Hrvatski glazbeni zavod večeras slavi, i to 150 godina od izgradnje zgrade zavoda i 200. obljetnicu svojeg rada. Tim povodom u HNK Zagreb nastupa Simfonijski orkestar HRT-a pod ravnanjem Valentina Egela, Zbor HRT-a i Akademski zbor "Ivan Goran Kovačić", a koncert naslovljen "Glazbeni te zove" splet je najljepših arija, zborskih brojeva i orkestralnih dionica hrvatske glazbene baštine kojima se pokazuje kako su hrvatski skladatelji tijekom protekla dva stoljeća bili povezani s HGZ-om i kako je HGZ sudjelovao u stvaranju naše glazbene povijesti.
Vatroslav Lisinski, Ivan pl. Zajc, Jakov Gotovac, Dora Pejačević, Boris Papandopulo, Ivo Tijardović neki su od autora koji su ostavili dubok trag u HGZ-u i njihova ćemo djela čuti, a jedini živući skladatelj koji će se izvoditi je Frano Parać, potpredsjednik HAZU, koji se već upisao velikim slovima u povijest glazbe. Tim povodom razgovaramo s Romanom Matanovac Vučković, ravnateljicom HGZ-a, koja je na tu dužnost stupila 2018. godine i vodi njegovu cjelovitu obnovu nakon teškog stradanja zgrade u potresu.
U 200. godina rada HGZ-a prva ste žena na njegovu čelu. Koja su najveća postignuća vaše ustanove tijekom povijesti i koje ste vi promjene unijeli kao žena?
I ja volim istaknuti da sam prva žena na čelu ove poviješću bogate institucije. HGZ je uvijek bio inovator, inicijator i lider u glazbenom životu i društvu Zagreba i Hrvatske. Riječ je o jednoj od najstarijih udruga u svijetu koje njeguju ljubav prema glazbi. HGZ je izvorište glazbenog stvaralaštva, izvodilaštva i obrazovanja. Prva glazbena škola koja do danas neprekinuto djeluje u Zagrebu, izvorište današnje zagrebačke Muzičke akademije, prvi simfonijski orkestar, prva koncertna dvorana, čuvar glazbene baštine... A kao prva žena na njegovu čelu vjerujem da sam unijela novi način vođenja, suočavanja s izazovima i nedaćama poput financijske krize, potresa, pandemije, i sve to u posljednjih šest godina. Žene su u pravilu ustrajnije kad treba staloženo, sigurno, dugotrajno i kontinuirano ulagati i graditi, kockicu po kockicu da biste došli do cilja. HGZ nije instant-uspjeh ni nešto što je tu zbog zarade ili profita. HGZ je tu da traje, da postoji, da služi javnom interesu.
Prije dvije godine rekli ste "da vam je želja otvoriti vrata obnovljenog HGZ-a 2026., ali da vam to izgleda kao ZF…" To će se ipak dogoditi, ali 2027. U kojoj ste fazi obnove, što je sve odrađeno?
Hvala vam što pratite što komuniciramo. Mediji su svojom kontinuiranom podrškom izuzetno puno napravili za HGZ. Da nema takve velike njihove podrške, ne bismo uspijevali realizirati sve što smo si zadali i što radimo. Nastojat ću da otvorimo svoja vrata pa možda i krajem ove, 2026. godine. Radovi na cjelovitoj i energetskoj obnovi moraju po ugovorima biti gotovi do kraja lipnja. Slijedi unutarnje opremanje, realizacija tzv. narativnog prostora kojim bi cijela zgrada pričala povijest glazbe koja je povezana s HGZ-om. Iznenađenja neće manjkati. To bi sve trebalo zasjati početkom 2027. i potrudit ćemo se da držimo tempo i rokove.
Zgrada je zaštićena kao kulturno dobro i kao takva je restaurirana, ali i modernizirana….u kojem smislu i što to znači za glazbenike?
