Na današnji dan 1762. godine na prijestolje je sjela jedna od najpoznatijih carica u povijesti svijeta, ruska Katarina II., poznata i kao Katarina Velika. Vlasti se domogla nakon urote koja je rezultirala umorstvom njezina supruga Petra III. Iako je ušla u povijest kao moćna carica koja je modernizirala i proširila Rusko Carstvo, njezin privatni život, porijeklo i osobnost skrivaju niz manje poznatih, ali detalja koji i danas fasciniraju javnost.
Rođena je kao Sofija Augusta Frederika von Anhalt-Zerbst 1729. godine u malenom njemačkom kneževstvu u Pruskoj. Nije bila Ruskinja ni po krvi ni po jeziku, a ruski jezik naučila je tek nakon dolaska u Rusiju, gdje se sa 16 godina udala za ruskog prijestolonasljednika Petra III. Uložila je veliki trud kako bi se prilagodila ruskom dvoru – prešla je na pravoslavlje, uzela ime Katarina i pokazivala veću predanost ruskoj kulturi nego mnogi domaći plemići. Njezin brak s Petrom bio je izuzetno nesretan; muž ju je zanemarivao, bio je djetinjast i nezreo, a Katarina je ubrzo shvatila da će morati sama krojiti svoju političku sudbinu.
Jedan od zanimljivijih, ali rjeđe spominjanih aspekata njezina života bio je njezin apetit za knjige i filozofiju. Bila je vatrena čitateljica djela Voltairea, Rousseaua i drugih prosvjetiteljskih mislilaca s kojima je i osobno komunicirala. Iako su ti kontakti često bili motivirani političkom potrebom da se prikaže kao prosvijećena vladarica, Katarina je iskreno vjerovala u neke od ideja prosvjetiteljstva. U praksi, međutim, bila je i politički pragmatična – ugnjetavanje seljaka je nastavila, a pobunu pod vodstvom Jemeljana Pugačova, koji je tvrdio da je car Petar III. kojeg nisu uspeli ubiti, krvavo je ugušila, iako je istovremeno s Voltaireom razmjenjivala pisma o slobodi i pravu. Voltaire ju je, inače, nazivao 'najsjajnijom zvijezdom Sjevera'.
Katarina je bila poznata i po brojnim ljubavnim vezama – imala je više od desetak ljubavnika tijekom života, a neki od njih, poput Grigorija Potemkina, igrali su važne političke uloge. Zanimljivo je da je Katarina ljubavnicima često osiguravala raskošne darove, plemićke titule i visoke državne položaje. Potemkin joj je ostao osobito blizak, a i nakon njihove romantične veze, nastavio je djelovati kao njezin najvažniji savjetnik i strateg, osobito u ekspanziji prema Crnom moru.
Jedan od najzanimljivijih, ali i najmanje poznatih aspekata Katarinina vladanja bila je njezina ambicija da Rusiju učini kulturnom silom. Osnovala je brojne škole, knjižnice i muzeje, a Ermitaž u Sankt Peterburgu, danas jedan od najvećih svjetskih muzeja, započeo je kao njezina privatna kolekcija umjetnina. Nabavljala je slike, skulpture i knjige iz cijele Europe, često otkupljujući čitave kolekcije plemića u financijskim teškoćama.
Nitko nije savršen: Ovo su negativne osobine svakog horoskopskog znaka
Katarina Velika umrla je 1796. godine nakon 34 godine vladanja, ostavivši iza sebe Rusiju znatno većom, snažnijom i politički sofisticiranijom nego što ju je zatekla. Iako ju često prate legende i tračevi koji graniče s mitovima, manje poznati detalji iz njezina života otkrivaju složenu osobnost žene koja je, unatoč podrijetlu i okolnostima, oblikovala čitavu jednu epohu ruske povijesti.
Otvori KEKS Pay
