Naslovnica Lifestyle Putovanja

Francuzi dolaze planinariti, a Englezi hvatati leptire

Plan je izgraditi žičaru za planinare, bicikliste... od Krasna do “gore”, pa hotelska naselja i restoran
21. kolovoza 2018. u 22:13 2 komentara 433 prikaza
Foto: Kristina Stedul Fabac/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/8

Putnik namjernik ili netko tko se na Velebitu “izgubi” u Krasnom polju, ostat će šokiran ljepotama prirode te blagošću i gostoljubivošću njegovih mještana.

1 / 8

Špica turističke sezone u Krasnu nije u vrijeme “idilične” velebitske zime i snijega, nego baš u ljeto.
Gosti su uglavnom stranci, a najviše je Francuza, koji planinare i obilaze sve nacionalne parkove u Europi, onda Englezi, Belgijanci, Česi, Poljaci, Litavci itd.

– Imali smo i goste iz Katara, bajkere iz Mađarske, Švedske... Tu im bude baza, onda idu svuda okolo, do Plitvica, Splita i Dubrovnika. Stariji Englezi iz hobija hvataju leptire, fotografiraju ih i zapisuju u kataloge. Ovdje na Velebitu su u dva dana vidjeli i uhvatili sto vrsta leptira. Kažu da u cijeloj Engleskoj ne mogu cijelu godinu pronaći pedeset vrsta leptira – kaže Tomislav Rogić, inženjer šumarstva, koji preko ljeta pomaže supruzi Jasmini Samaržiji Rogić u konobi i pansionu “Jure”.

 | Autor : Patrik Macek/PIXSELL Foto: Patrik Macek/PIXSELL

Stranci su oduševljeni domaćom hranom koja nije izgubila okus. Vole jesti teletinu ispod peke, gulaš od divljači, janjetinu s ražnja, odojak, razne teleće ujuške, pancetu, kobasice itd. No, ono na što svi gosti “otkinu” Tomislavov je planinski čaj. On osobno bere ljekovite trave, suši ih i kuha čaj.

– Kako sam često u šumi, dok radim, usput berem trave: stolisnik, vrkutu, metvicu, šipak, lipu, gospinu travu, maslačak, majčinu dušicu, borovnicu, plod i list jagode i druge. Radim mješavinu planinskog čaja, stavljam dvije do tri vrste ljekovitih biljaka, laganih.

Gostima nudimo velebitski, planinski čaj, uglavnom za doručak i navečer pred spavanje. Reakcije gostiju su jako dobre pa svi pitaju gdje bi mogli kupiti čaj – kaže inženjer Tomislav koji je prošle godine dosta toga podijelio pa je bio “u krizi”.

Renault Kadjar Na putu Putovanje nije utrka - puno je toga pogleda vrijedno

Područje Krasna koje je na rubu Nacionalnog parka Sjeverni Velebit ima oko 250 biljnih vrsta i svake godine otkrije se neka nova endemska vrsta.

Nije, međutim, Konoba “Jure” jedini iznajmljivač soba u Krasnu. Gosti se mogu smjestiti i kod drugih.

Najzanimljivija je priča o hotelu Degenija, koji se nalazi na brdu blizu svetišta Majke Božje od Krasna. Hotel je podigao poduzetni svećenik, pokojni Nikola Komušanac. Hotel je bio zamišljen kao mjesto duhovne obnove za svećenike, ali se morao komercijalizirati kako bi mogao biti samoodrživ.

kako je mladima u rh U Hrvatskoj je odlično ako imaš dobar posao

Komušanac je zaslužan i za brendiranje Velebita preko poznatih velebitskih rakija; travarice, pelinkovca, kruškovca itd.
Nakon smrti glasovitog svećenika, Degeniju je preuzela njegova sestra Ljubica Blažević koja je hotel prodala, a punionicu velebitskih rakija smještenu uz hotel zadržala te je danas vodi njezin sin Igor.

Međutim, u Krasnu se proizvode tek male količine rakija. Kako je biznis s rakijom u potpunosti uspio, sestra i nećak pokojnog svećenika sada rade na tome da se punionica iz Zagreba, iz Badela, vrati u Krasno. Hoće li uspjeti u svojoj namjeri, tek treba vidjeti jer Krasno pati od nedostatka ljudi i, posljedično, radnika.

Don Stjepan Zeba, upravitelj župa Krasno i Kuterevo, ne osporava zasluge pokojnog velečasnog Komušanca.
Velečasni Nikola ostavio je ovdje duboki trag, pogotovo u vezi svetišta, jer, ako ništa drugo, probio je cestu do svetišta, njegovo je to djelo uz pomoć dobrih i plemenitih ljudi – kaže don Stjepan.

Gin, piće kakva prilika Nudi se posao iz snova: Dajte otkaz, putujte svijetom i pijte gin. Može li ljepše?

