Lijekovi iz srednjeg vijeka često izgledaju iznenađujuće i ponekad čak bizarno u usporedbi s modernom medicinom. U to doba, liječnici su se oslanjali na prirodne sastojke, bilje, pa čak i neobične preparate poput gušterovog ulja ili mješavina koje danas zvuče gotovo kao čarolija. Iako su mnogi od tih lijekova bili rezultat praznovjerja i ograničenog znanja, neki su ipak imali stvarnu ljekovitu vrijednost i predstavljaju važan dio povijesti medicine. Istraživači su otkrili mnoštvo medicinskih lijekova koji datiraju više od tisuću godina unatrag, otkrivajući da su rani srednjovjekovni Europljani bili daleko više zdravstveno osviješteni nego što su povjesničari nekada vjerovali.
"Ljudi u ranom srednjem vijeku bili su prilično zainteresirani za znanost, za promatranje, za otkrivanje korisnosti različitih prirodnih tvari te za pokušaj prepoznavanja obrazaca i davanja predviđanja", rekla je dr. Meg Leja, izvanredna profesorica povijesti na Sveučilištu Binghamton koja je pomogla u vođenju istraživanja. Ispostavilo se da su možda bili na tragu nečega što današnji gurui zdravlja tek sustižu, piše New York Post. "Mnoge stvari koje vidite u ovim rukopisima zapravo se trenutačno promoviraju na internetu kao alternativna medicina, ali postoje već tisućama godina", objasnila je Leja.
Muči vas glavobolja? Zaboravite na ibuprofen. Prije tisuću godina, najčešći lijek bila je mješavina zdrobljene koštice breskve i ružinog ulja koju su mazali po čelu. Iako to možda zvuči više kao vještičarenje nego kao lijek, moderna znanost sugerira da nisu bili potpuno u krivu. Studija iz 2017. godine pokazala je da ružino ulje može pružiti kratkotrajno olakšanje od migrene, dok je zdrobljena koštica breskve ipak malo sumnjivija. Savjet drugog rukopisa iz 9. stoljeća za poboljšanje zdravlja kose počinje praktičnim korakom: očistite vlasište sa soli i octom s dodatkom bilja da biste se riješili parazita.
Čak i danas, ispiranje octom, posebno s jabučnim, koristi se kao kućni lijek za probleme s vlasištem poput peruti i ekcema. Iako ocat definitivno ima antibakterijska, antifungalna i antivirusna svojstva, znanstveni dokazi da se može boriti protiv perutanja vlasišta su slabi. Piling za vlasište s morskom soli, u međuvremenu, nalazi se na policama drogerija. Za zaista bujne pramenove, srednjovjekovni iscjelitelji su preporučili da se na vrh nanese melem od ulja pomiješanog s pepelom spaljenog zelenog guštera da bi se "otključale" sve dobrobiti.
Jedan stari lijek za porođaj savjetovao je trudnicama da privežu pero supa za lijevu nogu da bi osigurale lakši porod. Iznenađujući uvidi dolaze iz "Korpusa ranosrednjovjekovne latinske medicine", digitalne zbirke koju su Leja i njezini kolege prikupljali više od dvije godine. Ovaj projekt gotovo je udvostručio broj poznatih zdravstvenih rukopisa iz razdoblja prije 11. stoljeća. Mnogi su pronađeni napisani na marginama nepovezanih knjiga o temama poput gramatike, teologije i poezije.
"Istina je da nam nedostaje mnogo izvora za to razdoblje. U tom smislu, ono je 'mračno', ali ne u smislu bilo kakvih 'antiznanstvenih' stavova. Bili su zabrinuti zbog lijekova, željeli su promatrati prirodni svijet i bilježiti informacije gdje god su mogli u ovom razdoblju poznatom kao mračno doba", objasnila je Leja.