Gregory Porter, jedan od najcjenjenijih pjevača današnjice, dolazi na koncert na Ljetnu pozornicu u Opatiji 6. kolovoza. On nije samo sjajan vokalist, nego i autor i showman koji na nastupima predstavlja svoju viziju američke glazbene povijesti sastavljene od jazza, gospela, R'n'B-ja i srodnih korijenskih žanrova. Porter je i diskofil, pa je, dok smo razgovarali putem Zooma, primijetio moju kolekciju ploča i smjesta rekao: "Wow, kakva kolekcija, ljubomoran sam na sve te vinile", na što sam mu samo mogao priznati: "Ali vi, Gregory, imate vlastite ploče na vinilima, a to je puno važnije." I to kakve, i upravo će s njih Porter odabirati repertoar za nastup u Opatiji.
Zadnji put vidjeli smo se u Hrvatskoj prije četiri mjeseca, kada smo dan prije Porterova nastupa sa Zagrebačkom filharmonijom u Lisinskom bili na večeri koju je organizirao Dražen Kokanović, promotor Porterovih koncerata u Hrvatskoj. "Zar su već prošla četiri mjeseca?", rekao mi je na početku razgovora, nakon čega sam ga pitao kako se prisjeća tog koncerta s filharmonijom: "Sve je bilo predivno, vrlo snažno. Volim raditi s orkestrima koji mogu naglasiti ono što izvodimo. Ponekad rad s orkestrom može biti velika nagrada. Oni su sve učinili vrlo lakim, vrlo glatkim i bilo je lijepo raditi s tim orkestrom."
U Hrvatskoj postoji određena doza čiste ljubavi prema vama, od publike, medija, promotora. Svirali ste ovdje četiri puta, u Šibeniku i u Zagrebu. Osjećate li tu naklonost?
Da, osjetio sam to otkad dolazim u Hrvatsku. Prvi put bio je vrlo kratak posjet kao i koncert, bilo je vrlo vruće na plaži, ali čak i tada sam osjećao dobru, pozitivnu energiju publike. Otkad se vraćam, sjajno je svaki put, tako da se veselim i ovom dolasku.
Moram vam priznati da sam ja bio taj koji je napomenuo Draženu Kokanoviću nakon vašeg koncerta u Zagrebu s filharmonijom da bi bilo sjajno kad bi vas mogao dovesti u Opatiju. Nekoliko dana poslije radosno mi je javio da imate jedan slobodan datum – 6. kolovoza.
Dakle, to je to, vi ste odgovorni za ovo! Zahvaljujem!
Ne, mi zahvaljujemo vama. Što možemo očekivati?
Trenutačno radimo na novoj glazbi, ali ne znam hoćemo li ući u studio prije nego što dođemo na koncert. Dakle, što se tiče toga hoćemo li svirati nešto od nove glazbe, to može biti problematično, jer svi sada na koncertima snimaju s mobitelima. Bit će to uglavnom presjek sve moje glazbe. Kada sviram sa svojim bendom, postoji prilična fleksibilnost, možemo tu glazbu promijeniti, iznutra prema van i malo je svu preokrenuti. Iskreno se veselim vrlo kreativnom i improvizacijama sklonom glazbenom ljetu. Moje su pjesme prilično internalizirane unutar mene. Mislim da je vrijeme da ih rastegnem i podignem još više.
Koja je razlika kada pjevate sa svojim bendom u odnosu na nastup s filharmonijskim orkestrom?
Orkestar može naglasiti i ukrasiti ono što pokušavaš napraviti emocionalno i glazbeno. Postoji jedan element koji je jasan s orkestrom, a to je da moraš biti na jednom mjestu u točno određeno vrijeme, baš kao vlak koji vozi na vrijeme jer to je ogroman vlak i ne možeš ga zaustaviti i pokrenuti mahanjem ruke. S bendom pak postoji više ritmičke slobode i ponekad više užurbanosti i emocionalne dinamike koja se može vrlo brzo promijeniti i usred pjesme. Bend može odmah odgovoriti na moj glas i na to kako se osjećam, a to je nešto što stvara fleksibilnost. I postoji intimnost i povezanost koju imaš s bendom, unutarnja igra koju poznajete.
Vaš album "Take Me to The Alley" objavljen je prije deset godina i ponovno je izdan ove godine. Bio je to ogroman uspjeh, osvojili ste Grammy za jazz album godine i pun je vaših autorskih pjesmama.
Zanimljivo je što album označava trenutak u vremenu kada sam se vratio, preselio se iz New Yorka u Kaliforniju. Pjesma "Take Me to the Alley" bila je o ulici u mom rodnom gradu, kamo sam se vratio. Bio je to album s puno prisjećanja, na moju obitelj, moju mladost, označio je određeno mjesto i vrijeme, za mene važno, a pogotovo za moje pisanje.
Sve su pjesme bile vaše, a izdavač je bila legendarna diskografska kuća Blue Note.
Da, bilo je to moje drugo izdanje za Blue Note Records, u svakom pogledu vrlo pozitivno iskustvo. Dolazeći nakon velikog uspjeha albuma "Liquid Spirit", "Take Me to the Alley" bio je, na neki način, potvrda mog pisanja pjesama i mog pristupa jazzu, ne samo s tehničke pjevačke strane, nego kao izrazu emocija, mjesta i vremena.