HGZ je jedan od najsloženijih projekata obnove kulturnog dobra. Rukovodili smo se načelom "build back better", što znači da ne vraćamo zgradu u stanje prije potresa. S jedne strane je restauriramo i vraćamo u prvobitno stanje kako je izgledala kada je izgrađena, s druge strane smo je nadogradili i stvorili time prostor za još jednu modernu multimedijalnu dvoranu u krovištu. Naposljetku, plan nam je realizirati i projekt interpretacije hrvatske glazbene baštine i povijesti HGZ-a narativnim prostorom u cijeloj zgradi, najsuvremenijim digitalnim sredstvima i opremom. Za glazbenike to neće biti samo stari HGZ, već potpuno novo iskustvo. Glazba će se ovdje živjeti na inovativan i drukčiji način, istovremeno ukorijenjen u baštini klasičnog sadržaja i prezentacije, ali s velebnim pogledom u budućnost. Klasična glazba mora kroz HGZ postati dio svakodnevice.
Potres je otkrio povijesne oslike kojima je HGZ bio raskošno uređen, a jedan od slojeva izradio je glasoviti Johannes Clausen, suradnik Hermanna Bolléa. One su restaurirane i vidljive?
O da, to mi je posebna radost. Pomalo sam osebujna u svojoj ljubavi prema pozlatama, sjaju, šljokicama i bojama, a kroz HGZ mogu to izraziti i veseliti se kao dijete zlatu koje smo izvukli iz njegovih zidova. Gotovo da ne mogu riječima opisati koliko se zgrada HGZ-a promijenila, odnosno koliko se vratila na staro, kako smo izvukli na površinu njezinu patinu, obojili je i dali joj onaj izgled kakav je imala prije 150 godina. To je jedan od vrhunskih primjera restauracije. Moram istaknuti suradnju s konzervatorima, koja je sve ovo vrijeme bila besprijekorna. Samo zajedničkim naporima javnih nadležnih institucija te zalaganjem projektanata i izvođača radova moguće je realizirati ovaj sjajni biser arhitekture.
Mnogi ne znaju da je HGZ najstarija hrvatska i jedna od najstarijih svjetskih "živućih" udruga građana i nije podržavljen u dva stoljeća postojanja i djelovanja. Je li ta činjenica otežala financiranje obnove i koliki će biti trošak cjelovite obnove zgrade?
U pravu ste, to je jedan od najvećih izazova. Moramo izraziti zahvalnost Ministarstvu kulture i medija koje je prepoznalo ulogu HGZ-a i njegovu javnu misiju te ga uvrstilo u prihvatljive korisnike europskih fondova za obnovu kulturne baštine nakon potresa. Razlog za to su činjenice da je zgrada HGZ-a od 1989. zaštićena kao spomenik kulture, a od 2002. označena kao kulturno dobro. Bez poticaja i takve podrške Ministarstva sve ovo ne bi bilo moguće. No unatoč tomu postoje nemali izazovi. Troškove koji su u EU fondovima neprihvatljivi moramo financirati iz drugih izvora. U tome nam je do sada pomagao državni proračun pa se nadam da će se tako i nastaviti. S druge strane, mi moramo HGZ upogoniti, unaprijed organizirati njegovo poslovanje i djelovanje, što iziskuje značajna financijska sredstva, znanje, rad, trud i besprijekornu organizaciju. Ne možemo samo obnoviti zgradu – moramo osigurati da ona realizira svoju funkciju, da bude funkcionalan poslovni pogon u kojem se producira glazba i drugi srodni sadržaji. Ukupni trošak ove kompleksne obnove premašuje 30 milijuna eura, a uz to imamo i značajan trošak uspostave funkcionalnog sustava. U tom ćemo se dijelu morati obratiti državi, Gradu i partnerima, sponzorima i donatorima, da nam pomognu da zgradu stavimo u funkciju i započnemo njezino djelovanje u javnom interesu.
HGZ trenutačno skuplja donacije za opremanje prostora i kupnju instrumenata?