Tako je, zahvaljujući velečasnom Komušancu, i svetište Majke Božje od Krasna dobilo na značenju.
– Zahvaljujući velečasnom Nikoli, broj hodočasnika u Krasno se povećao, pogotovo za vrijeme Domovinskog rata – kaže don Zeba.
– Sada hodočasnici dolaze iz Gospića, Senja, Otočca i Rijeke, a pripadnici specijalne policije pješice idu sedam dana od crkve sv. Franje kod Obrovca, ispod Tulovih greda pa vrhovima Velebita. Ovdje se za Veliku Gospu znalo okupiti 15-20 tisuća vjernika. Sad je broj manji, ali to oscilira od godine do godine – govori don Stjepan koji stalno živi u svetištu.

– Biskup je zahtijevao da se nastanim ovdje, što meni osobno ne smeta – kaže don Stjepan Zeba, inače podrijetlom iz Bosanske Posavine iz Bijelog Brda pokraj Dervente. Prije rata bio je u župama u Gospiću, Bilaju, Ribniku, a poslije rata u Korenici.
No, don Stjepan sada ide dalje. Želi urediti okoliš svetišta Majke Božje Krasnarske.

Projektant je Jere Bošnjak, koji je projektirao crkve u Donjem Lapcu, Korenici, karmel sv. Ilije na Buškom jezeru itd. Sada ima novi zadatak, projektirati nove sadržaje svetišta Majke Božje od Krasna i to u etapama. Projekt je vrijedan 5 milijuna kuna.
– Riječ je – kako kaže, “o obogaćivanju svetišta s novim sadržajima, dakle o vanjskom uređenju, izradi vanjskog oltara itd.”.

 | Autor : Ivica Radoš Foto: Ivica Radoš

Međutim, budućnost Krasna nije baš tako krasna. Mjesto je, kao i cijelu Hrvatsku, pogodila depopulacija. Osnovnu školu od 1. do 8. razreda u Krasnu pohađa samo 26 đaka, a u Kuterevu 20. I don Stjepan žali se na malobrojnost vjernika.
– Župa Krasno ima 450 stanovnika, 200-tinjak domaćinstava, Kuterevo ima 550 stanovnika, a Crno Jezero, filijala župe Kuterevo, još 50 stanovnika.

Ove godine don Stjepan imao je samo jednog prvopričesnika u Krasnu, a u Kuterevu četiri.
– Krštenja sam prošle godine imao. Ljudi koji su podrijetlom odavde dođu i krste djecu, ali to ne računam.
Krasno je prije 50 godina imalo više od 1100 stanovnika, bilo je kuća s desetero djece, 1991. bilo je više od 800 stanovnika. Krasno čine 13 zaselaka koja se uglavnom zovu po prezimenima. Nadbiskup riječki Devčić je iz Devčića.

ZOO UŽIVANJE MEĐU ŽIVOTINJAMA Za kampiranje u našem ZOO-u javite se pola godine prije

Hrvatski trend je, nastavlja don Stjepan, da ljudi bježe sa sela u velike gradove.
– Tako Hrvatsku gubimo, na žalost. Ovdje ima budućnosti, sigurno ima života. Moje geslo, koje sam preuzeo od jednog starog pokojnog svećenika, temelji se na riječima koje mi je uputio: – Mali, di sunce grije i kruh se ije! Ja se toga držim i dan-danas. Kada voliš svoj poziv i narod, svoju zemlju, u toj zemlji naći ćeš i kruha, bez obzira na sve muke.

Ni Ivan Anić, dragovoljac Domovinskog rata, gradski vijećnik u Senju s liste HDZ-a, predsjednik Mjesnog odbora Krasno, ne prešućuje probleme, ali želi pomoći da se “izguraju” projekti koji bi Krasnu dali novi polet.

Naime, u podnožju brda na kojem je hotel Degenija udruga Sanus iz Splita planirala je za djecu oboljelu od malignih bolesti izgraditi stacionar koji bi šest mjeseci ugošćivao oboljelu dječicu i njihove roditelje.

Generacija Z nove generacije Kakvi su putnici Hrvati? Evo za čim najviše žalimo....

– Ovo je Bogom dano mjesto što se tiče prirode. Znanstveno je dokazano da se na ovoj mikrolokaciji miješaju tri-četiri klime, planinska, mediteranska, kontinentalna, gdje je zrak obogaćen aerosolima koji dolaze putem mora koje je od nas devet kilometara zračne linije. Velebitski zrak je ljekovit – pojašnjava predsjednik Mjesnog odbora.

Naime, Mjesni odbor je učinio sve da se okrupne čestice na 10.000 četvornih metara, napravi prostorni plan za dječje lječilište, uz bazene, igrališta, stacionar za roditelje, ali politika nije dala zeleno svjetlo.
– Struka je rekla svoje, sad je to stvar političke volje. Bez odluke odozgo sve pada u vodu, kaže Anić. Osim toga, otkriva Anić, u Krasnu planiraju izgraditi i Centar planinskog turizma vrijedan 62 milijuna kuna.