Kako ste se osjećali kada ste sklopili ugovor s njima, imaju veliki značaj i prošlost iza sebe?
Imaju ogromno nasljeđe i na mnogo načina to je inspirirajuća suradnja. Skupljao sam ploče Blue Notea godinama prije, samo dodir i osjećaj tih vinila i povijesti glazbe na njima golem je. A imati taj label i znak na svojoj snimci sugerira da postoji viša razina poštovanja, tako da mi je iznimna čast biti s Blue Note Recordsom. Nedavno sam imao priliku biti gostujući umjetnik s velikim jazz imenima za Međunarodnom danu jazza u Chicagu, dakle bio sam ondje s nekima od heroja Blue Note Recordsa poput Herbieja Hancocka i drugih i izvanredno je biti u tom društvu.
Kako na koncertima birate između vlastitih pjesama i obrada tuđih ili klasika?
Mislim da postoje određene stvari koje želim skinuti sa svojih prsa, određene stvari koje želim reći, osjećaj s kojim želim ostaviti publiku. To su temelji koje želim komunicirati. Snimanje novih pjesama nije samo ciklus snimanja i na turneju ne idem samo zato što imam nove pjesme. Osjećaj i poruka izrazito su mi bitni, bez obzira na to imam li novu ploču ili ne i jesu li to pjesme koje želim prodati ili ne. Ljudima želim dati osjećaj. Koji put to radim s pjesmama koje sam sâm napisao, a koji puta to su pjesme drugih autora. Na neki sam način kao DJ, želim ostaviti određeni znak, baš kao što radiš kada puštaš svoje ploče i želiš ispuniti prostoriju određenim osjećajem. Zapravo i nema puno planiranja što ću napraviti, samo koristim sve te različite izvore koje imam na raspolaganju.
Počeli ste pjevati kao dijete s majkom u crkvi, kako je to utjecalo na vašu buduću karijeru?
Stvar je u tome da čak i ne pokušavam pobjeći od toga, jer shvaćam da je snaga umjetnika baš u jedinstvenom odgoju koji je imao. Stvarno smatram da sam imao prilično zanimljivo odrastanje i po tome što su crkve u koje smo išli pjevati posebno njegovale stari stil crnačke američke gospel glazbe, to je na neki način country gospel blues, i to je ono što čujete kada slušate "Liquid Spirit". To je i ono što čujete u neverbalnom glazbenom pjevanju koje katkad koristim, sve to dolazi iz te gospel tradicije.
Jeste li tada zamišljali da ćete postati velika zvijezda? Naime, niste samo pjevač, vi ste si mainstream zvijezda s puno publike.
Zahvalan sam što sam tu gdje jesam, na tom mjestu. No to uopće nije bilo dio plana. Samo sam uvijek želio prenijeti neku poruku, koja katkad ide i izvan jazz glazbe. I moj glas također ide izvan jazz glazbe, sa svim utjecajima koje unosim u nju. Stoga, bilo je to i jest jednostavno izvanredno putovanje. Znam da sam naporno radio, bez sumnje, i učinio sam puno kako bih izgradio karijeru i osvojio publiku koju imam. I zahvalan sam bendu što je ostao sa mnom svih ovih godina, a tako ćemo i nastaviti. Nadam se da još imam za reći nešto što je intrigantno, zanimljivo i ljudima inovativno. Stoga se nadam da mogu ostati još neko vrijeme, ali ako ne, imao sam izvanredno putovanje na kojemu sam zahvalan.
Dok pričamo, vi ste u New Yorku. U posljednjih je nekoliko dana i Bruce Springsteen svirao u Madison Square Gardenu, zatim u Brooklynu i doživio ove godine velike napade Donalda Trumpa zbog svih političkih prijepora u Americi. Kako komentirate posljednju godinu predsjedništva Donalda Trumpa, koji je izazvao puno reakcija kulturne zajednice, mnogih koji su uključeni u glazbeni biznis jer se stvari vrlo brzo mijenjanju na gore.
Često o tome govorim. Čudno je vrijeme u našoj demokraciji i to što se i kako događa u zemlji. Glava nacionalizma, glava rasizma i mnogih negativnosti u američkom društvu pronalazi utjehu u ovom predsjedniku. Situacija je stoga teška i može uzrokovati pesimizam. Ali na neki način osjećam da moramo uzvratiti s alatima koje imamo na raspolaganju. Naša čast, to je ono što imamo, a to je i naša umjetnost. Bilo je čudno i razarajuće u zadnje vrijeme jer on otvoreno napada umjetnike, otvoreno pokušava ograničiti ono što smo već ranije postigli u društvu. Imamo puno toga negativnog za reći o stvarima koje radi jer bez sumnje uzrokuje opasnost i destrukciju širom svijeta. Ako si osoba koja voli mir, voli ljude i ima otvorene ruke prema različitim kulturama širom svijeta, takve postupke moraš prozvati. Iako, imam prijatelje koji glasaju za njega i podržavaju ga. Sve to otežava odnose među ljudima, čak i obiteljske, tako da je to trenutačno prilično veliki problem.
Otvori KEKS Pay
