Zagreb neće biti Kantograd! To je samo jedna od bizarnih krilatica u vrijeme bitke za Zagreb. Naravno, besmislica, jer kontejneri i kante nikad nisu bile problem same po sebi. To postaju samo ako ih gradska vlast nije sposobna dovoljno često i na vrijeme prazniti! A znamo da nije. Bila sposobna. Dugo je Zagreb bio europski čist grad, no u zadnjim godinama Bandićeve vlasti, u vrijeme financijske krize to je polako prestajao biti. Vrhunac pak - odnosno dno - doživljava tek u Tomaševićevo vrijeme. Iako novca nije nikad bilo više.
Vjerovali smo da ta garnitura zna sve o ekologiji, a da rješenje problema smeća ima u malom prstu. Danas znamo da nisu znali ništa. No, pretpostavljamo ipak da su mnogo usput naučili. Na simboličkoj razini, prispodoba tog promašaja bilo je PR-ovsko zabadanje zastave na vrh jakuševačkog brda smeća, s čuvenom fotografijom kao da je osvajanje Iwo Jime, da bismo nakon osvajanja vlasti svjedočili kako se baš s tog mjesta osipa golema prijeteća lavina smeća. Naravno, obećanje o sanaciji Jakuševca nije ispunjeno. A kad će zapravo, ne zna se. Još je niz prepreka na putu i rokovi su više nego dvojbeni.
Nitko nema ništa protiv podzemnih spremnika, dapače, ali moraju biti usklađeni s prostorom. To nije problem na Trnju ili Dubravi gdje je prostor tako loš da ga podzemni spremnici mogu samo poboljšati, ali na području Donjeg i Gornjeg grada jee o tome potrebno voditi računa i tu se zaista nešto trebaju pitati urbanisti i kulturnjaci. Što bi falilo da su se isti postavili u središnji koridor Gajeve i Petrinjske, Pod zidom, ili na onu zelenu površinu u Bakačevoj, umjesto što su se postavili doslovno na ulaz na glavni gradski trg? Ali to je bilo i za očekivati od ekipe koja je studirala 18 godina i ima ukupno 3 godine radnog staža, a naročito od Tomaševića koji je iz Domaljevca, odrastao u Zaprešiću i nije vidio Zagreb do 18. godine života.