Žena koja je doživjela iskustvo bliske smrti nakon stravičnog pada s oko 18 metara podijelila je zapanjujuću spoznaju koju je imala dok je sedam sati ležala između života i smrti. Erica Tait, psihoterapeutkinja iz New Jerseyja, progovorila je o nesreći koja joj se dogodila u rujnu 2015. dok je planinarila na Palisadama – strmim liticama koje se protežu uz rijeku Hudson, prenosi Mirror.
Tada 22-godišnja Erica ispričala je da se toga jutra probudila s “čudnim osjećajem u želucu”, no odlučila ga je ignorirati i sama krenuti na planinarenje. Na kraju litica naišla je na vodopad koji je bio presušio. Kako se ranije popela uz njega, smatrala je da se jednako lako može i spustiti.
No čim je započela spuštanje niz stijenu visoku oko 18 metara, ubrzo se našla u ozbiljnim problemima. Zapela je i više od 20 minuta ostala zarobljena na stijenama, nadajući se da će je netko primijetiti i spasiti. Dok je pokušavala pronaći izlaz, ugledala je kamen prekriven mokrom mahovinom i odlučila riskirati. Stavila je nogu na njega, ali je skliznula i pala.
Srušila se na kamenje i zadobila teške ozljede: slomljena rebra, zdjelicu, kralježnicu i ruke, probijena pluća – zbog čega se počela gušiti – nakon čega je izgubila svijest. Ipak, nakratko se uspjela probuditi, izvaditi mobitel iz ruksaka i pozvati pomoć prije nego što je ponovno pala u nesvijest. Policija ju je tražila satima, a ona je sve to vrijeme nepomično ležala zarobljena.
U tih sedam sati Erica je doživjela iskustvo bliske smrti. “Prvo čega se sjećam je odvajanje od svog fizičkog tijela. Pogledala sam ga i shvatila da to nisam ja. Postoji nešto što nadilazi fizičko biće”, ispričala je, “Tada sam naučila da smrt zapravo ne postoji – postoji nešto što nadživljava tijelo. Neki to zovu duša, duh ili svijest”.
Opisala je kako je imala životni pregled u kojem je svjedočila svim svojim iskustvima, shvaćajući da je nerijetko ljudima nanosila više boli nego pomoći. Tada je, kaže, naučila o karmi i zakonitosti uzroka i posljedice, što je doživjela kao “iskrenu procjenu” vlastitog života. To iskustvo donijelo joj je, kako kaže, “ogromno širenje srca” i “duboko suosjećanje” prema patnji drugih, ali i spoznaju o “pravoj svrsi” ljudskog postojanja.
Sljedeći trenutak opisuje kao “iskustvo bijelog svjetla” ispunjeno neizrecivom ljubavlju i mirom, u kojem je shvatila da su “svaka stanica i svaki atom stvoreni istom energijom” te da smo svi “povezani i jedno”.
Nakon punih sedam sati pronašao ju je vatrogasac koji nije bio na dužnosti, a do nje je stigao vođen, kako je kasnije rekao, intuicijom. Erica je zatim prevezena vojnim brodom niz Hudson i spašena. Oporavak je bio dug i težak – mjesec dana u bolnici, zatim mjesec dana rehabilitacije, a potom pola godine u krevetu i invalidskim kolicima. No, unatoč traumatičnom iskustvu, Erica ističe da ju je ono dovelo do dubokog duhovnog buđenja.