U svom prvom proznom romanu "Jezero" pjesnikinja Ana Brnardić nizom kratkih intimnih zapisa pripovijeda o smrti oca, tuzi, žalovanju i onima koje taj odlazak nepovratno mijenja, rečeno je u subotu na predstavljanju knjige u sklopu manifestacije Booksa u parku.
"Anin roman opire se strogim žanrovskim odrednicama, može se čitati kao dnevnik i kao memoari, ali autofikcijski roman je također apsolutno pogođena žanrovska odrednica", rekla je Nataša Medved iz naklade OceanMore u čijem je izdanju knjiga objavljena.
Dodala je da se tekst čita kao intimni zapis iz središta tuge i naglasila da je to ona posebna tuga žalovanja nakon gubitka bliske osobe.
"Ana Brnardić otvorila je sva svoja pjesnička čula i napisala lirski roman o tome kako se suočavamo s bolešću, s blizinom smrti i na kraju kako se suočavamo s onim posljednjim oproštajem pred neminovnošću te smrti. Kako se urušavaju naši svakodnevni poznati rituali života koje gradimo s našim bližnjima, kako se oni sudaraju s tom crnom kuglom koja je ovdje zorno prikazana i na naslovnici, koja dolazi tako nepoznata, nekako i iznenadna, a sveobuhvatna, i mijenja i rastače sve ono što smo poznavali", kazala je Medved.
Brnardić je rekla da poticaj za knjigu jest stvarni događaj i to je vrlo jasno i očito – bolest i smrt oca.
"Počela sam zapisivati jer je to zapravo neki način na koji se možeš oduprijeti tom rasapu stvarnosti i tim katastrofičnim događajima u životu koji su neprobavljivi i koji te vode u nekakvo dno, u žalost s kojom ne možeš ništa", rekla je.
Dodala je da joj je prvi poriv bio da to sve ispiše u poeziji u okviru pjesničke knjige i da je to i napravila, ali da je shvatila da je njezino lirsko ja, ostalo zarobljeno u žalosti i na neki način povremeno blizu naricanju i u obliku tuge koja nije vodila nikamo.
"Zatim sam se vratila tim bilješkama i vidjela sam da neke rečenice imaju puno veću svjetlost u sebi, da bi mogle rasvijetliti taj događaj u stvarnosti koji ti prijeti da te učini nijemom. Te rečenice su podnijele puno više toga nego što je mogla poezija. Tako da sam otišla u prozni tekst", rekla je Brnardić.
Istaknula je da u procesu shvatila da uspijeva izaći iz - ja koje žaluje i postati neko objektivno promatračko ja koje uspijeva opisati to žalovanje.
Pjesnik i književni kritičar Branislav Oblučar koji je napisao bilješku za omot knjige "Jezero" rekao je da ga je knjiga prodrmala jer djeluje snažno na emocionalnoj, imaginativnoj i misaonoj razini. "Vrlo je gust i snažan rukopis, a opet vođen tim jednim pitkim glasom koji vas ne pušta do kraja", kazao je.
Dodao je da je ovdje kao i u zadnje Anine tri zbirke pjesama prisutna tema o obitelji, ali da je ključna razlika u organizaciji jezika.
"Zanimljivo je da je jezik slike jednako važan ovdje kao i u zbirci pjesama. Ne čudi me što je ovaj rukopis nastao kao još jedna zbirka pjesama, ali tim je fascinantnije što su te metafore zadržale snagu unutar jednog drugog tipa govora", zaključio je Oblučar.
Na promociji je rečeno da je "Jezero" i filozofski roman budući da kroz iskustvo gubitka otvara pitanja duše i ljudske egzistencije. Brnardić je pri tom žalovanje opisala kao stanje koje usporava protok vremena i omogućuje dublje suočavanje sa samim sobom.
Ana Brnardić (1980.) autorica je više nagrađenih knjiga poezije, za zbirku "Pisaljka nekog mudraca" dobila je nagradu Goran za mlade pjesnike (1998.), a za "Valcer zmija" Kvirinovu nagradu za najbolju knjigu poezije autora mlađeg od trideset i pet godina (2005.).
Objavila je i pjesničku knjigu "Uzbrdo" (2015.). Njezine su pjesničke knjige prevedene i objavljene na rumunjskom, švedskom, francuskom i slovačkom jeziku, a pojedinačne pjesme prevedene su na brojne druge jezike. Odrasla je u Sisku, a živi u Zagrebu. Osim poezije, piše eseje, književnu kritiku i prozu te prevodi s rumunjskog.
Otvori KEKS Pay
