Tri godine trebalo je Nikolausu Geyrhalteru da snimi "Kruh naš
svagdašnji" fascinantan prikaz nastanka hrane koju jedemo
što se u utorak našao na programu Drugog ZagrebDoxa. U filmu koji bez
ikakvog komentara niže slike uzgoja povrća i sudbine krava, riba i
svinja što završavaju na stolu zapadnoeuropskog konzumenta bilo je i
scena nalik na slapstick komediju, poput one nepregledne rijeke
izleglih pilića koji munjevito iskaču iz tvorničkog trakta, dok ih
precizni robotski mehanizam raspodjeljuje na pojedine pokretne trake.
Nijemi radnici
Proces nastanka hrane u pojedinim sektorima prehrambene industrije
Geyrhalter je razdijelio kadrovima hranjenja nijemih radnika koji
opslužuju strojeve, a koji se, poput radnice sa zaštitnim slušalicama
na ušima što sjedeći kao hipnotizirana reže svinjske papke pneumatskim
kliještima, doimaju gotovo suvišnima kraj sofisticiranih strojeva koji
kirurškom preciznošću uklanjaju iznutrice ili tretiraju povrće.
Usporedno s ponekad mučnim uvidom u antiseptički tretman životinja,
smirenim slikama dominiralo je ipak automatizirano zapadnjačko
savršenstvo proizvodnje hrane, koja je zahvaljujući subvencijama
konkurentnija od one što dolazi iz zaboravljenih dijelova svijeta.
Kontroverzije rušenja
"Amateri i general" Helge Cramer prekjučer je obradio kontroverzije oko
mostarskog Starog mosta. Je li ga srušio general Praljak, kako stoje
stvari sa suživotom, i ima li još skakača s obnovljenog "najljepšeg
mosta na svijetu" redateljici je elaborirala etnički raznolika grupa
Mostaraca i sam Praljak.
Film što je otvorio program "Kontroverzni dox" osvježile su neke izjave
generala koji odbija odgovornost za rušenje mosta, a svoju ratnu ulogu
opisuje naslovom "chief of staff". Civilizirani ljudi sve uništavaju,
kaže tako u filmu Praljak, kojemu je rat osim tragedije i "metafizičko
pitanje".
ZagrebDox: Prikaz nastanka hrane