HGZ je imao jednu od najvećih crowdfunding kampanja u hrvatskoj kulturnoj povijesti, odmah nakon potresa. Mnogi su do sada donirali, kako poslovni subjekti tako i obični građani. Udruge i druge institucije u glazbi, ljubitelji glazbe i mecene u glazbi pomogli su nemalim iznosima djelovanju HGZ-a. No morat ćemo se ponovno obraćati sponzorima i donatorima za pomoć. Dok je zgrada u obnovi, nemamo mogućnost ostvarivanja prihoda, radimo sve uz minimalne financijske kapacitete i zato su nam ove godine nužne donacije i sponzorstva uz pomoć kojih bismo mogli i morali staviti zgradu u funkciju koncertne dvorane. U fundraising aktivnostima ići ćemo vrlo široko, i prema poslovnoj zajednici i prema građanstvu. Dobar primjer toga je naš donacijski kiosk, koji smo postavili u zagrebačku zračnu luku, uz koncertni klavir Steinway na kojem svakodnevno sviraju i profesionalni glazbenici i amateri. Trebamo pomoć svih, ali ne tražimo nešto ni za što, itekako ćemo znati ponuditi stvarnu vrijednost zauzvrat i pokazati svoju zahvalnost. Ovdje je važno istaknuti da je, povijesno, HGZ nastao na prilozima mecena i glazbenih entuzijasta.
Što radite kada niste na gradilištu s majstorima?
Širok je raspon. Ponajprije sam redovita profesorica na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, u području građanskog prava i prava intelektualnog vlasništva. Bavim se nastavom, znanstvenim radom, voditeljica sam poslijediplomskog studija Intelektualno vlasništvo, radim razne znanstvene i stručne projekte za naručitelje poput Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo, Europske komisije i razne druge koji zatraže moj angažman u području autorskog prava i intelektualnog vlasništva. Puno putujem, moje područje interesa nema smisla raditi ako niste intenzivno uključeni u međunarodne znanstvene, stručne i praktične tokove. To bi bio najkraći opis mojih djelovanja.
Fascinantna je ta širina, kako sve stižete?
Malo spavam, držim kontinuitet, nemam praznog hoda i baš volim dinamiku i intenzitet. Dobra organizacija vremena jako je važna. Držanje fokusa tijekom dugog niza godina značajno pridonosi intelektualnom razvoju i postizanju visoke razine vještina u određenom području. Volim raditi, osjećaj korisnosti me ispunjava. Kao i u sportu, radni kapacitet je kao mišić – ako ste u stalnom treningu, on postaje sve snažniji i može podnijeti veći teret.
Koje je u Hrvatskoj goruće pitanje na području autorskih prava i intelektualnog vlasništva, za koje ste stručnjakinja?
Generativna umjetna inteligencija danas je jedan od najvažnijih izazova čovječanstva. Postavlja se pitanje kako nadomjestiti vrijednost autorskih djela (glazbenih, audiovizualnih, tekstualnih, vizualnih i drugih) koja su se koristila i koriste se u treniranju umjetne inteligencije. Autori tih djela zaslužuju naknadu od aktivnosti treniranja. Drugi nadovezujući izazov je kako se nositi sa sve boljim sustavima generativne umjetne inteligencije i promovirati ljudsku kreativnost i ljudsko stvaralaštvo – da ne bi stroj zamijenio čovjeka ili dugoročno umanjio njegove sposobnosti. Za sada rješenja nema na vidiku, ali moramo svakodnevno raditi na tome da se realizira pravičan balans. Umjetna inteligencija je alat, a ljudska kreativnost po meni nema adekvatne zamjene, sasvim sam sigurna u tu tvrdnju. Ne smijemo dopustiti da nas zavedu ružičaste naočale instant-uspjeha – kada za nekoliko sekundi napravite nešto što je nalik autorskome djelu. Uspjeh se gradi sustavno i godinama, gradi ga čovjek svojim upornim i dosljednim radom i zalaganjem. To je baza intelektualnog stvaralaštva – čovjek i njegovi kreativni i inovativni kapaciteti. A sva ostala pomagala, poput alata generativne umjetne inteligencije, ostaju pomagala, a ne smisao, cilj ili svrha.
Otvori KEKS Pay
