnju, mozak može prepoznati kako bi ta radnja izgledala i osjećala se u vlastitom tijelu. Zbog toga se može javiti gotovo automatska potreba da je ponovimo.
Oponašanje može imati zaštitnu ulogu: Istraživanje provedeno na miševima pokazalo je da su životinje počele češati vlastito tijelo samo nekoliko sekundi nakon što su vidjele snimku drugog miša koji se češe. Bile su čak pet puta sklonije ponoviti takvo ponašanje od životinja koje nisu gledale istu snimku. Znanstvenici smatraju da životinje oponašaju ponašanje drugih jer ga nesvjesno prepoznaju kao korisno. Takva bi reakcija u prirodi mogla pomoći u zaštiti od kukaca, bolesti i drugih prijetnji, a istodobno uštedjeti vrijeme i energiju. I zarazno zijevanje moglo bi imati evolucijsku svrhu povezanu s usklađivanjem skupine i zaštitom njezinih članova. Ipak, njegova točna uloga još nije poznata.
Zijevanje možda otkriva i empatiju: Oponašanje tuđih reakcija može ojačati društvene veze. Kada nam se netko prijateljski nasmiješi, često mu nesvjesno uzvratimo osmijehom, a sličan se mehanizam možda krije i iza zaraznog zijevanja. Pojedini stručnjaci smatraju da su empatičnije osobe sklonije društvenom zrcaljenju. Zijevanje bi zato moglo biti jednostavan, nesvjestan oblik komunikacije kojim se usklađujemo s ljudima oko sebe.
Imate viška tikvica i ne znate što s njima? Sačuvajte ih za zimu, evo 8 načina kako to učiniti
Otvori KEKS Pay