Naime, najprije su htjeli skijalište, međutim budući da je EU donio odluku da zbog klimatskim promjena ne prihvaća sufinanciranje skijaških centara ispod dvije tisuće metara nadmorske visine, u Krasnu su prihvatili savjet da prijave projekt Centar planinskog turizma. Sve bi bilo objedinjeno u cjelogodišnjem centru – žičara, koja bi tijekom cijele godine gondolom vukla planinare, izletnike, bicikliste, skijaše itd.

Dnevnik iz Benina U nekim dijelovima zemlje nikada nisu vidjeli bijelog čovjeka pa me se boje

S obzirom na to da bi žičara s gondolom išla iz Krasna na greben koji se zove Plješevica, to bi ujedno bio i ulaz u Nacionalni park Sjeverni Velebit. Prodavale bi se karte za ulaz u Nacionalni park i razvozili izletnici prema Zavižanu, Štirovači, Premužićevoj stazi i Alanu.

Zavižan i njegov botanički vrt su posebna atrakcija. Mještani Krasna u tome vide veliku perspektivu jer je riječ o projektu koji bi značio puno za cijelu Hrvatsku.

– Prema stručnim projekcijama, kad bi se to realiziralo, imali bi velike koristi svi susjedni gradovi te otoci Pag i Rab, jer sve je to na pola sata do sat vožnje od Krasna. Uz projekt gondole planirana su i hotelsko-apartmanska naselja, a na vrhu, gore, i jedan restoran. To gledamo kao jedan od najprosperitetnijih projekata – kaže Anić.

– Ovdje na našoj lokaciji snijega godišnje ima šest mjeseci, do svibnja, a žičara bi išla od 900 metara do 1600 metara nadmorske visine. Centar planinskog turizma doista je vrijedan projekt, bilo bi jako važno da uspije i da ga Vlada RH pogura. U međuvremenu, dok se mještani Krasna ne izbore za Centar planinskog turizma, drvna industrija, dvije pilane u Krasnu od kojih žive mnoge obitelji, suočavaju se s nedostatkom radnika.

putovanje Valentina
 Wiesner Na mladima svijet ostaje: neka budu realni i traže – nemoguće!

– Bilo je drukčije kad su se ovdje otvarala radna mjesta. Nažalost, sve se okrenulo, mladih nema. Ne vidim sliku budućnosti ovdje. Sve je bilo lijepo posloženo, razvijali smo se, zapošljavali, ali eto dogodilo se što se svima dogodilo. Nema radnika – kaže Branko Samaržija, vlasnik jedne od pilana u Krasnu. U njegovoj pilani sada radi 25 radnika. Ljudi pomalo odlaze u mirovinu i potrebno se prilagoditi.

– Moramo smanjivati proizvodnju ili ulagati u nove tehnologije s manjim brojem radnika. Tko hoće opstati u ovome poslu i zadržati kapacitete bez velikih ulaganja, tehnologije i smanjenja broja radnika, nema budućnosti – kaže Branko Samaržija. Njegovi proizvodi uglavnom se izvoze u prekooceanske zemlje.

– Manjak je ljudi, imamo pogon i u Žutoj Lokvi, tamo je puno više radnika, ali kad dolazim doma navečer, u Krasnu ne radi ni gostionica ni trgovina, nema života kakav je bio prvih poslijeratnih godina! Uvijek je bilo ljudi kad god je potrebno.

 | Autor : Ivica Radoš Foto: Ivica Radoš

Sada ih uvijek fali – kaže vrijedni čovjek Samaržija koji je 1992. otvorio obrt za sječu i vuču trupaca, a onda počeo s malim pilanama. Godine 1994. osnovano je poduzeće Kula promet i polako se razvijalo, uz naporan rad. Kod njega običan radnik za normalni radni tjedan od 40 sati dobije plaću od 5000 kuna neto. To je grana koja ne može trpjeti više plaće.

Vlasnik je druge pilane, pod nazivom Krasno, Ivica Katalinić. Za ekonomiju Krasna važne su i dvije sirane: sirana Runolist Vladimira Tomaića i OPG Anić.

>> Pogledajte galeriju - Mrežnica: Vesela livada i Otok ljubavi

1 / 20
Mala škola financija
Edukativni projekt
Učenici, prijavite se na nagradni natječaj i osvojite 15 tisuća kuna za svoju školu

A1 izdvaja za Vas

  • bojnik:

    Engleze obavezno odvesti u posjet Bleiburgu!

  • berija:

    A jesu li ti leptiri što ih hvataju Englezi zaštićeni? Tko im je dozvolio hvatati naše leptire?